Rubom okna mjesec viri, zrela je noć, a mi stari; i propuh po meni piri, a cigareta se moja žari, jedini zemaljski znak u ovom usnulom kvartu. Svježe je, hladan zrak pjevuši u svome partu o vremenskoj prognozi dok vjetar oblake šalje negdje ka sjevernoj pozi, odavde sve dalje i dalje. Opet sam budna, bdijem, noć je lijepa, bez topline pa se malo na srce grijem, na neke njegove opekline. Vidim, vidim tornjeve, svijetle već malo u dalju, poput razbacane pljeve toplinu i mir okolo šalju. 30.04.2018. 02:36
Kakve veze ima ova realnost, opipljiva do boli, s tmastim oblačnim nebom po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub? Puno je veća onakva stvarnost kad Boga se moli pod tornjevima usamljenim koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub
u jednoj običnoj pospanoj duši, hrabroj do ponoći koja uopće nikada ne dolazi nego rasplamsava se kao implozija tamo negdje, daleko u tmuši iza koje nema noći iako rumena crta s oblakom prolazi kako bi označila da rajska eksplozija
gori i gori kao vječna baklja, kao muklo nebesko prostranstvo, čak i kada se tornjevi više ne naziru i vjetrovi postaju nepodnošljivi. To je samo spoj duhovna kraklja jer vremena donose poznanstvo i udaljenosti više ne nadiru u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi. 17.06.2014. 23:00
Ja sam ti priuštio tu sreću da sve vidiš u ljubavi krasnoj, ja te nikad iznevjerit' neću ako samo hodiš u svjetlosti mojoj jasnoj. Sve ti misliš da ćeš poduzeti djela, široka k'o more, velika i strasna; zaboravljaš, zaboravljaš, dušo cijela, da je samo moja ljubav časna. Sad odrekni se od svega, slave i bogatstva, odrekni se one najdraže simbolike, sestrinstva, posinstva i bratstva; odrekni se silne volje, tolike da ne znaš kamo prije poći i što prije poduzeti nadahnuću; ja sam duša koja ima doći, ja ti nosim tvoju volju vruću. Ne preostaje ti ništa više na tom svijetu sveg života tvog; ako može, neka srce tvoje diše, neka prizna da je sve to Bog. 09. kolovoza 2018. 20:55:28
I kad sanjam kao žena, život moj je neprekidno bdijenje, moja duša živi osnažena i taj život mi je ispunjenje. I kad šutim, život moj se broji, kao duga povorka se kreće; statistica sam koju netko skroji da bih bila svjedokinja tuge ili sreće. I kad molim Boga kao gluha ili slijepa, život moj tad odgovara Milosti u meni; tada spojnica sam ljudskosti i Boga lijepa, otvorenih očiju u tamnoj sjeni. I dok ljubim Ljubav koja mene nosi, Ljubav potiče me iz sve snage i moj život prijeti, izaziva i prosi, a ja tek se smirim od samoće blage. I kada osluškujem sve Božje riječi, duša mi se sva posveti Tijelom Krista i moj život pred životom vječnim kleči jer nas uvijek veže bezvremena Ljubav čista. 08. kolovoza 2018. 10:05:55