Plavetna noć

Većega moja plavetnila krasna
nema od ove noći od svjetla,
noći od najfinija zrnja časna,
sjeme to je božanskoga spektra.

Nebo je plavo i zemlja sva,
noć božanska iskrama sjaji
kao da je cilj joj romantika;
tako se vjera u srcu gaji.

I drugih tu ima iskrenja noćnih;
ljubavni šapat kao pijesak u školjci,
na dlanima molitelja iskra svemoćnih;
iskre zveča što daju ga klinovi, kolci

jer i svijeća iskre Kalvarijom ječe,
a kako ne bi svjetlo plavetno;
iskre su noćne to što miluju, liječe,
razgaraju svako srce sjetno.

Iskre su zvijezde najmračnija svoda,
rumenilom mjesečina noć prelijeva,
a tamo daljina kao u bliskoga roda
uplovi duši te ona sva pjeva.

I Dan je onaj bijeli plavetnilu blizak
što ga prosvijetli Nebeski Grad
u kojemu ljudski je um sasvim nizak,
a srce veliko za ljudski mir i sklad.

I noć je posljednja u mraku modru,
prije Dana kojem se ne zna čas;
na mnogom će tada crnome odru
dići se plavetnost kao najljepši klas.
‎petak, ‎27. ‎travnja ‎2018. 21:08:33

Moja Gospa

...vječnog sunca ogrnu te sjaj, oko čela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj...

Predragi,

od kada je globalizacije, tu i tamo pospremim neku svoju pjesmicu.
Nekada je bilo drugačije, pjesmice su se napisale na nekom papiriću, nekome.
Ti su ispisani papirići bezimeni i, naravno, darovala sam ih odmah i zauvijek.
Ako netko ima neku takvu moju stvaralačku zabilješku, ne mora je vratiti meni jer ionako nije moja.  wolim was


Dear friends,

Since the time of globalization, here and there I rent some of my poems.
Sometimes it was different, rhymes were written on some paper, somebody.
These printed papers were silent and, of course, I gave them forever and forever.
If someone has such a creative note I do not have to go back to me because it is not mine anyway. wolim was




Carissimi,

cum iam tum universalis in globum compactionis deduceret eam poema fecerit.
Quod sit ad alium, carmina sunt scripta in a piece of paper, aliquis.
Partes illas typis charta et ignobilium, scilicet immediate conferat saecula.
Si quid natum fuerit quaestionis talem partum meo nota, non est usquam, quod non est meum ut mihi reddidit. ego similis est


post scriptum:
ah, taj gugl prevoditelj !#%&?*

na fotkici koja visi na zidu iznad mene je Gospa Sinjska na Sinju Gradu 2015.
‎09. ‎kolovoza ‎2018. 22:43:18

Noćna turneja

Rubom okna mjesec viri,
zrela je noć, a mi stari;
i propuh po meni piri,
a cigareta se moja žari,

jedini zemaljski znak
u ovom usnulom kvartu.
Svježe je, hladan zrak
pjevuši u svome partu

o vremenskoj prognozi
dok vjetar oblake šalje
negdje ka sjevernoj pozi,
odavde sve dalje i dalje.

Opet sam budna, bdijem,
noć je lijepa, bez topline
pa se malo na srce grijem,
na neke njegove opekline.

Vidim, vidim tornjeve,
svijetle već malo u dalju,
poput razbacane pljeve
toplinu i mir okolo šalju.
30.04.2018. 02:36

Tornjevi

Kakve veze ima ova realnost,
opipljiva do boli,
s tmastim oblačnim nebom
po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?
Puno je veća onakva stvarnost
kad Boga se moli
pod tornjevima usamljenim
koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub


u jednoj običnoj pospanoj duši,
hrabroj do ponoći
koja uopće nikada ne dolazi
nego rasplamsava se kao implozija
tamo negdje, daleko u tmuši
iza koje nema noći
iako rumena crta s oblakom prolazi 
kako bi označila da rajska eksplozija


gori i gori kao vječna baklja,
kao muklo nebesko prostranstvo,
čak i kada se tornjevi više ne naziru
i vjetrovi postaju nepodnošljivi.
To je samo spoj duhovna kraklja
jer vremena donose poznanstvo
i udaljenosti više ne nadiru
u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.
17.06.2014. 23:00

Thats the way i like it lyrics - KC and the Sunshine Band

Simply Red If You Don't Know Me By Now Lyrics

Apel

Gledam noći, oči sklapam
kao sretna duša podno neba,
kao dah u tvoje misli kapam
da bi molitva mi bila kako treba;

da bi sjene mjesečine
zahvatile svaki znak
iz tvoje lijene tmine
kao sunca trak.

Svrati pogled na moj dan;
ako vidiš svjetlo, to sam ja,
to je moja kosa i moj dlan,
to je miris tamjana.

To su moje usne žedne,
to su misli kao barut suhe,
kao završetak ceste jedne,
kao jecaj ljubavnice gluhe

koja nalikuje tvome starom domu,
u kojoj se novi treptaj rađa
kao prašina u općem slomu,
kao neka nova, mala lađa

što zaprima samo tihu grupu
da bi isplovila nepoznatim smjerom,
koja nema niti malu klupu,
koja vesla žalom samo s vjerom,

samo s neviđenom nadom
što je osobina nerazumna djeteta
koje traži majku kradom,
puno stečenoga pijeteta

za sve lijepe, bogate i site.
Ona nema ni vjenčanicu,
samo stare redovničke rite,
samo jednu riječ, izabranicu

od svih drugih misli i citata. 
Sjeti je se, ruke nudi
radi mira ili rata
i zbog onih sitih ljudi.

Samo s tobom mogu tako
izmoliti bilo koje milosti
jer za Boga treba srce jako,
treba kost od moje kosti. 
22.12.2015. 02:07