Thursday, July 26, 2018

Kraljevstvo mira


Ljeto u mome posebnom gradu
od noćna lahora tiho leluja
kao da sklada dirljivu baladu
od koje mu svaka grančica buja.

Stari smo, i ja, i ljeto, i ljetne igre,
na izmaku snaga, ali obilna ploda
i sada zbrajamo grane i cigle
jer uskoro suton će našega hoda.

Luckasta godina, prepuna tračeva,
nebo se savija od sramote
zbog mnoštva isukanih mačeva,
a nije bilo niti jedne strahote.

Zbog toga bruji po gradu sparina,
probudila porive duboke, jake
dok Bogu se moli tiha manjina
što vidi i prati nebeske znake.

Izići će jesen oštra, začinjena
i mlado će vino dobiti okus
jer svaka je opeka pažljivo načinjena,
a moj grad ima jasan fokus.

Zato se ovim ljetom starudija kali
da iznikne posebna mladica sama.
U žiži zbivanja svi su mali
dok velike krije veličanstvena tama.

Za sada tople su noći i zora,
a grad je otok od sante leda
i kad se povuku valovi mora,
vidi se kraljevstvo mira i reda.
‎26. ‎srpnja ‎2018. 05:28:24

Tuesday, July 24, 2018

Vječna pjesma


Pjesme stare, opjevane opet mnogo puta,
ne daju mi da pjevušim uspavanku,
da sa svojim anđelima bijela skuta
prepustim se onom polusanku

kada razgovor mi slijedi sveti.
Neki tekstovi su zaboravljeni,
a nekih se pusta duša sjeti,
oni kao da su tamo ostavljeni

da bi duša znala da i dalje živi.
Opet si me, Bože moj, uslišio,
moje srce Tvom se milosrdnom srcu divi,
nikada me nade nisi lišio.

Jedna pjesma ostaje mi uvijek,
zahvalnica za sve zajedničke dane;
Ti si meni melem, sve i lijek,
Ti si moja zora koja uvijek svane.
‎24. ‎srpnja ‎2018. 23:04:43

Sloboda narodu


Da li ikada ću reći moći
'ovo je sloboda, da, to sam ja,
a sve drugo ovdje neće proći,
niti muha, nikakva prokletija'?

Plemeniti ratnik, borba neprekidna,
stoji na tom uskom prolazu
kroz kojega nadolazi bojna neprevidna,
rat u duši, pobjedi i porazu.

Jedan čitav rat sam zadobila,
svaku bitku, svaki boj,
pobijedila, mnoge zarobila,
brojne kao pčela roj.

Zato, eto, nakon mnogih ljeta,
pripravna sam na sve što se valja,
spremna odbiti i vraga kleta,
tu, u srcu i iz nemaloga dalja.

A sve one koji viču glasi
'živjeti slobodu, viva la liberta'
dok u isti čas se život gasi,
neka vide, čuju: libertad muerta

i 'smrt fašizmu' presuda je njima
koji od parola još ne vide, slijepi,
koji sve to gledaju u sebi samima
jer pred njima stoji samo prizor lijepi,

prepun pobjede je ovaj grad.
Ali vrag tu vidi samo sebe uvijek,
samo sebe vidi iako je savršeni sklad
svuda naokolo i za dugi vijek.

Jer kakvo je oko, takvo će ti srce biti;
ako gledaš Boga, možda ćeš i proplakati,
ali suze radosnice ti ćeš liti
makar slijepac čezne samo žuči nakapati.

Mora biti da sam uistinu slobodnjakinja
kad mi srce svagda govori: amnestija!
I u toj slobodi često sam divljakinja,
navikla se tući protiv raznih beštija.
‎24. ‎srpnja ‎2018. 06:03:18


Friday, July 20, 2018

Lijep si, Kriste, kao san


Dođu dani kada više nemam ništa reći,
dođe dan, i večer, i legne noć.
Lijepo mi je bilo stvarati, pripovijedati o sreći
i o tugama i patnji koje nude moć.

Imala sam divne prijatelje putem
kojih sam se smjerno odricala;
uspjela sam skinuti sa sebe kaput puten
svima kojih sam se doticala.

Pronašla sam i pustinjske vrtove,
snašla sam se i sa onim kamenjem
koje lomilo je duševne mi utore,
činilo me njima vječnim znamenjem.

Stigla sam daleko i ostala sama,
ali tu je bio Bog moj i sjećanja moja.
I toliko željela sam da me uzme tama,
i toliko bilo mi je uslišanja da im nema broja.

Skrivala sam svoje pouzdanje
jer sam znala da mi puno vrijedi;
od mene je proizišlo ono nevidljivo zdanje
u kojem se svaka vatra sledi,

nisam dugo znala hoće li me požar
poput triješća zahvatiti da izgorim;
nisam htjela poništiti onaj žar
koji širi se po duši kada zborim.

I dobro sam činila, gasila sam sve,
sve što bilo je za oganj ili protiv
jer mi ništa ne ostade od avanture te.
Uvijek vidjela sam samo jedan motiv,

ljubav Boga Oca i trpljenje tiho,
glasna poniznost i uniženje.
Ponio me kao pero strašan vihor,
bilo je to Boga moga uzvišenje.

Više ništa nisam mogla tada
kada sam naslutila Ti, Kriste, lice;
lijep si kao san od srca mlada,
živim samo za to da Ti padnem nice.
‎20. ‎srpnja ‎2018. 19:39:09

Thursday, July 19, 2018

Kolijevka pustinje


"Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši."
Iz 43,19



I ovih sam dana molila za te,
ali ne kao nekada da te imam
već samo zato da probijem sate
i samo zato da blagoslov primam

jer i suviše sam brbljava, bez strpljenja,
jer dobro znam da me pratiš vjerno
kao Djevica Majka put Božjega trpljenja,
kao sveta duša koja ljubi neizmjerno.

Ovoga ljeta sam spoznala nadu
u kojoj ti živiš kao dijete u vodi
gdje ti lepršavost nikad ne kradu
jer ne zna svatko da Ljubav te rodi

i da te treba i traži svakoga trena,
samo za nju da gineš i dišeš
jer je tolika odanost njena;
i da joj uvijek lice opišeš

kad god je vidiš, kad god zatreperi.
Ona poprima likove sjajne i vedre
jer nada je tvoja u velikoj vjeri
kakva se sanja i kakvu noći iznjedre.

Može li sam čovjek u mnoštvu
tako se nadati pokraj puka,
može li duša u svetome Boštvu
uvijek ostati pružena ruka?

Da nemam tebe, da tebe nije,
gdje bi mi bio moj vjerski plamen
što se sad poput anđela krije,
što nosi sad težak mlinski kamen;

gdje bi mi bile ruke i obrazi,
osmijeh, suza, i mir, i bol?
Danas, kažu, i vučica traži
svoju stijenu i onaj sveti Stol,

a kako ne bih tada i ja u pustinji
koja me miluje i kao u kolijevci njiše,
vodi me Bogu, k tebi, ljubavi, istini,
velikoj nadi u kojoj srce mi diše.
‎19. ‎srpnja ‎2018. 18:25:27

Popular posts