Tuesday, March 28, 2017

Povratak

Odgovarati na pitanja, i to šutnjom, potpuno pogrešnim odgovorom zbog neuočavanja glavne teme ili humorom izgleda da je učestalo, izgleda lako.
Postavljati pitanja je teže.
Sjećam se kako su nas učili da se konverzacija sastoji od pitanja i odgovora. Ja stalno to radim, pitam i odgovaram. Očigledno mi je da konverzacija nije niti nekada značila nešto slično kao što znači komunikacija.
Razgovaram sama sa sobom, da. Za to su mi potrebni stari i novi podatci pa ih ili potražim nekako (u literaturi) ili mi padaju na pamet. Znatiželja je veliki Božji dar; nije toliko zabranjena koliko izgleda da ljudi pretpostavljaju. Jer nije problematika u pitanjima nego u odgovorima.

Reklo bi se da se nisam snašla u resocijalizaciji, čak nemam ni "sviđanja", a naročito nemam gotovo nikakvih mišljenja sugovornika. No, na žalost, nemam potrebu preveliku, imam samo dužnost. Osim toga, puna mi je glava podataka koji kao da se slažu bez moje volje. No, srećom, to je samo površinski.
Uzgred, kad malo započnete zaista sazrijevati, već su vam tu mrtvi znanci, prijatelji, rodbina pa nekako više mislite na njih nego što se sjetite otići na kavu s nekim mlađim.

Još jedna dužnost postoji: samozapošljavanje. Ali kad ne plaćaju.
Postoje razne vrste pomoći od države. No, izgleda da se je lakše zaposliti nego dobiti koru kruha ili kap vode. Da, zaista, ljudi se rađaju sami i samostalno umiru, ali često se drže jedne te iste točke u životu "za starost".


Iz one samrtne tjeskobe pod bič pa na Golgotu s trnjem oko sljepoočica i na području maloga mozga; koljena klecaju, tabani peku, trnje probija najosjetljivije točke na glavi, a na ramenu teret gruboga drva koje grebe i dere meso i, što mi je nekako najgore, zapanjeni pogledi mnoštva: svi gledaju, vide, znaju, ali ne pomažu i nisu svjesni što čine dok manjina drži u rukama mnoštvo, pod jarmom. Jedva čekam taj cilj, samo da prestane.

Da, sad se sjetih jednoga znanca kojega vidjeh kako se trese kad smo se sreli, kao šiba, drhti, nije mu ništa, ali oči fluorescentnoga sjaja i kao da mu je jako, jako hladno:
"Kad će to prestat'?", prozbori kroz stisnute zube koji su cvokotali.
"Evo, za koju minutu, kad dobiješ lijek", rekoh mu.
28.03.2017. 22:38

Evanđelje po Ivanu, glava 5, redak 14
14Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!« 


Problemi liječenih psihotičara


1. Problemi liječenih 'psihotičara s halucinacijama'
a) Znanost (čitaj: Wikipedija ) nam pojašnjava psihozu, konkretno shizofreniju i shizofrene poremećaje mnogim čimbenicima nastanka i pojavljivanja, od genetike-nasljeđa, preko utjecaja okoline i društva, odgoja, obrazovanja do utjecaja okoliša-prirode i vremenskih prilika. Jedan jedini gen, pravit ću se stručnom, ili jedan kromosom nikako ne uzrokuje psihozu. Ako genetika i jest veoma važna, mora se imati u vidu da se za komplicirane bolesti ili kompleksne poremećaje, navodno, mora izolirati "uzrok" iz dubljih istraživanja čitave DNA, deoksiribonukleinske kiseline-našeg potpisa, a ne samo brzinskom i površnom akcijom. Prema tome, shizofrenija nije nasljedna, ali nasljedna je, primjerice, pojačana i veća sklonost ka psihičkim oboljenjima. Odgoj roditelja, odgajatelja i učitelja nema toliko utjecaja, ali nas dovodi u škole i do motivacije za učenje pa postajemo više ili još više obrazovani, a to već jako utječe na pojavljivanje, razvoj i liječenje bolesti. 
Shiza nije ludilo, ona je bolest kao i svaka druga, nalik je u prenesenom smislu na kakav tumor koji vam zasjedne na neke točke organizma pa organizam ne može harmonično funkcionirati, a to djeluje na daljnje loše funkcije potpuno zdravih dijelova organizma. Problem je veći kada se takav "psihički tumor" mora odstraniti; za sada shiza je trajno mentalno oštećenje i nije izlječiva, ali je jako, jako popravljiva ako okolnosti liječenja pomognu bolesniku, ako liječnici imaju prilike pomoći te ako vam Bog da. Sve zemlje svijeta troše mnogo sredstava za ljekove koji pomažu toj bolesti.
b) Lista simptoma po kojima se prepoznaje shizofrenija je malo tanja knjiga, kao malo izdanje Katekizma Katoličke Crkve.
Najčešće su deluzije, to jest "umišljaji", ono što čovjek jako umisli, a nije toga gotovo nikako svjestan, njegov organizam čak realno i stvarno doživljava i proživljava halucinaciju. Postoje halucinacije zvučne, vizualne-vidne, mirisne, opipne-dodirne i proživljene povišenjem krvnog tlaka, načinom zaključivanja (koliko smo samo navikli izvesti neki zaključak na temelju osjeta i koliko smo toga rijetko svjesni!). Ako razmišljate previše opsesivno i uporno o bilo čemu, od toga nećete dobiti psihozu, možda samo blagu migrenu. Umišljanje samo po sebi nije toliki problem koliko je problematično iskustvo organizma: javlja se neobjašnjivi i nekontrolirani strah i tjeskoba, a može doći i do mentalne boli, počevši od leptirića u trbuhu preko teškoća s disanjem pa do gušenja ili pokušaja samoubojstva koje bi prekinulo to neizdrživo stanje.
Haluciniraju se uglavnom neki glasovi koje čuješ, glasovi koje umišljaš, glasovi koje čitaš i napisane riječi koje razumiješ, a sve to istovremeno s pokušajem obavljanja normalnih, svakodnevnih radnji i poslova, te uobičajenog razmišljanja, čak i učenja i borba s mislima koje postaju nekontrolirane zbog straha i boli ili  nekih manifestacija organizma.
c) Paranoična proživljavanja također prate halucinacije. Svi smo mi normalno prestrašeni i oprezni, a svi ponekad imamo normalnu paranoju koje smo svjesni i o kojoj često međusobno pripovijedamo. Psihotičan čovjek se zna često vezati za jednu osobu ili instituciju, a da toga nije svjestan, te je njegova paranoja pojačana i usmjerena dok mu inače organizam funkcionira uobičajeno normalno.
2. Pravovjerje, vjera i krivovjerje
Nakon što se bolesnik oporavi malo na liječenju, puno toga zaboravi, Bogu hvala, i ne vjeruje da "je bio tako lud", ali počinje diskretno vjerovati u božanstva i u paranormalne pojave. Rijetko se nađe neki prokušani i istinski praktični vjernik u Jednoga Boga pa stoga ne čudi što neki psihijatrijski bolnički odjeli u svijetu zabranjuju vjersku literaturu jer pacijenti samo time često pojačavaju svoje praznovjerje te sami sebi otežavaju liječenje i terapiju.
Istinska vjera vam neće dozvoliti da se upuštate u proučavanje doživljaja i "događaja" koje ste vidjeli i proživjeli za vrijeme svojega akutnoga stanja psihoze, a naročito nećete na temelju takvih incidenata graditi povjerenje i naglašavati svoju vjeroispovijest. To bi bilo pravovjerno. 
Veliko krivovjerje gotovo isto je što i praznovjerje. Praznovjerni ljudi su statistički slabije obrazovani.

3. Utjecaj vjerskih podataka na oporavak: kada istinski vjerujete, prestajete previše umovati, naročito kad ste bolesni od psihoze. Jednostavno pokušavate moliti i to vam je i najpametnije makar izgovorili samo jednu molitvicu na dan.

Nisu svi shizofreničari istinski vjernici, ali su svi istinski vjernici zapravo više ili manje shizofreni ako definiramo djelomično neke simptome kao iskustvo istinskoga vjerskog obraćenja.
28.03.2017. 15:22

Monday, March 27, 2017

Spržena krila


Više nemam ona krila meka
što su me nosila u visine,
što su me nosila iznad rijeka,
spuštala daleko u nizine.

Ponekad dođe takva praznina,
pauza kratka ili samo malo dulja,
dok opet ne padne laka prašina
i potrebno se pokrenuti, a molitva kulja.

Uopće mi nije krivo, ne peče;
ta, zna Bog moj mene izvući
od daleka leta za koji mi reče:
tko jednom ljubi, vraća se kući.

Osim toga, krila se obnavljaju
da mognu se spržiti višekratno,
da se ljepše oporavljaju;
povratak slađi je nego zrnje zlatno.
27.03.2017. 19:40

Sunday, March 26, 2017

Korizmena Otajstva


Otajstva žalosna

1. Koji se za nas krvlju znojio
Muka me čeka, naš jedini zajednički Oče,
već mi je tijelo izvana kao nevjera ledno.
Evo, progonitelji već za mnom kroče.
Molim Te samo da svi budemo jedno.
U meni mesa nema, ni kosti ne ćutim;
samo mi kožom probijaju krvave vene.
Neki spavaju sada kad propast im slutim
jer im dolazi odmor, a vrag stiže do mene,
hoće da napadnem i da se borim
kako bi on anđeo svjetlosti postao
jer ako se ja u milosti umorim,
on bi pobjednik jedini ostao.
Daj mi snage, Anđele nad anđelima,
da ne smaknem niti jednu travku
jer strašna mi tjeskoba vlada djelima
i lako bih sada svladao udavku.
Neka. Neka teče molitva čeonom porom,
nek se isprazni strah od Kalvarije.
Ja molim Tvoju volju nek vlada mi Horom,
nek se pokaže Sin Bezgrešne Marije.
2. Koji je za nas bičevan bio
Rekoše da ću lakše mrijeti ako me izmožde što jače.
Ne osjećam leđa, da li mi tijelo još uvijek stoji?
Kao da peče vatreno sunce i kuje se mače
u plućima posred rebara koje mi netko kroji.
Još snaga je moćna, volja je, Oče Tvoja.
U ljubavi rastem za ta jadna stvorenja
što bacaju na me olovna oružja boja.
To moj je boj, oružje mojega odobrenja.
Da je samo jedan udarac manje,
možda bi netko od njih se zapanjio
jer ih je strah što imam znanje.
Tad bi se njegov strah obznanio.
I što jače me udara, manja mu je opasnost
da će i on nastradati bičem.
Jedva jaučem, vlastita krv daje mi slasnost:
“Moja će bol te spasiti”, kličem
 jer leđa mi prte bremenom grehota.
Sotona već slavi zbog moje slaboće
dok padam zalijepljen svom snagom života.
Majka mi kleca, čuti me hoće. 20:22
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio
Kada si trnjem okrunjen bio,
presjekla Ti je moždane ona spoznaja
da si možda na sebe zaboravio
i da nisi više znao gdje Ti je Domaja
jer su Te udarali zaigrani vojnici
da nešto prorekneš, tko ti je iza leđa.
Udarali su Te po svetoj ovojnici,
a Ti si trpio i opraštao sveđa.
Da li je to svetost Tvoja za zabavu,
da li ćeš moći ostati pri svijesti
i znati svoju dužnost pravu?
A bilo je tako lako tu igru svesti
na jadne krikove podivljalog vraga.
Da, znao si da Te hoće izbezumiti,
proliti iz Tebe Duha Očinjeg draga
i nove bogove sebi izumiti.
Trnova kruna je najveća ataka
na čovjeka koji više ne zna gdje je
dok mu krvca teče niz oči mlaka.
Tada si znao da Te probolo sve je
što si učinio za ovaj ljudski rod.
Eto, sve se sad vraća, liječenje Tvoje,
čuda i težak propovjednički hod,
sve uzalud. Sotona vapi si moždane svoje
jer ne može biti da nije pametniji
od Tebe, Spodobo krvava plašta;
on mora, mora biti viši i sretniji.
Mozak je Tvoj sada njima da prašta.
4. Koji je za nas teški križ nosio
Padam i padam, zemlja me udara.
Sve se pobunilo protiv mene.
Oštro me drvo kao zublja para.
Ljubavi moja, vidim ti žene,
rubac mi nudiš i uzimaš letvu,
plačeš i hodiš, vučeš me k cilju
slijepoga, ali ja vidim žetvu.
Sotona ludi jer ne podnaša zbilju.
Znam da će lud se još jače zakvačiti,
sve će poduzeti da me stjera u ponor pakla.
Bit će i zloban, na me se baciti,
neće ni znati kobi što ga je smakla.
Breme je moje slatko i lako,
a križ moj pun je bodljikavih žica,
tu ima boli za mrijeti srce svako.
Ipak na rubac dajem otisak lica.
Kad se dovučem do mjesta ubojstva,
iako još me sumnja baca,
znat ću da nosim pravedna svojstva,
riješit ću duše svakoga plača. 20:38
5. Koji je za nas raspet bio
Udri samo, ukucaj mi čavlja,
krik je moj glazba za raj.
Predajem tijelo što sve izbavlja.
Još taj udar i sotoni je kraj.
Bezgrešnu predajem,
to povijest ljudska vidjela nije.
Tvoj spas joj dajem,
uzmi je k sebi i to što prije.
Posljednja želja mu je sve što još ima,
žuč i ocat, sarkazam i očaj.
Oče, snagu mi daj barem da ustima
odbacim taj zadnji jadan pokušaj.
I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,
preda mnom nestaje vražji lik.
Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati
jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.
08.03.2015 21:08

Molim Te, Isuse


Moj Isuse, Bože moj,
više puta molila sam Tvoje dare,
više puta zvao si me u svoj dom
i u topli šator svoj
gdje popravljaš moje kvare,
daješ bića srcu mom.

Isuse moj, moj Proroče,
više puta gledala sam Tvoje muke,
više puta pružio si meni odraz svoga lica,
nove stope koje kroče
gdje ne stižu moje otvorene ruke
nebeskih se načekati ptica.

Isuse moj, moj Svećeniče,
više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,
više puta rodio si meni blaga
koje mi zbog Tvoje riječi niče,
što ga daju Tvoje ruke umiruće,
što ga nude bića draga.

Isuse moj, moj Kralju,
više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,
više puta dao si mi majku
koja vodi mene Tvojem raju,
koja moli za me Tvoje carevstvo
da u njemu živim bajku.

Moj Isuse, moj Prijatelju,
opet slatka kruha molim sada,
sada daj mi mir Tvoj pravi.
Nemam od tog veću želju,
nema od te veća nada;
moje grijehe zaboravi.

Moj Isuse, Tijelo moje,
više puta sam Te blagovala,
više puta dijelili smo Tvoje krvi,
rumene nas prsi poje;
više puta sam se zatrovala
strahom koji svu me mrvi

da me opet svu okrijepiš,
da me opet k sebi vratiš,
da osjetim Tvoje gorke okuse;
da me krvlju svu oblijepiš,
da zbog mene opet nevin patiš,
Gospodine moj, moj Isuse.
24.02.2015. 07:2


Grančica za moj spas


Sva u modroj polutami zore,
putujem polako prema gradu.
Neke tjeskobne me slutnje more
kao da ću umiješati se u paradu.

Neće biti važni transparenti,
niti palme lišće, niti masline.
Samo će me utući momenti
kada mirisat će moje izrasline

po velikoj Tvojoj kobnoj slavi.
Hosana Tebi, udovi mi trnu,
jedinka sam blijeda u poplavi
i kao princeza na muke zrnu.

Strašan predosjećaj na magaretu,
izvjesnost u Tvojem stavu,
a ja slavim Tvoju skromnost svetu
i ne činim dužnost pravu

nego sakrivam se u divljoj gomili
koja će se povesti za huškačima.
I kad mi muka Tvoja omili,
proplakat ću među jačima.

Iščekujem govornike na tribinama,
znam da će one grozne riječi pasti.
Umjesto blagoslova s maslinama
protezat će se samo muklo “Raspni!”.

Moja duša nema opravdanja,
kukavičluk bijedan sad se očituje
kao krune strašna špranja.
Sebi ne vjerujem, sebe ispitujem.

Spasi sebe, molim, ne podaj se muci;
sjeti me se, nemoćna sam bila.
Još Te uvijek slavim s cvijećem u ruci,
tajna mi se Tvoja nije razotkrila.

Zaspala u modroj polutami zore,
čvrsto hodim, iznad mene onaj Hrast.
Čujem Tvoje riječi kako mene kore:
“Bdijte da ne padnete u napast”.
12.04.2014. 05:57


Franjevac

                             "mir i dobro"

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;
sveta franjevca naslućujem u koralu
kojemu se vječna upalila njegova svijeća.
Vidim, poginje se u kanonskom moralu,
a tijelo mu svijetli od bjeline habita.
Tiho poručuje da je blizu nas.
Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,
a iz drugog kuta dopire do mene glas:
„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga
u ranama koje nosim blagoslovljeno“.
Gledam Franju pokraj Boga moga;
sada već osam stoljeća proslavljeno
drago pučje, sljedbeništvo siromaha,
tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.
Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.
O, da nisam nacrtana od finoće bijedne
i da nisam potekla iz onih škola,
nikada se obratila ne bih u ovo društvo
koje spašava od bludnih idola
i u kojem obitava samo nadareno muštvo.
Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku
kada stajao si uz relikviju svetu,
koju danas istu ljubih ja u malom lugu,
dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

Tada meni rekao si tko si,
da ti franjevački grb je tvoja kuća.
Sada više tobom se ponosim
i još više raste moja želja vruća.
Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,
a na grbu još je ruka Franjina.
Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;
s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.
Sada znam i zašto stajao si tamo.
Nema franjevca koji bez dara bi bio;
niti mene nisi ovdje ostavio samo,
drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.
3102012 2240


grb Provincije1


Popular posts