Pečat dara Duha Svetoga

Ako ništa dugo, barem istini sam težila,
onako kako može duša iskrena i prosta.
Definicija se istine u srcu mom uvriježila,
ona proizlazi kao plod mi molitve i posta.

Svaka duša već ni sluha nema za istinu
koji gubi se u ponorima opće lijenosti,               
bezbolnome neprimjetnom prijelazu ka činu
koji nastaje u prevelikoj obijesti,

to je čin nečinjenja i utrnuća, i pasivnosti
koja sve prihvaća nekritički i upija,
sve što nudi ovaj svijet na pladnju nasilnosti
koja neprimjetno oko duše svoje krake svija.

Definicija istine uopće nije popularna,
nije ni primamljiva, niti slatko začinjena.
Kad je tvrdnja s Božjom voljom podudarna,
tad je istinita, to je hrabrost nehinjena.

Ako ništa drugo, barem sam se često pokajala
jer sam uvidjela sve svoje neznanje;
stoga iskrenost je češće kod mene potrajala,
razbila mi sve koncepcije i sanje.

Da mi nisi, Kriste, svoga Duha čudom dao,
ništa Tvoja žrtva meni ne bi značila,
bila bi apstraktna, to si uvijek čekao i znao
sve dok nisam se za Tvoju riječ zakvačila.

Riječi svoje velikom si Žrtvom zapečatio
koju ja sam često u životu objedovala.
Radi moje iskrenosti Ti si vječno propatio,
zbog ta pečata sam samo Tebi povjerovala.
15.05.2016. 07:09

Kršćanska bol

Možda ću te jednom naći
usred neočekivanog lišća,
gdje se rađa rosa i noć krati.
Možda ću u ponor zaći
kao duša od sveg čišća
što bi moglo joj zasmetati

da te dobro vidi u tom mraku
svakodnevice i kiše
jer te možda ne bi prepoznala
kao sunčanu zraku
što se u toj rosi njiše;
možda bi te blago njegovala,

a ne kritički promatrala
kao tada kad je susrela te prvi put.
Možda ne bi dan propustila,
možda bi te nježnošću omatala
kao što i loza traži svijetli kut
da bi molitvu zaustila

prema svom Vinogradaru.
Možda od mene bi bilo ploda
baš za tvoje sakrivene oči.
O, kad bismo hodali u paru,
kakva bismo iznjedrili roda
da preda mnom moja kritika ne kroči

bez koje se živjeti ne može.
Inače ti ne bih nikad bila tvoj zadatak,
ne bih sada čeznula ti misli,
gledajući ljude gdje se glože
i gdje love život kratak.
Zar se nismo zato i mi dvoje stisli

oko Trsa što nas vijekom hrani
jer smo zajedno pronašli ovu bol?
Ipak željela bih sresti te u miru
kojemu su na toj zemlji odbrojani dani,
dijeliti si s tobom kruh i sol
da me tvoje oči uvijek izabiru

iz nekih puno dubljih razloga
koji možda postoje među nama.
Voljela bih da me uvijek voliš
kako bih te štitila od zloga
da ne živim, kao i ti, sama
dok za tebe molim, dok za mene moliš.
17.02.2016. 10:05

Mjesto za molitvu

Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29

Freska

Neprekidno tražim te po pješčanim tragovima
jer sam već pronašla kamenčić od kristala,
tako primamljiv pobješnjelim vragovima
što se burno upiru protiv tiha maestrala

čiji blagi dodir pomiče u pijesku zrnje,
svjetlucavo i vidljivo samo za moje stope.
Osjećam, na lice mi prodire sitno trnje
pa se pogibam ka tlu da me ne poklope

svojom uzaludnošću vatreni zmajevi.
Mekan pijesak probadam koljenom
a preda mnom izniču daleki krajevi,
uzdižu me, zovu mene svojom voljenom

dok na dlanu nosim što sam ubrala,
kamen malen, sjajan i dragocjen
jer sam klečeći ga i moleći ukrala;
pobožno čuvam tajanstveni plijen,

ne može se razlučiti sjaj od stijene
i, da nemam puno stopa tvojih dara,
mislila bih da me napadaju hijene,
ali znam da ti si, iz mojih njedara

koja teško, izcrpljena, traže daha.
Čisto podneblje me hrani tvojim uzdasima,
veličanstveno me spašava od  kraha
pa nadijevam ogrlicu sjajnim ukrasima

i više uopće na sebe ne sličim.
Samo gledam gdje ću opet pognuti se tiho
da ti zahvalnicu upriličim,
da te stigne upornoga maestrala vihor.

Često tražim te po tragovima na pijesku
jer nailazim na stijenu od kristala
kojoj pridodajem neku svoju fresku.
Od kada sam uz ovu obalu pristala,

kroza svaku buku molitvu ti čujem,
vali stvaraju mi stope mojega kraja;
samo udišem, slavim, poklekujem
i uzimam od kamenita sjaja.
08.05.2014. 06:31

Stotnik

Uistinu, pravednici
iz grobova ustaju;
zemlja se potrese.
Zašto ode Pramajci?
Tolike žene ostaju
i toliko jedna podnese...

Uistinu, Hramski zastor
na dvoje se razdera;
na Janje i Žrtvenik;
od vrha do dna.
I Janje je Pastor
i Oltar je Svećenik...

a kamo ja da gledam
u trenutku smrti
razderana, a živoga?
Kamo da se ogledam?
Sve ćeš, sve ćeš strti.
Uistinu, Sin Boga.
06.04.2012. 17:22

Franjevac

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;
sveta franjevca naslućujem u koralu
kojemu se vječna upalila njegova svijeća.
Vidim, poginje se u kanonskom moralu,

a tijelo mu svijetli od bjeline habita.
Tiho poručuje da je blizu nas.
Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,
a iz drugog kuta dopire do mene glas:

„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga
u ranama koje nosim blagoslovljeno“.
Gledam Franju pokraj Boga moga;
sada već osam stoljeća proslavljeno

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,
tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.
Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.
O, da nisam nacrtana od finoće bijedne

i da nisam potekla iz onih škola,
nikada se obratila ne bih u ovo društvo
koje spašava od bludnih idola
i u kojem obitava samo nadareno muštvo.

Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku
kada stajao si uz relikviju svetu,
koju danas istu ljubih ja u malom lugu,
dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

Tada meni rekao si tko si,
da ti franjevački grb je tvoja kuća.
Sada više tobom se ponosim
i još više raste moja želja vruća.

Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,
a na grbu još je ruka Franjina.
Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;
s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.

Sada znam i zašto stajao si tamo.
Nema franjevca koji bez dara bi bio;
niti mene nisi ovdje ostavio samo,
drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.
31.02.2012.  22:40

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira
želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;
želim ti da se svojom slobodom odabira
osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene
i na sve podanike do neslavnih vazala,
na sve stanovnike, nikada potlačene
i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,
da se u vjernosti svome domu porađaš
kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad
i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:
otpočni novu godinu milosti Gospodnje
koja se vjernima obilato dijeli,
započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata
kao sretna zvijezda na kopnu i moru,
kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:
ora pro nobis, Regina Croatorum. 
30.12.2015. 05:45