Thursday, September 3, 2015

Terrarium: Kapetan



Propuštam zalaske sunca iza krovova od crijepa,
iza svih raznolikih antena i pored nekih tornjeva.
Neke ptice male i gmazovi nikada ne žeđaju okrijepa
jer im uvijek podneblje dostavi dovoljno ognjeva

kada razdoblja nastupe mokra snijega i zime ciče,
to su ona rijetka jutra u kojima se jača javlja glad.
Klima uvijek popušta im slabostima što ne kriče;
uvijek, u sva doba jutrima se javlja neki vrabac mlad.

Kada naiđu proljetne promjene, prije svih sparina,
prirodna mi staništa prepuštaju neke svoje odaje.
Moram napomenuti da su mi na istoku od oborina
već pristigle te odaje nadomak svitanju što traje.

Nemam kome heklati ili štrikati pa osluškujem
tkanje paukova, lov na muhe, to je plemenitije.
Još sam diletant, tek od ploda kisela okušujem
uzaludnu čežnju od truleži  prerane, vremenitije.

Što je veći muk u kotlini, to se više razaznaje očaj
kojim ptić na lišću i grančicama izigrava kapetana.
Lako dogodi se zborno pjevanje i koncertni ugođaj,
profesionalcima se omakne simfonija zapretana.

Eto tako, oprezno i ljubazno kucam na strujanje
iz kotlinskih odaja u kojima sam pomalo udomaćena.
Slično kao mladog ptića zanese me mirisno bujanje
povjetarca na krošnjama kojime je simfonija popraćena.

Vrapčje odaje prodiru i s izlascima sunca na istoku;
ipak tamo bolje upoznajem moje nasilne buntovnike
jer mi oni sami kričima prate svaku pojedinu stopu
kad već svijeća umorne mi gasi ove sanovnike.

Tada se ja budim u vrtu pod užeglim crijepovima,
točno tada kada ovo isto sunce oko tebe zalazi
pa pod oknom uskrsava širina bijela na epovima.
Vrabac me budi jer si poznanika nalazi.

Sigurno mu vidik pada na sitne latice bez paučine,
sigurno ga vodi poriv istraživanja i drskošću kapetana
vjerojatno pronalazi miris vrta negdje iza moje zaušine.
Možda njega priječi samo moja kosa raspletana.
22.05.2014.  10:36


Terrarium: Prsten



Da li letjela si mojim oblacima,
da li ti si ona ptica krhka
koja sitila se okrajcima
što su kao slatka vuna prhka?

-Pokraj tvoga neba plava
dobila sam meka krila
s kojih ti se oblak presijava
po kojemu sam jedrila

sve dok sjena mrka
ne potamni odozgora
moga duha trpka
pa poletje smjerom gora.

-Gledao sam svoje carstvo,
lovio sam slatke mliječi
i promatrao potajstvo
kojim vrabac meni priječi

da odletim mu iz iz vidokruga
kako bih ga dohvatio
i prebacio do mirna luga.
Let me tvoj odvratio.

-Prekrasni su ti vidici,
ali nosiš prsten sjajni
koji niti jednoj ptici
nije simbol potajni.

-Moj je prsten tebi dao krila
da ti mogneš gorom stići,
inače bi moja sjena skrila
dio puta kojim moraš ići.
10.05.2014. 16:01


Terrarium: Krizanteme



Rekli su mi da si ti, znala sam da ćeš se pojaviti,
da ću plodove okusiti slatke od moje matere.
Sinovstvo mi od tebe čvrsto postaje plijen poglaviti;
meku svoju svilenkastu kožu derem.

Tko bi rekao da je koža tako čvrsta, meka, tako debela.
Daleko je meni do nutrine moga puta prijeći;
lakše preko zida preletjeti, preko trnja razna, stara i uvela.
Križam se uglavnom kada nemam kamo pobjeći.

Tada me ponesu vjetroviti vali, opuštam se bar na kratko
pa zaboravljam sve, baš sve drugo, mrtvo, izgubljeno
kao neki leptir, kao vrabac mali, kad preleti zrnje slatko
da bi dostigao preko zida ono tragovlje ljubljeno.

Zvonici stoje, zvona ne trebaju, samo u visinama označuju
gabarite određenih raznih pogleda na puteve druge neke, nove.
Lijepo li je pogledati pa se zaletjeti dolje gdje se dobacuju
mrvice i lišće, pelud, trulo voće i promatraju se supernove.

Ponekad se i s vrhunaca spuštam kako bih u molitvi prenoćila
ili danju sakrila se lešinara sunca. Još si uvijek odijevam i tamu
oko svjetlucavih zjena kojima se vodim da bih slađi sanak svila,
da bih vijencem ja na Križu pozdravila svoju svijetlu mamu.

Ponornice postadoše rijeka bistra, padajuća, koja nosi samo biser
od svjetla presijavajući, ipak mutne boje pod rumenilom zapada.
Usred stijena nosi meni planove i karte, opise terena i tanke obrise
uskih ulaza i prolaza u dubine, ondje duga gdje se stvara i nada.

Tijelo Kristovo mi svoju povijest pripovijeda i moju budućnost,
sjaj veliki iz očnih duplji tada kreće k Duhu Svetom: ti na križu
vodiš mene, a ja moram ići svijetom, makar i sa Crkvom kućnom,
iako bih najradije te dohvatila krilima mi što za tobom gmižu.

Da ti drvo meko ja poravnam, da mu niti ja podmetnem tanke
koji bi ga uzvisili u tim oblacima od nebesa; ali ne, ti si prorok
koji samo čuva, pazi moje staze i dubine, sanke i uranke
pa me šalje niže dolje, samo kratko i na određeni rok.

Tamo dolje zemlja viče, crnica je, sva je plodna;
sva je rahla, propusna i stvara male humke za sve tuđe anateme,
a ja onda poslušna sam, silazim, od ljubavi rodna,
usaditi se povremeno dok pokrivaju me meke krizanteme.
28.08.2013. 23:03


Sutra je nova noć



Razlijeva se mlada sparna mrklina
nove noći koja počela je nedavno
i, kao neka ptičurina, mirno spava.
Ona kao da je voda moga mlina,
ona kao da će započeti nešto slavno,
vrijeme povjetarca; jesen stiže prava.

Jedan je dokaz jer kao da nekoga ljubim,
kao da je netko sasvim živ moja meta.
Kako bi se inače ovo sve događalo?
I to u takvim vremenima grubim?
Slavno je ono, a slava je vječna i sveta,
što me je uvijek do sada pogađalo.

Ni mjesečine nema zbog povjetarca,
grad je u tami, sam od sebe ne svijetli,
niti ima razloga slaviti ovaj trenutak.
Nagovještaj kao trag od neka žmarca,
kao prah leptira koji više ne leti,
postao je sada meni neiscrpan vrutak.

Svježina prolazi kraj mene i treperi,
zaista je ova godina bila sparna,
i sve tiho, mirno dolazi mi u pomoć.
I sutra će opet svi spavati, i zvijeri
i bit će opet ona slava, tako stvarna
jer sutra je skoro, sutra je nova noć.
03.09.2015. 01:50


Wednesday, September 2, 2015

Jednostavna pjesma

Kada stigne ovo danas,
Bit će mi imendan.
Napisala sam samo za nas
Epitaf nama srodan.

Budući da te kao nema
U mom kalendaru,
Moje srce ti priprema
Jednu pjesmu staru.

Kad me čuju pjevati
Oni što me znaju,
Znat će, počelo je sijevati
I ide prema kraju.
02.09.2015.



Imendan 03.09.2015.


Ime GORDANA, Ženska imena
VIDI NAPOMENU NA KRAJU
Većina osoba koje se zovu Gordana žitelji su Zagreba (ukupno preko četiri tisuće), Splita (preko petsto) te Rijeke (preko petsto). S obzirom na broj stanovnika, Gordana najčešće je ime među stanovnicima Dubravice gdje se svaki stoti stanovnik tako zove.
Porijeklo imena dolazi iz grčkog Gordianos ili latinskog Gordianus što je bio naziv glavnog grada Gordijum starodrevnog maloazijskog kraljevstva Frigije i uz kojeg se veže legenda o Gordijskom čvoru.

Gordijski čvor - izvanredno zapetljan čvor kojim je, prema legendi, frigijski kralj Gordije privezao jaram uz rudo svojih kola. Po proročanstvu onaj tko rasplete čvor postat će gospodar Azije.
Legenda kaže da je u frigijskom gradu Gordiji postojao vrlo zapetljan čvor, a vjerovalo se da će onaj tko ga raspetlja zavladati svijetom. Prema legendi, enigmu je riješio Aleksandar Veliki, koji je prvo pokušao naći neki kraj užeta, no kad je uvidio da je to nemoguće, jednostavno je presjekao čvor. Sintagma gordijski čvor je sinonim za veliki problem koji se vrlo lako rješava.


Gordan je muško ime, a ženska inačica imena je Gordana. Spadaju u karakterna imena, a nastala su od pridjeva gordgordogordaponosno. U Hrvatskoj je postalo posebno popularno nakon romana "Gordana" Marije Jurić Zagorke, a najviše je osoba 1970-ih godina 20. stoljeća dobilo to ime.
Ime je često u HrvatskojSrbijiMakedoniji i Crnoj Gori.

NAPOMENA:
Postoje i druga tumačenja imena Gordana.
Na današnji spomendan pape i crkvenog naučitelja Svetoga Grgura Velikog (+604) spominju se kao imendan, osim imena Grgur, još i imena Grga, Budimir, Mansvet i Gordana. Tako ime Gordana može značiti i ona koja je budna, na oprezu, kao i ime Grgur.

SVETI GRGUR VELIKI,
papa i crkveni naučitelj
Grgur (oko540-604) se odrekao službe gradskoga prefekta u Rimu i prigrlio monaški život. Zaređen je kasnije za đakona a 590. izabran za papu, iskazavši se pravim pastirom u upravi, pomaganjem siromaha, širenju i učvršćivanju vjere. Napisao je ćudoredna i teološka djela.

Pjevači i svirači


Popular posts