Bijeg

Već vidim kako me čekaš, već znam,

zraka odozgora je osvijetlila ti ruho.

Tko te nije uočio, ostao je sam;

i sam je mnogi u to doba gluho,

doba koje spušta se kao neke kugle luk,

doba koje svatko može, ako želi, imati,

doba prigušeno kao blatne rijeke huk,

doba kada ne smije se više snivati

jer je prevelika odgovornost na plećima

zbog poziva na susret i zbog smrtna časa,

i više od toga, u dozivanjima još i većima

na poslanje i na službu, zadjenutu oko pasa

kao neki mlinski kamen ili kao pojas vjenčanice

što te danonoćno steže, ugodno i čvrsto,

kao ruke dječice ili kao svjetlost zvijezde Danice

što za oči ti ne smeta, ali sjaji gusto.

Zvala si me ili ja te prva zazvah

kao lutalica oko vruće kaše,

potajno te svojom sudbom nazvah,

a ne vidjeh da me ti opaše

iako sam priznala ti svaku zaslugu.

Sad tek vidim, sada znam, bilo me je strah.

Kao da sam dlane držala na plugu

što sam dulje mogla, bar da uzmem veći dah

ili da priredim barem neku dobrodošlicu.

Sad je hitno, više nemam izgovora,

sada nosim čak i nestrpljenje na svom licu;

sad te molim nazad onaj vijenčić od lovora

što ga nisam dovršila još odavno.

Nek me čuva, nek me prati,

nek me vodi k tebi ravno

i neka me k tebi vrati.

19.07.2016. 14:49

Kiša za Isusa

Kiša, kao da su zazivi iz molitve mi došli

natrag u moj stan da me još podsjete

svih onih vremena kad su k Nebu pošli;

kao da su vratili se radi male posjete

ovim prepoviše toplim, praznim danima.

Još se sjećam kako srce nevino je bilo

kada krenulo je s molitvama ranima,

kako je po malo sve te dane već zaboravilo,

a velike su plodove ti zazivi zaslužili,

mnoga uslišanja da ja ne znam više

za što su mene anđeli zadužili;

zar da samo gledam kroz zavjese kiše?

Previše je utjecaja bilo sa svih strana

i sad me je iscrpilo sve što sam ulagala

pa me više ne uzdiže ni sva ljudska hrana

nego samo Onaj koji zna da nisam slagala,

samo Bog me drži kao pahulju na vjetru;

ne može mi više ništa tako važno biti

kao Tijelo koje niče u posebnom svjetlu,

pred kojim se život ima dogoditi

što mi ga je ostalo na raspolaganju.

Usmjerit ću nove molitve u oblake,

protivna ću biti njihovu polaganju

i vratiti im gore kapljice te lake,

otrt ću ih s lica i s vrhova kose,

poslati sve Bogu svome, Isusu na dar

nek me takvu, pahuljastu nose

jer ni oblak jošte nije tako star.

18.07.2016. 21:30

Posti, dušo, posti

U očima ti nazirem od luđačkog sjaja,

poznajem ga, ne pitaj od kada.

Dogodi se čovjeku da zdvaja

ako jaka propadne mu nada,

tada misli da je s njom sve propalo

što je ikad mislio i znao,

ima dojam da je vrag sve spopao,

čak i ono što je nekad osjećao.

Osnove obrazovanja, najosnovnije

što ih djeca jošte uvijek danas znaju,

postaju banalnost jer je sve masovnije

i jer danas ljudi bolju pamet imaju,

ali prirodni su zakoni još uvijek isti,

predrasude stare žive kao prije.

Samo upitno je koliko se čovjek čisti,

da li našao je sebe kao grijeh što vrije.

Ne postoji organizirani vrag,

niti centri moći, niti kakav svjetski poredak!

Samo moli Boga, samo prati trag:

tvoja ljubav i tvoj razum jedini su pravi znak

za postojanje jedne jedine realnosti:

postao si potpuno neorganiziran;

strah te terorizma i opće nestalnosti,

u grijesima si ogrezao, nisi nikad miran.

Niti jedan cilj nikada ne opravdava sredstva!

Lažima se za srećom ne može ići,

niti možeš biti gospodarem svoga svjetstva,

niti tako smiješ pred svog Boga stići.

Đavao ti nudi razna blagostanja,

sve izgleda kao da je na domak ti ruke.

Isus, Bog ti nudi naporna poslanja,

krvi, rugla, progone i muke.

Nemaš snage nikakve za odabir čina,

onog pravog puta mira iz opće panike

koja vlada još od pradavnina.

Srce ti je umorno od krikova i vike.

Samo jedan korak dijeli te od suicida,

samo jedna pomisao sad u tebi vlada:

ako nema konca, ni od smrti brida,

što će s tobom biti tada?

Poslije misliš da si nula od čovjeka

koji nema snage niti da se ubije.

Možeš tako gorjeti i do vijeka,

tvoj ti mir samo grijeh tvoj pije.

Lakše ti je tako mučiti se

nego primiti se molitve i posta.

Posti, dušo, posti, ne siti se,

to će za lijek biti sasvim dosta.

17.07.2016. 19:16

Sretnici

Sreća je za izabrane,

ali oni toga ne znaju.

Oni misle kada zora svane

da im ljudi počast daju.

Sreća je za predodređene,

ali oni svi to preziru.

Oni misle da su njima odleđene

duše svijeta u gejziru.

Svatko zaslužan je,

vele, kovač svoje sreće

i taj odmah tužan je

kad ga ona više neće.

Netko tko je shvatio da sreća je dar

i milost Boga Višnjega,

uvijek će posvetiti svoj mar.

Nećeš vidjet lijena njega

i sreća mu se sve više lijepi

za srce i za dlanove, za riječi.

Rijetki su, nažalost, nisu slijepi,

ništa ih na zemlji tad ne priječi;

što god učinili,

sreća ide za njima

jer zahvalnost nisu hinili,

a dali su je svima.

Tada im ne vrijedi reći

da je sreća slučajna i prolazna.

I ne vrijedi klanjati se sreći,

ona sama za sebe je porazna,

nego kada vidiš da te sreća prati,

samo znaš da si na dobrom putu,

isto kao kada ti se uvijek vrati,

svejedno je, uvijek imaš želju krutu

ostati u miru s Bogom što je jak.

Sreća je stalna samo jedan element,

ona je za Boga jedan znak,

i također, samo jedan snažan argument.

16.07.2016. 00:14

Porobljena žena

Voljela sam pjevati o jadima,

o rastancima, svjetlu moga napretka.

O svim usponima, padima

moglo bi se napisati dva, tri retka,

ali najslađi su plodovi od rastanaka,

tko to nije vidio, još nije sretan.

Oni su materijal svih naših nastanaka,

pročišćenje duše, uspjeh sjetan.

Znam da lijepo se je susretati,

graditi i stvarati u dvoje,

ali rijetko moguće je život dati

samo zato da se greške zbroje,

da se brzopleto sve dokrajči.

Puno ljepše veze stoje otvorene

i nedorečene kao ljubav majci

i u Bogu jedinome stvorene.

Vrh je težnji u životu svakom

biti slobodan i posvećen idealu,

pasti kao žrtva izazovu lakom,

naći u tom traganju i sreću malu,

sreću postojanja radi višeg cilja.

Zajednički život teška je iluzija,

a porobljena žena jeste ona zbilja

koja rezultat je raznih muških fuzija,

lažnih muških napora za zajedništvo.

Samo onaj koji joj slobode daje,

vrijedi kao cijelo jedno etništvo,

samo njemu prijateljstvo traje.

Još je savršenije u Bogu biti,

bilo da si žena, muško ili dijete.

Bogu ne može se nitko skriti,

nitko nema baš toliko sjete.

Ako ljubiš jedinoga Boga,

time dao si mi sve.

Tada žeđam više društva tvoga,

tada ljubim tebe najduže i najviše.

14.07.2016. 07:27

Ljubav je ime za sve

Ljubav je ime za sve,

i dubine, i visine,

i kad se plače, i kad se raduje

pa i kada sunce sine.

Ljubav je ime za svijet

u kojemu postoje rastanci,

ratovi i još po koji cvijet.

U ljubavi jaki su lanci.

Ljubav je ime za dvoboj,

ime za žrtve prevelike.

Ljubav je ime za poboj,

za uspomene i za stare slike.

Ljubav je ime za duše

kada se zajedno spoje.

Ljubav je da se brane ruše

i da se ljudi razdvoje.

Ljubav je ime srca moga,

ime za sva mjesta i sva vremena.

Ljubav je sveto ime Boga,

Ljubav je oganj iz kremena.

Ljubav je razlog i svrha,

uzrok i posljednja nit

po kojoj stižeš do samoga vrha,

po kojoj poznaješ svoju bit.

Ljubav je buđenje praskozorja,

čekanje na tramvajskoj stanici.

Ljubav je metar za mora i gorja,

Ljubav je točka na posljednjoj stranici.

Ljubav je život i smrt,

Ljubav je pomak i odmak.

U ljubavi čovjek je tako škrt.

Ljubav rastjeruje mrak.

Ljubav je ime za dom,

Ljubav nosi igru djetinju.

Ljubav je svjetionik na putu mom,

Ljubav je ime za svetinju.

12.07.2016. 13:06

Za let stvorena

Šaljem te odavde prema zasjedama,

poslala sam pratnju, mnoštvo ptica

i spremila ti poputbinu.

Već odavno sam te natrpala besjedama,

još pokazala ti život sa stotinu lica

i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.

Iako su zvali mnogi, i blagostanje

pa sve lude zemlje velikoga mira,

nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.

Sad već možeš skupljati imanje

koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba

kada duša ne zna i kada oklijeva.

Veliki je ispit tući se sa sobom.

Samo jedan zaziv, samo jedna molba

i na nebu pravda se prolijeva,

anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,

svaku zeru srca, svaki poklon mali

i te sretne duše prati legijama.

Sve to drži Gospod što je jednom rekao,

a sve ono što su ljudi tebi dali,

Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,

neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,

ali bit će radost otkrivati toga,

zajedno sa svakim tko se nađe svet.

Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato

i sve ljude ljubi kao svoga Boga.

11.07.2016.  22:51