Tuesday, May 2, 2017

Svijeće


Prolaznost mi umom caruje,
zametenost kao kad se uskovitla pijesak
pa ne vidim da li mi to magla ruje
ili opet zapala sam sva u tijesak

i baš nešto pišu da se moram odmoriti,
od nerada valjda ili od sve buke,
da bih sutra opet mogla oboriti
prepreke do svoje luke

gdje već pomalo su zauzeli veza
oni što su prije mene stigli,
svi ti moji ljubitelji breza
što su jedra strasno poput bure digli

kad se moralo putovati.
Kao da ja ne znam da me čekat neće
jer me strah se gatanjem otrovati,
jer ja ne znam kome služe svijeće

kad je svjetlo Duha uvijek tu.
Naravno, za preostale drage,
sve je, sve za njinu olaku,
čak i pjesme k'o utjehe blage,

čak i dani, grobovi i cvijeće
da bi vidjelo se doći.
Moliti Te stvarno nitko, nitko neće,
samo jedan uzdah od po neke noći.

I taj uzdah rijetki, svijeća to je
koja vodi stope naokolo,
puste stope koje samo kroke broje,
a pod njima samo zrnje golo,

rijetko gdje se nađe pitke njive,
groblja se ne sade u nizini plodnoj.
Tek ponekad padnu neki kao lude gljive
pa se poklonimo takvoj svijeći zgodnoj

jer krvari izobiljem umjesto svih nas,
rađa križevima raznobojnim.
O, kad bismo svi mi vjerovali u taj čas
barem to da svijećama se mnogobrojnim

sakrivamo Istini i svjetlu pravom,
kako bi nam cvalo sve iz naših vapaja!
Sve bi bilo drugo s našom javom,
strpljivošću sve se obilno napaja.

Svakoj svijeći potrebna je neka zamjena,
svaki kamen se prevrne, svako cvijeće vene.
Sve to uzalud je kada pamet je zatamnjena
jer ne gorim ja nego Duh to gori mjesto mene.
‎utorak, ‎2. ‎svibnja ‎2017.  21:54:05

Dobar jutar


Sad, kad sjetili se stranački ljudi
da im vrijeme fali jer se valjda otvorila
moguća prilika, ne budimo ludi,
čak je stara partija to govorila,

izbori će opet biti, budimo se hitno,
malo čas ćemo produljiti,
podmetnuti frku neku, nije bitno,
sebi glave putrom nauljiti;

ma, zar veliš, nemoj pričat'
da u vodu pala je koncepcija,
mislili smo svi će skvičat
jer će tući nas percepcija

da se više ništa ovdje ne može,
a sad, gle, mogućnosti zablistale.
Informacije se množe
kao trešnje, kao grane razlistale.

Nismo spremni, narode i puče,
nismo se pripravili za ovo,
a sada nas teška stiska vuče
jer mi ne poznamo ništa novo.

Budi se istok i zapad,
budi se sjever i jug,
koraci kreću u napad;
naprijed, uz druga je drug,

ali tko se mača laća,
psihološka rata, info.com-a, 
jadna li mu plaća,
zaspao je doma.

Opet moram dići kredu
da im platim spavanje
i da opet bude sve u redu,
da nastave svoje knjavanje

dok se meni niti probava ne buni,
više ne znam kad je glad;
sad se daje potpis svakoj kuni
da nam živi, živi rad.

Slobodno izglasuj sve ih skupa
jer glas vrijedi za svu trojicu,
svaki potpis - nova rupa,
a ja gladujem za dvojicu.

Kupuju si rokove
i vrbuju mlade,
proizvode šokove
jer ništa ne rade,

ništa vrijedit neće.
U ovome ratu vijesti lete
kao psihologija sreće
koja neradnike sve pomete.
‎utorak, ‎2. ‎svibnja ‎2017.  04:44:42

Monday, May 1, 2017

Bijela mrlja


Sjaju sjaja nema, život prepun jada,
ponor koji sav se urušava.
Ni ta zemlja nije više mlada,
niti ona već ne pokušava,

nema daha, čas je krajnji njoj već dugo
pa je samo vuče nešto na brzinu,
pa je sve dotuče i tad, što bi drugo,
dah je smrti kao hladan tuš ošinu,

pa sve grabi, a kamenje se kotrlja,
stijena sva je već izlizana.
Ponor kraja nema, nebo kao bijela mrlja,
a i ruka-pomoćnica nije znana.

Tko preživi, nema snage sve to reći,
misli događa se samo rijetko, povremeno,
al' kad šuti, još je teže ponor prijeći,
pada zemlja kao rijeka razvedena,

zatrpava onog što se iza skrio
ne bi li lukavstvom svoje promaknuo
pa tad drage volje umro da bi klij'o;
kada vidi da se nije pomaknuo

i da stope klize, još mu gore.
Bože blagi, gdje si pronašao mene,
pustit ću se i povući more,
ne daj nikad više takve opomene.

Dok te ljudska ruka ne izvadi,
odgovara njemu unutarnji glas,
neće proći svjetski jadi,
neće nitko vidjet spas.
‎ponedjeljak, ‎1. ‎svibnja ‎2017.  10:15:28 

Prohujala duša


Uskoro vas više neću znati,
neću znati vaše ruke, misli,
niti ću vas prepoznati
jer su moji uzdasi se stisli

svi u jedan uzdah kratki,
posljednji u nizu uzdaha
od kojih su neki bili slatki
i nevrijedni zlatnog praha

što me sada svu prekriva
poput pozdrava za pokojnike
iako sam, mislim, jošte živa
i još spadam među pokornike.

Uskoro će biti, velim
iako još vrapci šute,
a ja sad već srce dijelim
kao raskrsnice, pute.

Sada pripravlja se ovo tijelo,
ova duša, svemu svikla,
odjenuti ruho bijelo
kao da je tek ponikla

iz svih razuzdanih povjetaraca
što peludi sve raznose i snube
kao da bi rado ćutili od žmaraca
i kao da rado poput ljudi ljube.

Neka jedan vjetar laki
pruhuji kraj mene,
nek mi prođe vrabac svaki,
nek odnese uspomene

ravno na moj kosi krov
sa kojega spada mjesec grubi
i nek ptice čuju zov
ova vjetra što još uvijek ljubi.
01.05.2017.  02:34

Sunday, April 30, 2017

The Obala feat. Sunčica - Evo me

DEAN DVORNIK SAMO ZA NJU

Tonske vježbe


Ne znam kome pjevam pjesni,
nit' se nadam u blizini nekom sluhu.
Moje ptice ne čuju, stih mi prijesni
što mi otpao je iznošenu ruhu.

Osim toga trube ova samo huli,
nema interpunkcije, bar da kriješti,
bar da grakće, huče ili tuli,
čujem kako cvrkuću mi kosi vješti.

A ja volim huk od sove, ćuka,
drago mi kad gleda ravno
kao da je progutala petsto muka,
mada to mi nije pravno,

tada tko bi pomislio, kad ne zijeva,
da ne spava, da ne meditira
nego žaluje il' slavi, pjeva
ili možda čak i svira.

Papigica nije moja samo za tu priču,
zapjevala kao slavuj, gdje li ga je čula,
razveseli me na kratko, ali viču
da nije u modi, moda im li trula.

Prirodnog mi svijeta puna kapa leta,
a društvo se tom prirodom diči
pa, kad piše, kao da je nota tabu i ukleta;
piktografsko pismo bliže glazbi sliči.

Ne mogu se jasno intonirati,
ne želim li ili da,
i je 'l pitanje je, da'm se informirati,
da mi znat' je tko to zna.
‎nedjelja, ‎30. ‎travnja ‎2017.  13:15:48

Popular posts