Promatranje

Ponekad produžim tamo gdje je bol,
gdje je zapovijed mi "trpi, praštaj"
pa proslijedim preko svake mjere.
Nalazim se zanesenom kao nizak mol,
kao obala što krije stari naraštaj
koji je potonuo zbog manjka vjere.


Sigurno je da pretjerujem,
slično kao kotač progonjenih kola,
i da nemam povoda za prestanak,
ali još tim više vjerujem
da ću stati uvijek negdje na pola,
između pada i borbe za opstanak.


Tebi, Bože moj, se priklanjam,
Tebi teku moje radnje, govor, djela.
Sigurna sam jer je volja Tvoja
da se od sva svijeta sklanjam
jer sam dovršila razmatranja cijela,
jer je samo s Tobom došla ura moja.
12.05.2015. 22:20

Uhvaćen u letu

Zovi me na pokret,
na sve poslove u svijetu
pa me tada zaustavi
da načinim jedan okret,
da Te uhvatim u letu
koji uvijek me prestravi


jer si tako blizu uzašašća,
a ja tada puno Tebi bliža
nego kada gledam Tvoju patnju
i trenutak Tvog došašća.
Kao da si odletio s križa,
mene poveo za pratnju,


bezvremenu i pravovremenu,
nepotrebnu, ali pristalu
jer pristaje mi Tvoja kob,
ljubim je u Tvome bremenu
kojim blistam kao u kristalu.
Samo tada znam da nisam rob.
08.05.2015. 22:44

Graditelji

Povremeno promatram krovove
jer je lako pogledom okružiti
ono što se ispod neba slaže;
grmlje ispred kuća koje gaji lovore,
a drveće se teži još više ispružiti
dok se ptice nad tim lišćem traže.


Povremeno gledam gradnju kuća,
ljudi se uklapaju u tu sliku
kao neki mali bogovi,
kao da je svakom želja vruća
da mu odgovore kriku
sve te krošnje, svi ti logovi.


Uvijek na te ljude nekako zaboravim,
pogled skreće u nebesa, prema prirodi
gdje se samo čuju ljudski glasovi.
Tada mislim da si tako život popravim,
a da ipak nisam tamo gdje su izrodi,
gdje se teško radi, a žanju klasovi


kojima se ljudi potom naokolo hvale.
Kuće same nisu hvalisave,
niti kakav krov, niti nebo spušteno.
Svima sve te zgrade zaštitu su dale,
ali nisu one same napisale
da su vlasništvo nečije ili društveno.


A ljudi odlaze, vraćaju se i dolaze;
neki su od njih graditelji,
vlasnici tih zidova i opeka.
Kao da su obični izvršitelji, prolaze
dok nebo samo zna da su dio te obitelji
koju dvorac neki negdje čeka.

Putnikovi plodovi

Poći na putovanje bez posvete,
ostaviti Božju riječ negdje sa strane,
kao ne učiniti nikakav trud.
Činiti na putu ugodne posjete,
izgubiti postole, godine, dane
i sve to svojski, ali uzalud.


Nedostaje u životu teologija,
govor o Bogu, žeđ neutaživa
i nema onoga nebeskog mira.
Sve se to duši o glavu obija
ako je sama ljubav nepotraživa,
ako nije čistog, iskonskog ubira.


Ono što je ubir je ono što se ubere,
to je ubirak sreće, to je brak
svetih zaručnice i zaručnika
od kojega se stijena dere,
od kojega te pokriva sanak lak
i dolaze plodovi svakog putnika.
06.05.2015. 22:584

Od posluha do vječnosti

Iv 14, 18-20
"Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.
Još malo, i svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me ponovo vidjeti, jer ja živim i jer ćete i vi živjeti. U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama."


vi u meni i ja u vama...
ja s vama u svom Ocu...
vi po meni u svom Ocu...


spoznat ćete, vidjet ćete me, živjet ćete...
neću vas ostaviti, vratit ću se, ja živim...


Učenici Isusa uskrslog spoznaju kao Onoga koji je u Ocu Gospodinu Bogu Jednome. U Njegovoj je Osobi i osobnosti, u srcu Boga, u duši. Uskrsnuo je u tijelu, a gledat ćemo ga u lice:


I Kor 13,12
"Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat."
Pavao zna dobro da ga je Isus spoznao i upoznao potpuno, do dna duše, a tako zna da će i on spoznati Gospodina, do dna duše.


Ne poznaje Isus svakog čovjeka potpuno. Zašto bi upoznavao čovjeka koji je u smrtnom grijehu, to jest udaljen od Boga?


Iv 14,21
"Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi."


poznavati Boga=poznavati Mu volju i raspoloženje
poznavati se Boga ne može bez upornoga pokušavanja, vršenja zapovijedi i volje Njegove
-"taj me ljubi"-to je ljubav, što bolje spoznati, to jest upoznati srce i dušu, volju i raspoloženje Boga.


Iv 14,21
"A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti..."


jer Otac i Sin su jedno;
ako je Isus u Ocu našemu
i mi s Isusom smo u Ocu našemu
i s našom smo ljubavi po Isusu uzljubili Jednoga Boga Oca
i Isus će nas tada uzljubiti, neće moći odbiti ljubav i spoznat će u ljubavi i po vršenju Isusovih i Očevih zapovijedi vjernog čovjeka.


Iv 14,21
"...i objavit ću mu samog sebe",


a kad se Gospodin Isus objavi čovjeku, to je početak i ulazak u vječni život.


Prepoznat ćemo svoj vječni život po vršenju zapovijedi.

Činiti riječ

Znamo govoriti, ali sačiniti razumljivu rečenicu ili sprovesti riječi u djela među nama je težak posao.
Kod Isusa je drugačije, drugačije se čini ono što je izrekao i drugačije se čini riječ Njegova. Isus ne govori previše o onome što se ne smije.
Sveti Pavao naglašava kako je "sve dozvoljeno, ali nije korisno, ali neće svemu robovati, ali sve ne izgrađuje... (1Kor 6,12)".
U trenutku slobodne odluke da nećemo nešto činiti jer želimo činiti drugo i bolje, nalazimo se u suživotu s Isusom.
Taj trenutak slobodne odluke sila je Duha Svetoga jer "Radosna vijest nije došla k nama samo s riječima već je bila popraćena silom, Duhom Svetim te sigurnim i dubokim uvjerenjem (1 Sol 1,5)".
Isus je govorio što je preporučljivo činiti.
U trenutku kad osjetimo znatiželju za onim što želimo činiti, a preporučuje nam sam Krist, već smo učinili Njegovu riječ. Već " uzimamo i blagujemo od Njega Tijelo i Krv", to se događa u Euharistiji, srcu Crkve po kojoj vjernik postaje svet ( Mt 26,26 - ustanovljenje Euharistije ).
Zato i može Ivan, Apostol zapisati:
"Vi ste već čisti po riječi koju sam vam rekao...
Ako riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, tražite i bit će vam (Iv 15,3-7).

Čaša blagoslovna

Čaša blagoslovna čaša je koju si mi pružio već onih davnih dana kada nisam niti znala kako se zove ono čega sam žedna.
Lakomo ispijam i zadržavam u srcu okus žive vode. Tako se utapljam u Tebi, a vječna je želja reći to sve nekome drugome, reći da je to spas kao da nikada nitko prije mene nije to okušao i doživio.
I nije. To je samo moja čaša, to smo samo Tvoje izobilje i ja, neponovljivo i jedinstveno zajedništvo. To je Tvoja tajna, nepriopćiva sve dok ja ne pokušam priopćiti sebe takvu. Tada se priopćuješ Ti, a ja i dalje živim u Tebi.