Ti si znao u tom trenu da se rađam baš po prvi put; ti si nježno odmaknuo mrenu dok je drhtala mi sjena kao prut, iza mene ostali su poganski sni. Samo jedan svjedok, pokraj Boga, mogao me tada jasno vidjeti; tvoj se pokrov spustio do srca moga da me zauvijek zarobi i prozove i da me zaduži na dugačko neko vrijeme. Samo jedan znalac duše ove shvatio je moje misli i životne teme. Život mi je bio pustoš burna kao što si i ti za nevolje znao jer kako inače bi čuo glasa tmurna koji odjednom je kao s neba pao, samo zato da bi zahvat sreće bio jači. Sve, odjednom je prošlo sve, stigosmo do cilja koji sve nam znači jer u Bogu našem nama svaki dodir zre. 06. kolovoza 2018. 22:37:58
Kada malo gledam Tvojim očima, mene nema, nigdje moja pažnja ne može ni zastati; ne postoji tada niti moja sreća, niti mir, ni trema, samo Tebe tražim opet ili želim zaspati. Osobno sam ja u Tebi, Ti u meni svemir stvaraš i ne mogu dočekati da me svojim ispuniš Ti dahom; Ti me ganeš, Ti me mijenjaš, Ti mi uspone obaraš, poslije ja se moram susretati s velikim krahom. Kad Te pitam zašto tako drukčija sam u Tvom domu, Ti me opet zoveš, neprekidno izgovaraš moje ime, a ja tada mislim da je svemu kraj i da sam u slomu, da ću poginuti ako odem, nesretna sa svakim i sa svime. Ja ne želim biti ja i ne želim sići s Tvoje planine već me samo jedno brine, da Ti budem od haljina trag po kojemu sljedbenici grubo gaze da bih stigla u visine jer je Tvoja volja takva, a Tvoj govor tako svet i blag. Samo to me tješi, da Ti budem sljedbenica, baš onakva kakvom činiš me u srcu mom. Ja bez Tebe ne znam drugo, nemam lica sve dok opet ne pozoveš mene u svoj dom. 06. kolovoza 2018. 21:15:14
Sjećaš li se onog pješčanog traga koji me je doveo do Stijene od kristala što još uvijek mami svakog vraga i uz koji ja sam tada zanesena pristala? Ti si bio onaj čije pratila sam stope i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće. Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće, odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu? Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude, već sam iskusna u svome svetom činu, a svud oko mene razni dusi blude dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu. Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća što ga prinosim na dar u svome plijenu, a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća. Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku? Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše, ali nisam sasvim sama u tom tijesku gdje po koja sveta duša pokraj mene diše. Eto, naišla sam na usamljene tragače, teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle, ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače i dok svi se međusobno miluju i grle. Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce, laštim svaki kamen koji nalikuje onom što mi uzrokuje one određene trnce i koji se tada sjaji onim određenim tonom. Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag, čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag, a i svaki kristal peče kao grubo trnje. Svaki život dalje ide, svaki trag se troši, samo Stijena seže do najvećih visina. Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši ima nekih tragova što dođu iz daljina. ponedjeljak, 26. lipnja 2017. 04:21:19
Mislio je da ću reći "Zbogom" našem prijateljstvu, našoj nadi kojima sam opijena kao drogom. Ti me, Nebo, sad ukradi da me Te je nosit' u zjenama sjajnim, da mi Te kroz dušu prostrijet' istom nadom s onim žarom trajnim kojim nosim svoju kostrijet. Da mi je sad reći sve, u Tvom praštanju još tugom zanositi svakom notom ove krasne sne pa da mi je slavljem zarositi. Mislio je da ću proći pokraj njega kao tihi lahor, kao tren, kao pokraj lanjskog snijega, kao uzdrhtala, blijeda sjen'. Ti mi, Nebo, podaj tu širinu jer ja drugo nemam, samo žuđ da doživim srcem Ti mirinu radi koje dragi uvijek mi je tuđ pa da i ja opet mognem zaploviti u toj lađi koja nema kraj, da me mogneš dragim zakloniti pa da gledam očiju mu sjaj. Tada on bi mene prepoznao kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu i moj život tad bi stao na tom osunčanom i Nebeskom pragu. subota, 9. prosinca 2017. 15:23:36
Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja, mirna od sigurnosti i utjehe i nemirna od one znatiželjne strasti što za Bogom čezne bez izbivanja jer je okajala grijehe, potpuno uvjerena da neće pasti
nego spustiti se sve to dublje u otajstvo, što se više bude nadala i ohrabrivala svojim iskusnim i prorečenim znanjem, kao snažno porinuće rajsko o kojem je često snivala pa ga nazvala konačno imanjem
koje zasigurno neće nikad više nestati. Želim te ugledati u molitvi rastepena, u tom svemu ipak neobično svoga kao da ne možeš više prestati ljubiti mi sliku kroz dva oka snena, ljubiti kroz mene Jedinoga Boga
s kojim uvijek siguran je Savez vječni i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju pa u srcu mene uvijek primaš. Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni, da pošalješ molitvu još nježnju pa da znaš da sve više mene imaš
jer te često čujem, čak i iznenada, jer mi pomažeš u mom spoznanju onda kada više ne znam kamo dalje, kada mi u Boga duša pada. Želim samo proslaviti te poslanju, čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.
Želim ti se opet malo nametnuti sada, kad me kopka ovaj novi poziv, želim srcu tvom se odazvati, reći ti da ne možeš zametnuti samo tako ovaj buran Božji proziv. Želim samo reći ti što moraš znati. 01.12.2014. 07:33
