Možda trebalo je otići malo dalje
od vremenskih tjesnaca i svih rasporeda,
možda trebalo je i spustiti se do dna,
vidjeti kamo me ovaj život šalje
i tako zapravo pobjeći od nereda
pa zamijetiti kako se pravi život tka;
ne zaboraviti u predvečerje sjesti,
gledati iz mraka u svjetlosno zagađenje,
promatrati noćne slike ekvinocija;
isključiti televizor prije glavnih vijesti
i ne očekivati nikakvo iznenađenje
dok na nebu sja prva proljetna kočija.
Možda trebalo je izbaciti sve čipke
i sve lijepe krpice prastarog miraza
iz gornjih polica već sređenog ormara,
pokrpati sve trakice za rubove zipke,
peglati točno po crti da ne bude sraza
pa složiti najmanje detalje plakara;
uživati bezazleno u besprijekornom redu,
mirisati zrak i sve što odiše tako čisto
i opušteno dočekati trenutak usnivanja,
radovati se potiho blagdanskom slijedu
jer svako novo slavlje nikada nije isto
i svaki put postoji novi razlog uživanja
jer duša je, srećom, stara i sazrela
i sve manje je potrebe za jurnjavom
pa može uhvatiti životnu kakvoću,
uvoditi nove navike što ih je nazrela,
diviti se načinu istinskom i pravom
kojim se odlazi na počinak noću.
Možda trebalo je duši se prisjetiti
davnih zaboravljenih prostranstava
koja se nakon molitve otvaraju širom,
možda trebalo se konačno dosjetiti
prvih pouka anđeoskih poslanstava
o normalnom životu što obiluje mirom
i onda doživjeti te nadnaravne snove
kao osvojiti nagradu za pročišćenje;
gledati čudom u rajsku zemlju finoće,
u one prelijepe ljude, iste, a nove
koji te željno čekaju na obraćenje,
kojima je zaista stalo do tvoje čistoće.
22.03.2015. 04:50