Terrarium: Dah u plamenu

Noćni krik šušti kao spora kiša na mom oknu,

svijeća vrišti, sve me k tebi zove.

Odanosti kraja nema jer mi duša k tebi skoknu,

tamo vidim uredno posložene pokrove.

Sanjam širom otvorenih očiju i umišljam si uskrsnuće

svega onoga što si meni ostavio i sve moje drhtavice.

Nema neispunjene čežnje, stižu k meni usne vruće

koje moga Boga mole, one znane usne ozdravice.

Ova slutnja već odavno nije neko blebetanje,

znam da voliš, znam da moliš, ne zaboravljaš.

Čak i tada kada čujem mrtvih krila klepetanje,

znam da nikako me ne zapostavljaš.

Ispod okna plamen seže u visine,

sastaje se s kapima kiše

pa kroz staklo meni pomisao sine

da ti moram pričati još tiše

jer se kiša više uopće ni ne čuje.

To na mene pada tvojih misli sjeme.

Samo tihi plamen svijeće odjekuje,

na meni se je zaustavilo vrijeme.

20.04.2014. 23:08

Terrarium: Igra marama

Sutra rano izjutra dolazim na onaj skup

razna bilja i još šarolikijih bumbara i osa,

gdje će prvo sunce obasjati veseli kup

rosna lišća, trave na koju ću stati bosa.

Igrat ćemo vedre igre crne vještice i fantova,

prva ljubav među nama potajno će slaviti,

mlade pčele, mravi spremat će im svatova

a mirisni će povjetarac kose im poplaviti.

Ljetno doba traje, neće biti automobila

koji bi ometali nam smogovitim parama

skup na kojem uvijek dežurna sam bila,

vidjela i slavnu igru sakrivenih marama,

to je ono kada čuvaš svoje sve imanje

dok te netko drugi pokušava srušiti.

Moraš dobro znati udaraca primanje,

a ne smiješ se rukom na travu stuštiti.

Ja sam ona koja u toj igri uvijek gubi

jer ni svoje marame ne čuvam jako

nego samo pazim da ne kleknem bubi

koja oko mene zuji kao pero lako.

Majke potom zvat će nas na zajutrak,

miris fina hljeba, sokove s vitaminima

ponijet ćemo kao sreće sjajni trak

dok svi drugi prate filmove u kinima.

Zatim dolazi na red sunčanje s lutkama,

tajni sastanci oko rijetka žbunja

koje lakše nalazimo kada padne tama

i kad hruštevi navale kao munja.

Kasno uvečer još pričaju se vicevi masni,

nitko ne zna da je ljubav našla svoj dom

koji vjerno čuva kao plijen svoj slasni.

Ja sam samo promatrač u društvu tom

jer kod mene ima polica za kišne dane

koja prepuna je tajnih uputa i savjeta,

čak i o tome kako zoru čekati da svane

i kako izdržati kušnje svoga zavjeta.

26.06.2014. 08:21

Terrarium: Kapetan

Propuštam zalaske sunca iza krovova od crijepa,

iza svih raznolikih antena i pored nekih tornjeva.

Neke ptice male i gmazovi nikada ne žeđaju okrijepa

jer im uvijek podneblje dostavi dovoljno ognjeva

kada razdoblja nastupe mokra snijega i zime ciče,

to su ona rijetka jutra u kojima se jača javlja glad.

Klima uvijek popušta im slabostima što ne kriče;

uvijek, u sva doba jutrima se javlja neki vrabac mlad.

Kada naiđu proljetne promjene, prije svih sparina,

prirodna mi staništa prepuštaju neke svoje odaje.

Moram napomenuti da su mi na istoku od oborina

već pristigle te odaje nadomak svitanju što traje.

Nemam kome heklati ili štrikati pa osluškujem

tkanje paukova, lov na muhe, to je plemenitije.

Još sam diletant, tek od ploda kisela okušujem

uzaludnu čežnju od truleži  prerane, vremenitije.

Što je veći muk u kotlini, to se više razaznaje očaj

kojim ptić na lišću i grančicama izigrava kapetana.

Lako dogodi se zborno pjevanje i koncertni ugođaj,

profesionalcima se omakne simfonija zapretana.

Eto tako, oprezno i ljubazno kucam na strujanje

iz kotlinskih odaja u kojima sam pomalo udomaćena.

Slično kao mladog ptića zanese me mirisno bujanje

povjetarca na krošnjama kojime je simfonija popraćena.

Vrapčje odaje prodiru i s izlascima sunca na istoku;

ipak tamo bolje upoznajem moje nasilne buntovnike

jer mi oni sami kričima prate svaku pojedinu stopu

kad već svijeća umorne mi gasi ove sanovnike.

Tada se ja budim u vrtu pod užeglim crijepovima,

točno tada kada ovo isto sunce oko tebe zalazi

pa pod oknom uskrsava širina bijela na epovima.

Vrabac me budi jer si poznanika nalazi.

Sigurno mu vidik pada na sitne latice bez paučine,

sigurno ga vodi poriv istraživanja i drskošću kapetana

vjerojatno pronalazi miris vrta negdje iza moje zaušine.

Možda njega priječi samo moja kosa raspletana.

22.05.2014.  10:36

Terrarium: Prsten

Da li letjela si mojim oblacima,

da li ti si ona ptica krhka

koja sitila se okrajcima

što su kao slatka vuna prhka?

-Pokraj tvoga neba plava

dobila sam meka krila

s kojih ti se oblak presijava

po kojemu sam jedrila

sve dok sjena mrka

ne potamni odozgora

moga duha trpka

pa poletje smjerom gora.

-Gledao sam svoje carstvo,

lovio sam slatke mliječi

i promatrao potajstvo

kojim vrabac meni priječi

da odletim mu iz iz vidokruga

kako bih ga dohvatio

i prebacio do mirna luga.

Let me tvoj odvratio.

-Prekrasni su ti vidici,

ali nosiš prsten sjajni

koji niti jednoj ptici

nije simbol potajni.

-Moj je prsten tebi dao krila

da ti mogneš gorom stići,

inače bi moja sjena skrila

dio puta kojim moraš ići.

10.05.2014. 16:01

Terrarium: Krizanteme

Rekli su mi da si ti, znala sam da ćeš se pojaviti,

da ću plodove okusiti slatke od moje matere.

Sinovstvo mi od tebe čvrsto postaje plijen poglaviti;

meku svoju svilenkastu kožu derem.

Tko bi rekao da je koža tako čvrsta, meka, tako debela.

Daleko je meni do nutrine moga puta prijeći;

lakše preko zida preletjeti, preko trnja razna, stara i uvela.

Križam se uglavnom kada nemam kamo pobjeći.

Tada me ponesu vjetroviti vali, opuštam se bar na kratko

pa zaboravljam sve, baš sve drugo, mrtvo, izgubljeno

kao neki leptir, kao vrabac mali, kad preleti zrnje slatko

da bi dostigao preko zida ono tragovlje ljubljeno.

Zvonici stoje, zvona ne trebaju, samo u visinama označuju

gabarite određenih raznih pogleda na puteve druge neke, nove.

Lijepo li je pogledati pa se zaletjeti dolje gdje se dobacuju

mrvice i lišće, pelud, trulo voće i promatraju se supernove.

Ponekad se i s vrhunaca spuštam kako bih u molitvi prenoćila

ili danju sakrila se lešinara sunca. Još si uvijek odijevam i tamu

oko svjetlucavih zjena kojima se vodim da bih slađi sanak svila,

da bih vijencem ja na Križu pozdravila svoju svijetlu mamu.

Ponornice postadoše rijeka bistra, padajuća, koja nosi samo biser

od svjetla presijavajući, ipak mutne boje pod rumenilom zapada.

Usred stijena nosi meni planove i karte, opise terena i tanke obrise

uskih ulaza i prolaza u dubine, ondje duga gdje se stvara i nada.

Tijelo Kristovo mi svoju povijest pripovijeda i moju budućnost,

sjaj veliki iz očnih duplji tada kreće k Duhu Svetom: ti na križu

vodiš mene, a ja moram ići svijetom, makar i sa Crkvom kućnom,

iako bih najradije te dohvatila krilima mi što za tobom gmižu.

Da ti drvo meko ja poravnam, da mu niti ja podmetnem tanke

koji bi ga uzvisili u tim oblacima od nebesa; ali ne, ti si prorok

koji samo čuva, pazi moje staze i dubine, sanke i uranke

pa me šalje niže dolje, samo kratko i na određeni rok.

Tamo dolje zemlja viče, crnica je, sva je plodna;

sva je rahla, propusna i stvara male humke za sve tuđe anateme,

a ja onda poslušna sam, silazim, od ljubavi rodna,

usaditi se povremeno dok pokrivaju me meke krizanteme.

28.08.2013. 23:03

Sutra je nova noć

Razlijeva se mlada sparna mrklina

nove noći koja počela je nedavno

i, kao neka ptičurina, mirno spava.

Ona kao da je voda moga mlina,

ona kao da će započeti nešto slavno,

vrijeme povjetarca; jesen stiže prava.

Jedan je dokaz jer kao da nekoga ljubim,

kao da je netko sasvim živ moja meta.

Kako bi se inače ovo sve događalo?

I to u takvim vremenima grubim?

Slavno je ono, a slava je vječna i sveta,

što me je uvijek do sada pogađalo.

Ni mjesečine nema zbog povjetarca,

grad je u tami, sam od sebe ne svijetli,

niti ima razloga slaviti ovaj trenutak.

Nagovještaj kao trag od neka žmarca,

kao prah leptira koji više ne leti,

postao je sada meni neiscrpan vrutak.

Svježina prolazi kraj mene i treperi,

zaista je ova godina bila sparna,

i sve tiho, mirno dolazi mi u pomoć.

I sutra će opet svi spavati, i zvijeri

i bit će opet ona slava, tako stvarna

jer sutra je skoro, sutra je nova noć.

03.09.2015. 01:50

Jednostavna pjesma

Kada stigne ovo danas,

Bit će mi imendan.

Napisala sam samo za nas

Epitaf nama srodan.

Budući da te kao nema

U mom kalendaru,

Moje srce ti priprema

Jednu pjesmu staru.

Kad me čuju pjevati

Oni što me znaju,

Znat će, počelo je sijevati

I ide prema kraju.

02.09.2015.