Ako te prepoznam

Hoću li te prepoznati, sestro moja, moj brate;

da li ćeš ti meni prije svega prvi pristupiti?

Moram li i ja spoznavati te i te ljude koji pate

i ne žele mi se ničime za sada priključiti?

Znat ću sigurno sve ono što me boli, vrijeđa

jer tu smrt ja, na žalost, prepoznajem,

ali znam da ljubila sam i mladih i pređa,

i sada još uvijek sve o njima doznajem.

Poznat ću ih po njihovoj biti i osobnosti

jer im nema toga jedinstvenoga stila

nigdje drugdje do li u sposobnosti

da mi dirnu žicu što se samo njima otkrila.

Poznat ću ih po tom jedinstvenom stavu

i po stajalištu s kojeg gledaju na mene.

Isti takav odnos daje spoznatljivost pravu,

samo jedna je relacija, drugo sve su sjene.

Ako te prepoznam, ako te naslutim,

prva ću ti prići da me jasno mogneš razabrati.

Nije samo pitanje u onome što ćutim,

potrebno je većma u Bogu se sabrati.

16.04.2015. 08:34

Anđeoska klisura

Isuse moj, ja ne mogu bez svoga lijeka

što me drži da se iscrpljena ne svalim na tle,

što mi drži ruke gore sve do kraja vijeka,

što mi čuva vrijeme za moje spoznavanje,

za sva iskupljenja kojima ne vidim konca.

Pusti me da čeznem dati sve što jesam,

pusti me u službi toj kao nekog lakomca

koji davi se od želje što je slavi pjesan

jer ja ne znam od ljepoteTvoje prestati.

Ne muči me iskupljenje, grijesi stari,

vodi me sve dalje gdje Te smijem znati,

gdje sve bolje vidim duhove i stvari.

Ako to je kazna moja, moje posljedice,

tada daj mi još sve dulje ispaštati,

stavi mene na sred moje meke poledice

jer Ti želiš sve to češće, više mi opraštati.

Velike su bile moje sve životne nade

i preduga ona godina bez Tvoga milosrđa.

Sada mi taj knez od svijeta i vrijeme krade

neba što se svilo iznad napuštena pobrđa

koje gledam iz daleka, sa sigurne klisure,

nevidljive oku prirodnom i prostom.

Ti mi dade anđeoska krila da nadletim ure

koje bogate su molitvom i postom

pa mi otkri sebe, a da ne znam kako.

Teško li je sitome pokazati glad.

Teško li je napojiti mene, a tako lako;

tek sad slutim što je vječni sklad.

15.04.2015. 11:40

Samo reci riječ

Druga knjiga o Samuelu, glava 6

1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momčad u Izraelu, trideset tisuća ljudi.
2 Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovčeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima.
3 Kovčeg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz kuće Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola.
4 Uza je stupao kraj Kovčega Božjeg, a Ahjo išao pred njim.
5 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.

Gospodine, nisam dostojna da uniđeš pod krov moj, toliki su dobri vjernici oko mene, kršćani  lijepo i prikladno odjeveni, urednoga stava i blagih pokreta, a ja Ti se bezočno primičem sva odrpana i gruba i strahujem za Tvoje dobro jer nemam vjere u Tvoju svemoć i još te takva slavim i častim na očigled svetoga puka.

12 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovčega Božjeg, ode David i ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad s velikim veseljem.
13 Tek što su nosioci Kovčega Božjeg pokročili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna.
14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom.
15 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Jahvin kličući i trubeći u rog.
16 A kad je Kovčeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.
17 Tada unesoše Kovčeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice.

Isuse, ne mogu stajati daleko od Tebe jer me grijesi napadaju ljubomore kada vidim pred sobom narod koji Ti se došao pokloniti. Znam da će posljednji jednom biti prvi, ali makar ostala i najgora u Tvome kraljevstvu, moram Ti dodirnuti haljine jer sam samo slabi grešnik.

20 Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: "Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!"
21 Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati!
22 I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti."
23 A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.

Nebeski pečat

15.04.1995. - 15.04.2015.

Budim se sa zajedničkim tragovima

koji su pomiješani kao jedna stopa;

opet malo zalazim u ono što je proteklo,

zalazim u narav zemlje koja obiluje snovima.

Sneno gledam zrake sunca posred stropa

čudeći se svemu što je srce moje steklo.

Simbol koji gledam kao sebe samu, voljnu,

ukršta se s tvojim ispred Kralja koji vlada,

ne može se nikako namjerom odvojiti.

Molim i ne vidim sliku proizvoljnu

dok mi blagoslov odozgo na te stope pada.

Ja ne mogu sama te simbole spojiti

što su se veličanstveno utapljali još nedavno

u najjačemu znaku i simbolu našeg Uskrsnuća.

Sad u moje snove osobno dolazi najdraže mi Biće

koje govori mi kako smijem gledati Ga izravno

jer mi nije želja moja kriva, niti umiruća,

da okušam žedna konačno to Božansko piće.

Opet krećem, sada vele da je moja narav zdrava,

dobila sam onaj pečat kreposti i darova,

već na vrhu stigoh Bogu kroz majčine jasle

kada još je bila sva na kušnji moja isprava.

Sada se prisjećam svih ljubavnih parova

kad su moje misli tek u tajnu zašle,

još i prije nego što sam tebe izazvala

da se nevinošću tvojom usred svijeta začne

ona ljubav nadnaravna koju ja sam slutila.

Ona moja visoravan sad je sjajna razvala

i upornost moja prema tebi noćas načne

stazu neba kojom sam se za tobom uputila.

Danas opet slavim dvadesetu obljetnicu;

sred svih slavlja evo jedno samo moje.

Sjećam se svih ratova i velikih poraza.

Često željela sam proživjeti Cvjetnicu,

ali dalje zastalo je naravno mi srce moje,

bježala sam od Božanskog obraza.

Anđeo mi rekne vatrenoga sjaja da ga pratim,

ali tu je bila poslušnost mi slijepa,

srce moje nije htjelo izdati si zavjeta.

Poslušnici silni gurali me da se ne obratim

sve dok ne dođe mi s neba okrepa,

umoran mi anđelak ne uskrati savjeta.

Tada vidjeh znakove, u snu mi se pojave,

kako moram zagaziti u te nebeske visine,

sam je Bog mi u tom pomogao strasno

pa mi kaplje krvi pota getsemanskoga objave

da sam pala u te nadnaravne sve dubine

gdje mi procvalo je trnje oštro, krasno.

Sad odavde gledam na sav svijet,

ne znam zašto sam se za njim osvrtala,

zašto kušala sam vlastite si snage.

Tvoj je zagovor mi bio strašan, svet;

umrla sam tebi i tu smrt sam izazvala,

a sad opet ćutim ruke tvoje blage.

14.04.2015. 09:30

Iznova rođeni

Čovjek duhovan, koji se od Duha rodi,

čovjek je sveopći, svugdje ga ima;

ne znaš kako bi ga shvatiti.

Časkom je žedan i kao prosjak hodi,

časkom nevidljivo naiđe kao plima,

a uvijek je gotov nešto propatiti

pa misliš da uludo baca talente

kada bi mogao za kruh si zaraditi.

Ne, nije taj u programu ovoga naraštaja,

on za drugi svijet nosi sentimente,

senzori ga ljudski ne mogu zagaditi

jer u Duhu ima svoje zaraštaje.

Da je lud ne možeš mu dokazati,

ni da je dobar jer stalno ga napadaš

pa ti uzvraća još većom silom.

Takav se dade od Boga Duha pomazati,

lako mu cijelo imanje rasparaš,

a on ti ne sudi niti milom.

Kad ga ne diraš i zaboraviš na njega,

čuješ mu molitvu kao mrmor i šum

koji ti titraje tvojih misli malo ometa

poput odašiljača na vrhu brijega;

i kada ne znaš ni gdje mu je hum,

dolazi tiho da još malo ti smeta.

Ako misliš da te pohode mrtvaci,

znaj da mu Duh je Gospodar živih

koji Mu slave žrtvu i vijekom Ga hvale;

kad izgledaju slabi, postaju jači

jer nose svjetlo ispod odijela sivih

što su ga vode Žrtve im dale.

13.04.2015. 06:48

Molitva sijača

“Ljubite jedni druge, vršite zapovijedi;

ljubite se kao što sam ja ljubio vas”.

Može li biti mrzitelj neki starac sijedi,

smije li korov uništiti posijani klas?

Pa kad si mlad bio vjeran u neznatnome,

zar neće ti bogatstvo života dati obilja;

zar će netko ti prići klasju zlatnome,

zar nije ti posijano tvoja stalna zbilja?

Zar ćeš tužan jadati se pod starije dane,

zar neće ti žetva tako sigurna biti

kao molitve nebu, davno odaslane

što ih ni mračni oblaci ne mogu skriti?

Zašto onda bi padao u velike ponore

kada ti dođu i hoće te orobiti tati?

Kada je bilo da tvoju mladost pokore?

Zasijano se ne može opljačkati.

Kako si ljubio, koliko si bio vjeran i odan,

toliko ćeš više za kruh si požnjeti.

Tvoj trud je po zvijezdama sav rasprodan,

s neba ti se vraća da te posveti.

12.04.2015. 07:17

Službena nevjera

Propovijedanje nedostatka empatije postalo je sigurnije od službenih zakona koji se brzo i neprekidno mijenjaju.

Zakon nad zakonima je, dakle, Zakon o nedostatku empatije.

Nevjerni Toma još ne zna da će njegova privatnost postati u društvu “službeni zakon”.

Isus uskrsli prolazi kroz zatvorena vrata i pred apostolima pokazuje Tomi rane na svome tijelu koje su nastale kada su Ga vojnici pribili na križ i proboli.

Isus, Gospodin dolazi i kroz betonske blokove, prolazi i kroz silna staklena vrata kroz koja se gledamo i kroz naše prozore i zaslone.

Crkva Kristova su apostoli koji svjedoče susretu Boga i čovjeka.

Crkva kršćanska je privatna vjera ljudi koja je službeno priznata u društvu i prihvaćena već prije dvije tisuće godina, a nije nikakav Zakon.

11.04.2015. 05:12