Prsten

Da li letjela si mojim oblacima,
da li ti si ona ptica krhka
koja sitila se okrajcima
što su kao slatka vuna prhka?

-Pokraj tvoga neba plava
dobila sam meka krila
s kojih ti se oblak presijava
po kojemu sam jedrila

sve dok sjena mrka
ne potamni odozgora
moga duha trpka
pa poletje smjerom gora.

-Gledao sam svoje carstvo,
lovio sam slatke mliječi
i promatrao potajstvo
kojim vrabac meni priječi

da odletim mu iz iz vidokruga
kako bih ga dohvatio
i prebacio do mirna luga.
Let me tvoj odvratio.

-Prekrasni su ti vidici,
ali nosiš prsten sjajni
koji niti jednoj ptici
nije simbol potajni.

-Moj je prsten tebi dao krila
da ti mogneš gorom stići,
inače bi moja sjena skrila
dio puta kojim moraš ići.
10.05.2014. 16:01

Sokolov let

Hoćeš li mi opet doći,
hoćeš li navratiti na moje koncerte?
Hoćeš li me čuti moći,
moje lamentacije konverte?

Hoćeš li me svojim bogatstvom
počastiti kao siromaha
koji svojim silnim bratstvom
ne dolazi još do daha?

Hoćeš li mi pomoći preskakati
na mojoj stazi visoke prepreke?
Hoćeš li svoj pogled pretakati
na moje usne prijeke?

Da li ti se dopadaju
ovi vrtovi koje otkrivaš?
Da li ti anđeli skladaju
o ljulju koji zemlju prekriva?

Ono kamenje u sredini visoravni,
to je tvoje prijestolje od ognja;
tamo nastao je vulkan slavni
koji dade crnice i ruži godnja.

Tamo ću te postaviti
i poslužiti ti nektara.
Neću otrova ti ostaviti
već od jezera ti dara.

Vidjet ćeš sve ove sprude,
sve što ja sam osvojila.
Možeš načiniti mnoge grude
da ih bacimo na pojila

gdje labud moj od vatre
ponekad izranja iz dubina.
Nikada ga snijeg ne satre.
Na obali sve je puno lupina,

srebrnkastih pod mjesečinom,
koje ostale su još od sjetve.
Sjemenje je kalilo se opečinom,
zato plamene su ovdje žetve.

Ako ipak ovamo zakoračiš,
ne čudi se, sve već znaš.
Vidi se da sve mi značiš,
isto kao sav taj kraš.

Možda ti si meni ostavio
ovaj teren svoje planine
i stopama me ovdje postavio
da te pratim u visine.

Predat ću ti sve talente,
vidjet ćeš i neke plodne.
Ne obaziri se na lamente
jer ćeš naći smokve rodne.

Ne brini, znat ću da si ti,
možda presvući ću odore.
Labud će se onaj uzdići,
prati ga na sinje more.
02.02.2014. 08:14

Strune

Da si ti umjetnik,
a ja da sam glazba,
koliko bi imao sluha?
Tko bi bio sretnik,
kome bi uzavrela plazma,
tko bi čuo od Duha?

Da si ti bogataš,
a ja da sam prosjakinja,
da li bi me vidio?
Da li bi primio tata
koji kraj mene ima
ili bi se postidio?

Da si ti svećenik,
a ja pjesnikinja,
da li bismo se sreli?
Da li bismo neki zvonik
na tlu od mekinja
dodirima omeli?
18.07.2012.  22:05

Mozaik

Sada dobih ja krila,
krila za let
u nespokoj.
O, kako sretna sam bila,
dodirnuh tle,
hram Tvoj.

Sada tek drhtim
kao stari 
zapaljeni panj
i jedva prhtim.
Nema stvari
što ide ututanj.

Opet smiluj se, još!
Mome času
historijskom
moj zavjet loš
dodaj krasu
mozaičkom;

neka, na primjer, posljednja
budem pločica
u mozaiku ja
i neka u naručju dosljedna
budem zaručnica
otajstvenog pomazanja.
 09.03.2012. 12:40

Nijeme ptice

Ljetno radno vrijeme
puno je simbolike,
duh je tiho.
Moje ptice nijeme
prhte svakolike;
prostor njihov

ustupile su mislima.
I oblaci surađuju,
i podobna svježina.
Slušam svim čulima,
poruke zrakom putuju;
bremenita tišina.

Nebo je spustilo
počasne zastave
i udovi su laki.
Nekome se snilo
da ih drhtave
smeta šušanj svaki.
15.07.2012.

Sjeti se Barbara - Jacques Prevert - Barbara (recitacija)

Pablo Neruda ~ Nocas bih mogao (verzija 2017)