Mjesto za molitvu

Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29

Freska

Neprekidno tražim te po pješčanim tragovima
jer sam već pronašla kamenčić od kristala,
tako primamljiv pobješnjelim vragovima
što se burno upiru protiv tiha maestrala

čiji blagi dodir pomiče u pijesku zrnje,
svjetlucavo i vidljivo samo za moje stope.
Osjećam, na lice mi prodire sitno trnje
pa se pogibam ka tlu da me ne poklope

svojom uzaludnošću vatreni zmajevi.
Mekan pijesak probadam koljenom
a preda mnom izniču daleki krajevi,
uzdižu me, zovu mene svojom voljenom

dok na dlanu nosim što sam ubrala,
kamen malen, sjajan i dragocjen
jer sam klečeći ga i moleći ukrala;
pobožno čuvam tajanstveni plijen,

ne može se razlučiti sjaj od stijene
i, da nemam puno stopa tvojih dara,
mislila bih da me napadaju hijene,
ali znam da ti si, iz mojih njedara

koja teško, izcrpljena, traže daha.
Čisto podneblje me hrani tvojim uzdasima,
veličanstveno me spašava od  kraha
pa nadijevam ogrlicu sjajnim ukrasima

i više uopće na sebe ne sličim.
Samo gledam gdje ću opet pognuti se tiho
da ti zahvalnicu upriličim,
da te stigne upornoga maestrala vihor.

Često tražim te po tragovima na pijesku
jer nailazim na stijenu od kristala
kojoj pridodajem neku svoju fresku.
Od kada sam uz ovu obalu pristala,

kroza svaku buku molitvu ti čujem,
vali stvaraju mi stope mojega kraja;
samo udišem, slavim, poklekujem
i uzimam od kamenita sjaja.
08.05.2014. 06:31

Stotnik

Uistinu, pravednici
iz grobova ustaju;
zemlja se potrese.
Zašto ode Pramajci?
Tolike žene ostaju
i toliko jedna podnese...

Uistinu, Hramski zastor
na dvoje se razdera;
na Janje i Žrtvenik;
od vrha do dna.
I Janje je Pastor
i Oltar je Svećenik...

a kamo ja da gledam
u trenutku smrti
razderana, a živoga?
Kamo da se ogledam?
Sve ćeš, sve ćeš strti.
Uistinu, Sin Boga.
06.04.2012. 17:22

Franjevac

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;
sveta franjevca naslućujem u koralu
kojemu se vječna upalila njegova svijeća.
Vidim, poginje se u kanonskom moralu,

a tijelo mu svijetli od bjeline habita.
Tiho poručuje da je blizu nas.
Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,
a iz drugog kuta dopire do mene glas:

„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga
u ranama koje nosim blagoslovljeno“.
Gledam Franju pokraj Boga moga;
sada već osam stoljeća proslavljeno

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,
tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.
Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.
O, da nisam nacrtana od finoće bijedne

i da nisam potekla iz onih škola,
nikada se obratila ne bih u ovo društvo
koje spašava od bludnih idola
i u kojem obitava samo nadareno muštvo.

Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku
kada stajao si uz relikviju svetu,
koju danas istu ljubih ja u malom lugu,
dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

Tada meni rekao si tko si,
da ti franjevački grb je tvoja kuća.
Sada više tobom se ponosim
i još više raste moja želja vruća.

Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,
a na grbu još je ruka Franjina.
Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;
s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.

Sada znam i zašto stajao si tamo.
Nema franjevca koji bez dara bi bio;
niti mene nisi ovdje ostavio samo,
drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.
31.02.2012.  22:40

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira
želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;
želim ti da se svojom slobodom odabira
osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene
i na sve podanike do neslavnih vazala,
na sve stanovnike, nikada potlačene
i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,
da se u vjernosti svome domu porađaš
kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad
i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:
otpočni novu godinu milosti Gospodnje
koja se vjernima obilato dijeli,
započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata
kao sretna zvijezda na kopnu i moru,
kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:
ora pro nobis, Regina Croatorum. 
30.12.2015. 05:45

Zaručnica

Tiho pjeva ona duša stara
koju pozvao si više puta
da u Tebi se odmara,
da Ti klekne rubom skuta

koje si raširio za djecu svijeta.
Mnogi sad je u nevoljama,
mnogi ište pakla kleta,
mnogo krika se prolama,

ali niti jedan nije tako zvučan
kao što je pjesma ova;
niti čovjek nije tako stručan
da ispjeva glas svatova

kojemu se sveti često raduju.
Kliči, zemljo, Bogu svome,
Stvoritelju kojem vješto ratuju
da Mu zaručnicu slome

jer je sva previše lijepa,
jer je cijela sjajno odjevena
i za zloću je preslijepa,
a na svjetlu umjerena,

ne može se ničime porediti.
Sva je malo tajnovita,
ali umije pobijediti
najboljega duha vilovita.

Nikad neću ispjevati
boli moje duše, sreću
što ne staje se izlijevati
po svatovskom cvijeću

makar nema toga runolista
kao što je Djeva bajna,
zaručnica svoga Krista
kao zvijezda sjajna

što božanskim zbori glasom
kao voda bistra i umilna,
što se diči vječnim spasom
za kojim je žudnja silna.
05.08.2016. 01:02

Hrvatskome gradu

Lako mi pjevati pjesme za Dom,
ali je teško tu sudbu izreći
što se kovitla na prostoru tom
kao plamičak na Uskrsnoj svijeći,

prepunoj boli i patnje, i muke,
prepunoj sjaja i pobjede.
Od borbe za život satkane ruke
i prljava lica od silne objede,

i od napora, rata i truda:
ne vide se odmah srca u dramama 
od kojih je često crna i luda,
izrešetana raznim jamama

ta naša, ta lijepa, ta jedina Postaja
s koje vlakovi nikad ne kreću;
jedina Zemlja, jedina Odaja
za tugu i bol, radost i sreću.

Sviće joj dan na Križnome putu,
svaka joj noć je Uskrsa slavlje
i nije zacrtala nikakvu rutu,
i nikad ne pita za svoje zdravlje

jer čvrsta je, čvrsta kao stijena,
laka k'o pero na krilima vjetra;
takva je hrvatska povijest njena,
povlašteno mjesto na grudima Petra.

I nije tome davno, nikada nije,
kada je probila utrobu tvrdu
da rodi se konačno i da zrije,
stoljetna Tvrđava svetome brdu;

i neće još dugo, nikada neće,
puštati slabije pred svoje stope
jer ona se diže na prijestolje veće,
ona se, tiha, do neba prope.

Ona je anđeo, ona je puk i nacija,
država sjajna, i pjesma i probitak;
blagoslovljena uvijek naša Kroacija,
najveći pogodak i glavni zgoditak.

I sada te pitam, ratniče crni,
gdje si ti bio onih nedavnih dana
kada se krv ledila vuku i srni,
kada je svanula ova Država znana;

nisi li tada ni bio u planu?
Bio si možda već veliko dijete
koje se smiješilo vedrome danu,
prepuno nade i neke sjete

jer otac tvoj i tvoja rođena mati
znali su koliko život vrijedi.
Znaš li gdje su tad bili Hrvati,
tada ih prati, tada ih slijedi.
‎ponedjeljak, ‎25. ‎lipnja ‎2018. 09:56:59