Tina Turner Whats love got to do with it (lyrics)

Mission Impossible Theme(full theme)

Gone with the Wind soundtrack - main theme (Charles Gerhardt version)

Konkretna duhovnost

Ateisti bi rekli da su besmrtni i da nitko ne zna kamo sa svojom smrću odlazi, možda u raj, možda k sjenama Podzemlja. Smrt i događaji poslije smrti će se proučavati kad umremo.
Razne filozofije, religije i filozofije religije također nagađaju o ljudskom utrnuću u kojemu više nema nikakve patnje dok mnogi misle da mogu stupati u vezu s mrtvima, da ih mrtvi gledaju i prate; ili ljudi izmišljaju religije icjeljenja pa zovu to duhovnošću.
Jednobožačke religioznosti, odnosno kršćanska i katolička vjera u Jednoga Boga pomaže onima koji su znatiželjni da počinju razlučivati praznovjerice od istinitih podataka koje dobivaju od svećenika, učenika Jednoga Boga koji je dao svoga Jedinorođenoga Sina ljudima i poginuo, raspet, umro, sašao nad pakao, pokopan, uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa k Bogu Ocu Svemogućemu te poslao Duha Svetoga ljudima, Gospodina i Životvorca koji izlazi od Oca i Sina. Sin Božji, Isus Krist, propovijedao je o tim događajima i svim stvarima o kojima su ljudi znatiželjni.
I danas još uvijek, nakon dvije tisuće godina, praznovjerci govore da se nigdje o smrti ne uči, da se nitko od mrtvih nije vratio, da svaki čovjek u sebi, u svojoj besmrtnoj duši i u svojim snovima, mašti i svakodnevnim mislima bolje zna o smrti nego svećenici-teolozi koji tu temu i temu o Bogu, temu o grijehu ljudskom zbog kojega svaki čovjek mora umrijeti, neprekidno dušom i tijelom studiraju i uče od prvih dvanaest Isusovih apostola-očevidaca slavnih događaja mesijanskog vremena te ih tako nasljeduju i nastavljaju mesijansko vrijeme jer Isus Krist dolazi uskoro.
Gospodin Isus i Sveto Pismo uče nas o svakom, i najmanjem, detalju o kojem bi možda moglo biti znatiželjno ljudsko srce. Tko želi biti duhovan i upražnjavati neku, makar i samo relaksirajuću, duhovnost, ne bi smio zanemariti učenja Katoličke Crkve koja se nadovezuju na Sveto pismo, opću vjersku predaju, ali i na Osobu samog Isusa, Gospodina koji ih pomaza i posveti za svoju službu jer Milost je Božja tako odlučila spasiti čovjeka od praznovjerna i nekvalitetna života, a tada i od grijeha njegovih, to jest od ljudske smrti i poganske besmrtnosti. ‎subota, ‎28. ‎travnja ‎2018. 18:05:01

Razgovor ugodni

Razgovor može biti komunikacija između šutljivih ljudi koji jedva izmijene dvje, tri riječi s dubokim značenjem, a može biti opširan i s dodatkom ljubaznosti i odnjegovanih izraza, međusobno diskretno razmijenjivanje mišljenja. Prema latinskom jeziku to možemo nazvati konverzacijom kakvu smo imali kad smo učili neki strani jezik; učili smo razgovarati tako da smo si postavljali pitanja i odgovarali na njih. Prema grčkom jeziku za razgovor možemo upotrijebiti izraz dijalog koji znači razgovor između dviju osoba ili suprotstavljenih strana gdje jedna strana sasluša drugu i uvažava njezina stajališta, a potom govori i iznosi svoja stajališta te se tako pokušava i u pregovorima doći do nekog dogovora. Na dijalog mislimo kada kažemo nekome da želimo razgovarati o nekoj određenoj temi, ali to ne isključuje konverzaciju.
Na žalost, mnogi misle da je razgovor puko istraživačko ispitivanje neke osobe pa kad dobiju zbunjujući odgovor, više ne znaju nastaviti razgovor, ne znaju čak niti priznati da su zbunjeni ili da nisu dobro i konkretno razumijeli odgovor na svoje pitanje.

Da bi se uspješno razgovaralo potrebno je imati malo opće kulture, dobar domaći odgoj te sačuvati djetinju spontanost u općenju s drugima kako ne bi dolazilo da uštogljenosti i napetosti među ljudima koji razgovaraju.

Često potrošimo puno riječi, a ništa konkretno ne kažemo, ne izjašnjavamo se ako to nije neophodno. Na žalost, ljudi tada misle da puno razgovaraju, ali zapravo ne spominju najvažnije dijelove u temi o kojoj žele razgovarati. Također ljudi znaju nakon dugo vremena jedni drugima reći: "Zašto mi to nikad nisi rekao?" ili "Zašto me to nikad nisi pitao?". To je samo izvrdavanje zbog nesposobnosti izjašnjavanja.

Postoje ljudi koji nisu socijalno zreli što ne znači da su psihički zaostali ili da imaju nizak intelektualni kapacitet ili da imaju neke zadnje namjere. Mnogi od njih jednostavno nemaju socijalne inicijative, ono što je mnogima spontano i što mnogi nesvjesno imaju dok postoji mnogo ljudi koji u toj društvenoj nametljivosti pretjeruju. Osobu koja nikada ili vrlo rijetko govori dok je nitko ništa ne upita možemo nazvati blagim sociopatom jer teži sociopat već zaista ima i psihičke probleme ili mentalnu bolest. Najčešće se psihičko stanje čovjeka mjeri po stupnju socijalne zrelosti, ali ima rijetkih slučajeva kada je obrnuta situacija gdje je čovjek mentalno i psihički zdrav, ali je ipak, naizgled ili stvarno, socijalno zaostao. Ima naizgled puno društvenih i socijalno zrelih osoba koje su psihički zakinute.

Događa se da naslovnice novina i portala potiču dugotrajne razgovore među ljudima, ali se može dogoditi da neka intelektualno zdrava i kulturno odgojena osoba zašuti ili se udalji iz društva kad vidi naslove u novinama jer joj se od toga smučilo.
Ako u ovo doba velike tolerancije mnogi ljudi šutljive osobe drže jednostavno zaostalima ili pokvarenjacima, dolazi do niza nesporazuma koji se mogu razvući na dugi niz godina što kod šutljive osobe dovodi do bezvoljnosti za upuštanje u temeljite rasprave zbog nedostataka kod svojih sugovornika u društvu. Društvo ne može imati nedostatak socijalne inicijative, ali može biti hendikepirano kao mentalno zaostala osoba ili jednostvano nezrelo poput neke zemlje koju smo nekada nazivali nerazvijenom zemljom ili zemljom u razvoju.
‎utorak, ‎1. ‎svibnja ‎2018. 15:30:23

Zašto Isus nije ništa napisao

Povijesni, zemaljski Isus bio je Čovjek od riječi. Činio je mnoga i pravedna djela, pratio ih svojim riječima i govorio je riječi koje su se ostvarile, čak su djela Njegova od Njegovih riječi neodvojiva.
Nama je neophodno sve zapisivati, a to je, između ostaloga, i stoga što ne pamtimo dobro sve što smo rekli. Mi zapišemo neki dogovor, načinimo pismeni ugovor, napišemo svoja imena i tvrdimo da smo to što piše sigurno i rekli ili obećali, ali također tvrdimo da se u tim ugovorima ne nalaze naše riječi koje nam drugi pripisuju. Ne postoje tako razumljive i detaljne i precizne ljudske riječi koje neki drugi ljudi ne bi shvatili drugačije nego što smo mi mislili. Mi čak i Sveto pismo čitamo onako kako nam odgovara, ali nikada onako kako je Isus zaista mislio i rekao. 
Pred Velikim vijećem su Ga upitali o Njegovom djelu, a Isus je odgovorio da ne pitaju Njega nego ljude koji su Ga slušali i govore o Njemu. Sve je govorio javno i pred svim ljudima i svim institucijama. Zanimljivo kako su Ga vjerujući sljedbenici drugačije razumijeli od nevjernika. Znamo dobro da su Ga tako loše razumijeli da su zaboravili kakva je božanska čuda činio, kako je izliječio hrome, gluhe, slijepe i kako je uskrisivao ljude od mrtvih pa Ga zbog Njegovih riječi razapeše.


Isus je Bog, On je Bogočovjek, a Bog piše svim svojim udovima, a Njegovi udovi su Njegovi sljedbenici sa svojim pametima i svojim znanjima te sa svojim rukama i bilješkama.
I, konačno, Isus nije stigao ništa zapisati, toliko je za života na zemlji bio zaposlen oko dobrih djela. On ne bijaše neki filozof koji radi sebe govori i želi da njegove riječi ostanu iza njega; On ne bijaše književnik koji bi sakupljao zbirke svojih mudrolija koje nitko ne cijeni i ne čita; On ne bijaše pismoznanac koji ne razumije Pisama i Zakon. Isus jest u svojoj biti Božja Riječ, Pismo živo Boga živoga.

Dvoje u sedam

1. Majka ti daje temelje,
a otac aspiracije.
2. Majka te uči životu,
a otac smislu života.
3. Majka daje odgoj,
a otac te vodi prema Nebu.
4. Majka rađa izobilje,
a otac ga održava.
5. Dvije majke vode u zemlju,
a dva oca ne daju odgoja.
6. Dvije majke ne daju ploda,
a dva oca daju prazninu.
7. Majka bez oca nema života,
a otac bez majke nema smisao.
četvrtak, 01.03.2018.  05:20