Svatko ima neki stih za mene,
neki zloban odgovor na moju ljepotu
ili neki vjenčić koji nikada ne vene
kao znak za privrženosti životu.
Svatko veli nešto što ga opisuje,
reakciju na Božansko mi pripadanje,
čak i tada kada moje lice psuje,
srame se umjesto mene, drže sanje.
Predodredio si me za ovaj stan,
rodio me sigurnu od svijeta
i dao mi na znanje da ja Tebi pripadam
i da čuvaš krila mog zemaljskog leta.
Jer inače sam bezumnica, luda,
inače sam samo trpeća i jadna,
na me leti drvlje odasvuda
i pjesma mi nikad nije skladna.
Nitko mi ne vjeruje da znam
što je trpljenje i bol, što je strah
i da to prolazim kao lagan san
makar često gubim zadnji dah.
Ne vjeruju da sam oduvijek ja Tvoja,
da Te pratim krajem uma na Golgotu
gdje mi netko uvijek nađe puta moja
i gdje ćutim Tvoju anđeosku kvotu.
Nitko mi ne vjeruje da znam
što se mora uvježbati uskrsnuću,
kako moli čovjek kad je sasvim sam,
kako raduje se duša predahnuću
kada vidi da je pred Tebe sva stala
kao da će sad je odmah udariti kap,
kad na srce njeno padne jedna suza mala
kada vidi da još vraća se na ovaj slap.
Nije dobro sve što izgleda nam lijepo,
ali zato svaka kvaliteta je ljepota
za sva ona bića koja ne gledaju slijepo;
zato najljepša sam jer mi duša je Golgota.
Srce moje nastade od boli,
suze moje krvavi su pot iznutra.
Majku imam koja za me moli,
Zvjezdica sam Božićnoga jutra.
05.12.2016. 01:07