Friday, August 3, 2018

Pravednik


Istovremeno sam u dva svijeta,
čudo veliko nad čudima.
Ne znam čime dotičem se geta
u kojemu otvara se samo ludima,

ne znam kako dospijevam u velik dvor.
Dvostruka sam sva u isti mah,
kor mi je vjenčanje, a svadba mi kor,
dah moj završava, a nestaje strah.

Jedno mi je križ, a drugo blaženstvo,
odvojeni ne bi mogli biti
jer bez grubosti mi nije ženstvo,
a bez rađanja ne mogu sniti.

Ne pitam se puno zašto mi je tako,
zašto previranja, čemu promjene,
ali često gorim pretjerano jako,
često ledene su moje mjene.

Sada čeznem smiriti se, upokojiti,
čeznem plamtjeti s najvećim žarom
i to kao da se može lako spojiti;
Ti me, Kriste, svu zavedi darom

kakva nosiš na svom slatkom licu
jer sad vidim teško hoditi je k naraštaju
što se nosi jedino pod pesnicu,
ali lako biti je kad od njih pravednici nastaju.

Za jedna se pravedna čitav narod kači
i kad takav moli, postaje sve;
čast je ponajveća što pravednik znači,
ali i u slavi pada sveđ na tle.

Samo da se nađe barem jedan, vrijedilo bi;
a Ti hoćeš dati svima vode žive,
bludnicima, grešnicima, svima slijedilo bi
da ih digneš, makar strašno krive,

da ih milosrđe Tvoje zamiluje strasno.
Spasu i Otkupitelju nepravedna puka,
sad je mome srcu sasvim jasno,
načinit ćeš nama slavu od svojih muka.
‎03. ‎kolovoza ‎2018. 19:37:44

Bog je blizak


Pozovi me u onom svetom času
kada tvoji anđeli čuvari krenu
poput konjanika u laganom kasu
da te s ovih grubih sanja prenu,

pozovi mene i nikoga više.
Moje će te lađe sustizati
jer zbog toga moje tijelo diše;
tebi puštam staze moje utirati

jer kako mogla sad bih znati
što je Isusovo čudo, a što svijet
i kako može isto sunce sjati,
a drugačiji je svaki let

da te nemam, prijatelja svoga,
ljudsko biće, sve od mesa i od krvi,
koji ljubi moga jedinoga Boga,
kome moj Bog stoji uvijek prvi?

Može li se nešto bolje naći,
da li ima išta bolje od života vječna
u koji već sada možeš zaći
iako je puno veći nego staza mliječna?

Bog je blizak, ali nema sve te smetnje
koje ljudskom biću smrtniku se roje,
koje guše njega kao kapi ljetne;
ljudi samo greške broje.

Lijepo li je čuti glase kad je duša sama,
lijepo li je biti siguran i znati
da u svjetlu ona živi kada okolo je tama,
kad je Milosrdno Srce grije, prati.
‎03. ‎kolovoza ‎2018. 04:22:22

Tuesday, July 31, 2018

Janjad i vuci


Neću pobjeći od gruba nasrtaja,
ni od laskava ljubimca koji tepa
dok u srcu krije plodove od utaja
i dok sam ne ode, podvijena repa.

Jer ako su mu poštene sve namjere,
tada nema razloga za bojazan i strah
jer i moje srce mrzi razne zavjere;
za poštenje, iskreno živim ja svoj dah.

Poznato je da upornost krasi
samo istinu i ljubav, pravednike
kojima su proreknuti spasi
i sve njine sljedbenike.

Laž upornost nema, nije jaka
kao što se čini u površnoj slici.
Na nju nevolja se slaže svaka,
nemir njezin raste joj u nevjerici

kada čuje svojih riječi zvuk
koji uporno je prati poput jeke,
kada sve bi dala da nastane muk
i pokriva uzaludno svoje uši meke.

Tad u bijeg se daje, bilo kamo,
da bi se udaljila od istine,
ali nema mira niti ovdje, niti tamo,
jeka smrt joj kao zvijer kad zine.

Zato lakše malo je pretrpjeti
svaku šušu što se naokolo šulja
nego tjerati je makar prijeti
da je sve na tebi strašno žulja,

makar napada te objedama
kojih nikada se ne okane i ne libi
dok je jednom ne proguta tama
što je tebi tada savršen alibi.
‎31. ‎srpnja ‎2018. 12:56:36

Peseki i karavane


Poznata je uzrečica o psima koji laju dok karavana prolazi dobila svoj domaći identitet.
Peseke uglavnom volimo pa čak i kada kažemo da su neki bili psi rata ili vukovi s planine.
Karavane ne volimo jer nas drastično podsjećaju na izbjegličke kolone. 
Naročito se u posljednjih nekoliko godina naglašava kako je kultura nekog područja veća ako je ljudima tog područja više na pameti briga o najranjivijim skupinama, a to su i napušteni peseki. Oni iz izbjegličkih kolona su uglavnom problematični jer se ne zna što bi im bilo potrebno činiti. Peseki koji dobrohotno laju i upozoravaju ljude na prolaznike, što je korisno naročito u pustim krajevima noćima bez mjesečine, postaju neodvojivi dio kulturnoga života čitave nacije, to jest građanstva dok iz karavana frcaju neke nedomaće ideje jer tu se ipak radi o različitim mentalitetima.
Drugo je kad imaš kućnog ljubimca kojemu tako reći robuješ, a sve iz prevelike ljubavi i pažnje, a drugo je kad neki prokletineprijatelj natjera karavanu ljudi u zbjeg u kojemu se nema vremena misliti na najranjivije skupine: čovjek iz zbjega odlazi u nepoznati kraj i ne zna se ponašati kao neki kulturan turist te nosi sa sobom posljednje ostatke svoje domovine i svega svojega, a to je njegov materinji jezik i mentalitet; takva osoba je jako ugrožena i većim silama se trudi zadržati barem u svom srcu svoju domovinu i sve što je čitav život volio i poštivao za razliku od turista koji se zdušno trude naučiti s poštovanjem što više o kraju u kojemu gostuju.
Bitno je također da psi nikada ne laju kad je sve u redu. No, i dalje te pse nitko zaista ne sluša već ih pokušava zaustaviti brnjicom. I tko je zapravo u zbjegu, psi ili oni koji su protjerani sa svojih domaćih ognjišta? I jesu li prokletineprijatelji protjerali perfidno domaće pse tako da se ne razaznaje da ti domaći ne bježe svojom krivnjom? Pas, kao najbolji čovjekov prijatelj, postaje pas lutalica, ali nagonski odlazi za čovjekom i prati čovjeka, a tada niti ne laje. 
Znamo iz Evanđelja da je Gospodin Isus rekao kako ne priliči hraniti pse kruhom sa stola gospodara:
"21
Strankinja vjeruje u Isusa
(Mk 7, 24–30)
Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa (Evanđelje po Mateju, glava 15, redak 21-28)."
Ovdje nam evanđelist Matej ukazuje kako je uopće došlo do te usporedbe peseka s ljudima, to jest s građanstvom. Glavna poruka ovog izvještaja je istinski biblijska jer opisuje život ljudi koji u normalnim uvjetima imaju stan ili kuću, imaju pomoćnike u poslu ili sluge, imaju stado ovaca ili konje, imaju i peseke ili kućne ljubimce i svi žive u sretnom zajedništvu na domaćem ognjištu. Peseki su pratitelji i članovi domaćinstva u kojemu glavnu riječ ima gospodar pa po hijerarhiji nadglednik i upravitelj pa žene, djeca, sluge, stado, životinje.
Psi se hrane mrvicama i imaju veliki dar vjere te dobivaju uslišanja od samoga Gospodina.
‎31. ‎srpnja ‎2018. 06:27:15

Monday, July 30, 2018

Da je meni poći


Zovu me i čekaju na mene
nježni glasi i tihane strune,
najdraža bića bez ijedne sjene
poput velike i jasne lune.

Samo da je meni poći
za tim glasim još zavodljivim,
da je meni ispod lune proći
dahom jakim i neškodljivim.

Da me vratiš, Bože moj, u one dane
kada nosila sam gorda krila
i letjela u zoru koja svane
uvijek tamo gdje je duša mila.

Da mi nemoć moju sad pokreneš
jer sam u slaboći jaka kao nikad
jer me ljubiš i jer za mnom veneš.
Za Tebe sam vrijedna kao sjajan unikat,

kao rijetkost neka koja se ne viđa
nego sakriva se od pogleda svaka
da ni ptica ne zna kako Ti se sviđa
i da nemoći postane jaka.

Tada letjele bi stope moje
kao nekad kada bijah laka tijela,
pronašla bih najmilije svoje,
procvala bi nama zora bijela

poput runolista što se hrani jekom
što ju tražim u planini pustoj,
poput majke što me doji mlijekom
slatka mirisa na stijeni gustoj.
‎30. ‎srpnja ‎2018. 21:52:22


Jessy Dixon, Lillie Knauls, Alicia Williamson - O Happy Day [Live]

Led Zeppelin - I Can't Quit You Baby

Popular posts