Odraz

Sjećam se tih bremenitih dana
kada zajedno smo išli dio Puta
koji vodio je Istini s nekoliko Rana;
ona pustila je da nam Život na njoj pluta,

ona nas je privukla i spojila nam staze.
To je bio susret Ljubavi i Svjetla sjajna
što se prosipali nam na riječi i na obraze,
na očigled svijetu za koji smo bili tajna,

ali oko nas je cvalo rajsko cvijeće,
skromne potočnice i prekrasne ruže;
Riječ je svjedočila poput ravne svijeće
da se dobro vide Vrata kad se ruke pruže.

Na tom raskrižju i na toj koti
zajednički Kruh smo blagovali
i naši su mali i posvećeni životi
kao jedan život u Pastiru pali.

To je bilo anđeosko slavlje, puno radosti,
od nas iskrili su mnogi putokazi
poput zvijezda padalica za sve mrtve kosti
da se slava Tijela, Krvi široko odrazi.
‎23. ‎kolovoza ‎2018. 05:15:20

Najbolji pjesnik na svijetu

Srela sam ga, nije bilo iznenada,
negdje u svom gradu, gdje bih drugdje.
Nađoh nešto, a to imam još i sada,
jednom za sve vijeke i za svugdje.

Kada čitam slavne pjesnike, svi su nesigurni,
nisu opedijeljeni, bježe svi do svoje mašte
kao da su oni stvorili i sunce, nebo, oblak tmurni.
Neki su i umišljeni, nose duše tašte.

Stihovi su svi za ljude, neki ljudi stvarno jesu stih,
a to je ipak riječ suvisla, nota, pjesma, ritam;
impresija i osjećaji samo mali dio poezije, vrlo tih,
a to se valjda dušama i dopada kad ih pitam.

Srela sam ga, nisam znala da je pjesma sva u njemu,
vršio je svoje dužnosti, radio je dobro i činio djela
koja uvijek ostavljaju neki trag u meni i u svemu;
imao je čak i puno stila svoga jedinog odijela.

Tek kada sam ispisala na tisuće pjesničkih stranica,
shvatila sam da je pjesnik, jednostavno: stih.
Nikada to nije isticao, a i ja sam samo blijeda podanica
kad ne vidjeh da su note on i da on je dio njih.

Sad sam malo ostarjela, ne preostaje mi više
da se dičim svojim radom ili nekim uspjehom
pa zapišem često pjesmu koja se ne piše;
nisam pjesnikinja, ali sve to držim utjehom.

Sada svatko već naslućuje i kraj moje balade,
spoznala sam pjesmom srce koje svira,
da je srce pjesničko i da mi život moj ukrade.
On je ponajbolji pjesnik  koji mene dira.
‎22. ‎kolovoza ‎2018. 17:25:25

Prvi krici vranski

"Three crows against a rising sun", Kubo Shunman

Predivnih li događaja, predivna li sna
u kojima ti si sa mnom razgovarao
dugo, dugo, sve do jutra prohladna
kao da ga Bog je samo za nas stvarao.

Istina je, ne znam što je bilo u tom snivanju,
ali mirno, ispunjeno sad je srce moje,
i odakle znam, u tom davanju i primanju,
da su bile ruke, da su bile riječi tvoje.

O, molitvo sveta, riječi nadnaravna,
putuj svom brzinom, dragome se vrati
preko mora uzburkana, preko neba ravna;
neizvjesnost, ako ima, ti mu skrati,

neka čuje, kao i ja, ove prve krike vranske
koji pticama najavljuju početak dana
kao da su moje riječi proročanske,
kao da je ta sloboda u srcu mi našla stana.

Nek osjeti hladan vjetar na svom čelu
da ga svježi, kao mene, u samoći;
neka čuje zvona koja napunjaju dušu cijelu
svakim dobom, večerima ili zorom, il' u noći.

Anđelu, čuvaru mili, dragome pohiti,
svome stvoru, moje pismo mu ponesi,
satkano od najfinijih svijetlucavih niti,
molitvu mu moju ti donesi

kao odgovor na njegove sve strepnje
jer ja znam za sve što ljubav mori.
Idi sada, sparno, vruće doba ljetnje,
nek mu moja golubica bijela progovori.
‎22. ‎kolovoza ‎2018. 06:36:38

Noćas na tom svodu

Jedino što mogu svojom voljom dati,
to je skroman posluh Bogu mome,
otvaranje srca koje želi Njega znati
i traženje smisla što se nalazi u tome.

Noćas prepuno je zvijezda na tom svodu,
obećanja kojih nisam bila dostojna
sve dok ne nađoh si mirno more ovom brodu,
odgovor mi Boga gdje su uslišanja brojna.

Preskromno mi srce ne zna ni zahvaliti,
samo sve to čuva, drži stražu poput vojnika
koji ne dopušta nikome provaliti,
ne dopušta niti da se stvori prilika

za sve one pritajene kradljivce i tate.
Ono otvara se nekim drugim dverima,
anđeoske svite tu su da ga prate,
snabdijevaju mene svim nebeskim perima

koja pišu i bilježe vječno trajnom tintom
ljubavne poeme najkrasnijih odora
što ih pokrivaju savršenom krinkom,
iskrenošću većom od svih mora.

I u tome smisao je veličanstveni
svega ljubavnog otajstva i sve dobre volje,
upoznavanje sa Svetim i, uz posluh božanstveni,
razvijanje svijesti za sve ono što je bolje,

za sve što je sveto, plemenitije i više.
I to nebo, puno obećanja mi bez mjere,
kao da za mene ljubavnu poemu piše
koju slušam s puno skromnosti i vjere.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 22:28:02

Novi dan za nadu

Tražila sam noćas, tražim Te i sada.
Ne znam točno što bih htjela znati,
toliko je pitanja, a slaba mi nada.
Molila sam odgovor i za svoju mati.

Ne mogu Te nikad tih trenutaka pronaći,
ali sigurno Te snažno trebam jer sam uporna
makar jesen stigla je i dani su mi kraći,
a u noćima sam od te potrage već umorna.

Sveti Ante me uputio u istinu i oslobodio
pa sad malo tuga vlada, miješana sa srećom;
neobičnim obraćenjem iznova je porodio
moje dvojbe i nervozu koja postaje sve većom.

Krhka mi je vjera, ali jaka mi je žeđ,
potreba za Tobom, a pred Tobom stojim.
Kao da si pobjegao, među nama postavio međ,
puštaš me da plačem i krunicu brojim.

Ova ljubav plemenita, vilovita, okretna
nema premca, nema neki izbor jasni;
ja i tako ne moram zauvijek biti sretna,
moja djela, moji snovi ne moraju biti krasni.

Sad me čuješ kad sam se izjadala,
kad sam rekla prepoviše toga;
sada sam se opet u Tebi ponadala.
Reci neku riječ mi Tvoju, moga Boga,

po kojoj ću uvijek znati da mi nije san,
da je istinita za moj život i za zov;
reci neko ime za koje će čuti novi Dan
da bi opet stigao mi pod moj krov.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 19:47:46

Misli moje

"Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli." Iz 55,9

Kad probudim onu iskru što zapali sve,
kad potaknem događaje da se kovitlaju,
to je dar od Boga, to su misli Njegove
koje nisu dopuštene nikom da se znaju.

Puti Boga nisu naši putevi i namjere,
mi ih ne primamo kao da su svetki
već se sablažnjavamo bez mjere;
prepoznati sveto mogu samo rijetki.

Nama pripala je strast i čežnja, čisti žar,
ali mi čak niti toga ne znamo usmjeriti,
neuki smo, ne znamo ni primiti dar
dok nas samo Nebo ne pusti uvjeriti:

ako vjerujemo svojim riječima i djelima,
ako vjerujemo sebi, glasu unutarnjem,
gledamo u svijet u anđeoskim tijelima;
to nas Nebo budi svjetlu jutarnjem.

U svem svijetu kovitla se ljudska volja,
ali Krist je Onaj koji njome upravlja;
uvijek kada Njegova je želja bolja,
anđeo nam naše akcije zaustavlja.

Ja se pitam zašto patnja, zašto zlo,
a ne želim nikad prihvatiti Kalvariju,
nikad ne znam zašto sve je trpio,
zašto daje svima svetu majku Mariju

koja bila Mu je najmanje stvorenje
i sve je od Njega prihvatila što je rekao.
Kako vidjela bih anđeosko razgorenje
ako ne priznajem sve što mi je stekao?

Kada me probude one iskre koje pale
i potiču događaje poput epidemije,
anđele ću gledati, velike i male,
spoznat ću i zakone te kemije

jer moji zakoni su svi u meni kruti,
a ja samo umijem osuditi toga,
jer puti moji nisu Božji puti,
moje misli nisu misli Boga.
‎21. ‎kolovoza ‎2018. 11:03:19

Tamo gdje me čeka noć

Riječ Božja raste, zrije, cvate
dok se spuštam ja u snove.
Tijelo Kristovo mi vene prate,
a ja žanjem za predjele nove.

Od mene je nadati se duhu jaku,
duhu strpljivu i umjerenu, stalnu.
Blagoslivljat ću i vreli dan, i noć laku,
blagoslivljati bih Riječ preslavnu

koja mene nosi i koja me čuva,
pripovijeda mi snene zapovijedi
pa mi se po pameti muva
tako da mi dušu ne povrijedi,

a da svejedno ja napredujem cestom
na koju me Tijelo Krista željno zove,
čeka mene nekim određenim mjestom
gdje se život vječni bere što ne gleda snove

nego znanjem dušu moju puni.
Kada se probudim i pomolim Bogu,
drukčija ću biti na toj istoj struni
na kojoj sam snivala u Božjem logu.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 21:15