Zdravo, Djevo

Kraljice moja, Zagovornice naša,
Kraljice neba i nebeskih stvari,
Sveta pobjednice i Kraljice ispaša
koje nam dragi Sin tvoj podari,

zamoli Krista, moli Boga za nas
da nas ponese kao svoje pretke,
kao Davida svoga u pravi čas
kojemu preda narod i svetke;

da nam očisti srca, provjetri krila,
da nam u duha udahne moć
kakva je s pomazanjem uvijek bila
naš most i snaga da skratimo noć.

Aljmaška Gospo, Gospo Trsatska,
Damo iz Međugorja slavna,
Ratnice Sinjska, Kraljice hrvatska,
Solinska vatro drevna, pradavna,

neka napoji junake najboljim vinom,
neka im ostavi koricu hljeba,
neka im duše ispuni tišinom
da bolje osluškuju glas s Neba,

da čuju te, Majko iz Bistrice
koja im šalješ poljubac Doma,
da ne čuju kučine, razne trice.
Odvedi zmije u ponore sloma,

udalji zloduhe i pogled rasprši
da vide iz ovih dubina u visine;
svaki im korak dobro razmrsi
da im vlastito srce nikad ne mine,

da ne pogine niti jedan od njih.
Umnoži im svako zrno vjere,
sačuvaj od zala i podvala svih 
vatreno srce što plamti bez mjere.

Usliši nas, Bože, i umorne krijepi,
otpusti nam grijehe, zaboravi sve;
daj da se lopta njima zalijepi,
nek čuju nam srca i molitve.

I nek Tvoja premilosrdna volja vlada,
osjetljiva Odvjetnici našoj i ćutljiva
jer u Tvom kraljevstvu nikad ne strada
duša ponizna, skromna i šutljiva.
‎12. ‎srpnja ‎2018. 22:01:49

Povečerje

Vatromet je na sve strane,
magla se pred očima širi;
brojim godine i brojim dane
da se srce tajnom velikom raspiri.

Svaka godina je kritična,
svakog dana uvečer se vraća
ista ona večernja nam dična
od koje se srce sunovraća

sve to bliže tajni slatkoj.
Nema premca, neponovljivi je dan
kada skliznula sam sudbi glatkoj
kao da sam usnula u vječni san.

Znam da gledaš u te bljeskalice,
da se oko tebe magla svije
u toj slavi kad ne kriješ lice,
kada vjetar u grudima vije.

Dogodi se tada, svi smo braća,
svi smo kao samo jedan dah
pa se bratska ruka bratu svom obraća
da se uzdignemo sreći svi u isti mah;

barem jedan pozdrav tada smo si dužni,
ali to ne vrijedi niti blizu one sreće
kada prestale su godine i dani ružni
i kad si me pogledao preko svijeće

da mi kažeš zbogom, živa bila,
uvijek ostat ćeš u srcu mome,
uvijek ćeš mi biti jedina i mila.
Nikad više vidjeti te neću, dome.

Toga dana vatromet se najdublji dogodio,
odjednom sam znala, znala sve,
da se novo nebo, novi dom se rodio
s onu stranu svijeta, zemlje te.

Razišli se oblaci od vate,
svak na svoju stranu kreće
i ja više kao ne znam za te,
ali uvijek molim Boga, palim svijeće.
‎12. ‎srpnja ‎2018. 17:03:16

Croatian Marching Song - Napoleonic Provisional Croatian Regiment

7 Facts about Croatia

Ana Rucner - "Alkarski ponos"

Navijačica

U potrazi za svojim likom,
za identitetom koji mi je znan
ja još uvijek tražim slikom
koja mi se uvlači u san

jer iako još su godine mi mlade,
u meni se spaja povijest s ovim tlom
i sa dušama svim što se slade
istim likom u križanju tom.

Djetinje me oči pogledavaju
pa se smiju kao sunčanice
dok se duhom provjetravaju;
Božja djeca, Božje uzdanice.

Vrata mnoga otvorena zjape,
prolaznici na izvorima zastaju
i poje se suncem iz škrape,
i svi nekako ovdje maštaju

više i bolje nego bilo gdje drugdje.
Nitko nije tipičan za mene,
a sa svima mogu pjevati svugdje
jer su planine sve otvorene,

a kada ih netko želi zatvoriti,
pojavi se nešto kao vila
koja ne da niti daška zatoriti,
niti pada sa nje svila

kao što ni crijep ne pada s krova
na kojemu ona sebe traži
kao i ja, kao duša sasvim nova,
kao smjena staroj straži.
‎10. ‎srpnja ‎2018. 01:50:06

Hrvatskome gradu

Lako mi pjevati pjesme za Dom,
ali je teško tu sudbu izreći
što se kovitla na prostoru tom
kao plamičak na Uskrsnoj svijeći,

prepunoj boli i patnje, i muke,
prepunoj sjaja i pobjede.
Od borbe za život satkane ruke
i prljava lica od silne objede,

i od napora, rata i truda:
ne vide se odmah srca u dramama 
od kojih je često crna i luda,
izrešetana raznim jamama

ta naša, ta lijepa, ta jedina Postaja
s koje vlakovi nikad ne kreću;
jedina Zemlja, jedina Odaja
za tugu i bol, radost i sreću.

Sviće joj dan na Križnome putu,
svaka joj noć je Uskrsa slavlje
i nije zacrtala nikakvu rutu,
i nikad ne pita za svoje zdravlje

jer čvrsta je, čvrsta kao stijena,
laka k'o pero na krilima vjetra;
takva je hrvatska povijest njena,
povlašteno mjesto na grudima Petra.

I nije tome davno, nikada nije,
kada je probila utrobu tvrdu
da rodi se konačno i da zrije,
stoljetna Tvrđava svetome brdu;

i neće još dugo, nikada neće,
puštati slabije pred svoje stope
jer ona se diže na prijestolje veće,
ona se, tiha, do neba prope.

Ona je anđeo, ona je puk i nacija,
država sjajna, i pjesma i probitak;
blagoslovljena uvijek naša Kroacija,
najveći pogodak i glavni zgoditak.

I sada te pitam, ratniče crni,
gdje si ti bio onih nedavnih dana
kada se krv ledila vuku i srni,
kada je svanula ova Država znana;

nisi li tada ni bio u planu?
Bio si možda već veliko dijete
koje se smiješilo vedrome danu,
prepuno nade i neke sjete

jer otac tvoj i tvoja rođena mati
znali su koliko život vrijedi.
Znaš li gdje su tad bili Hrvati,
tada ih prati, tada ih slijedi.
‎ponedjeljak, ‎25. ‎lipnja ‎2018. 09:56:59