Tuesday, February 24, 2015

Hladne noći

Hladne noći

Hladne noći u kostima mi sijevaju,
svaku moju kretnju naleti prate
poput bezazlenih anđela.
Misli mi se kao zvukovi prelijevaju,
kao da i one se inate
protiv bliska snijega bijela.

Nema vatre u blizini
pa se toplom vunom grnem,
od mene se traži sabranost.
Da su barem ovdje tinji
da ih mislima utrnem,
da im lako dirnem tananost.

Da su misli moje toplije,
molitva da nije mlaka
pa da saznam što me tišti,
a što moje vene grije,
gorjela bi luč mi svaka
da mi zebnju svu poništi.

Svi bi tada znali puci
što je to što vatru drži,
i o Bogu mom bi znali
da od Njega bježe vuci,
da zbog Njega vrag se prži,
da u meni sve zapali.
24.02.2015.  00:25




Monday, February 23, 2015

Kovčeg suza

Kovčeg suza

Željela bih ponijeti sve kovčege
popunjene suzama koje nikako ne prodiru
zbog pretrpljene teške stege;
popunjene padovima, greškicama na papiru

kojeg trgala sam samo povremeno
jer se nije smjelo trošiti ga previše
pa je sve mi ostajalo zabilježeno
kao da i papir sa mnom mučno diše.

Željela bih prtljagom se natovariti,
punom osmijeha i dobrih namjera
koje su se uvijek uspijevale sakriti
ispod tuđih neprekidnih zamjera

zbog toga što nikad nisam ništa znala;
punom grižnje prestroge mi savjesti
jer sam druge misli i stihove ukrala
koje više vladale su mojom svijesti

nego mnoge zadaće i udžbenici,
više nego društvo, za me jako strano
i svi njini miljenici;
sve što meni nikad nije bilo znano.

Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti
koje nisam nigdje zapakirala
i tako željela bih Boga sresti
da bih Njega time dirala,

da bih postala bar nekome poznata
sa svim svojim dobrim stranama
jer sam nakupila sakrivena zlata
koje proglašavali su manama,

jer sam danas tako neuspjela svima,
sa životom koji nije ostavio traga,
a nosila sam puno osjećaja, kao plima,
i sve to morala sam poslati do vraga.

Tada Bog bi meni rekao:
“Idi, živi iz početka”,
ali znam da puno mi je poslije stekao
pa ostavljam sve do zadnjeg retka.

Kad bih mogla ponijeti u vječnost
nešto u svoj život drugi,
to bi bila moja vjera i umješnost
da sve ljubim i da gledam prema dugi.
23.02.2015.  08:43



Sunday, February 22, 2015

Golet

 Golet

Nije savršeno sve što čovjek pruža,
ali je savršen njegov trud.
Još uvijek na crnom je mramoru ruža
jer ni moj vrt nije uzalud.

Najdraže mi je ipak moje kamenje tvrdo,
zaista ga radosno kraj zida uzgajam
jer ono je samo moje brdo
u koje i najmanje krhotine ubrajam.

Uzgajati kamenje na strmoj visoravni
značajno je zbog nezgodna uspona
kojemu se priznaje da je onaj punopravni
u redovima najvišega doma.

Čak je nedavno i mramor iznikao
pod ružom koja je bila nebeski dar
već tada kada je Bog to brdo izricao
i kada sam naišla kroz trnje i žar

što je nastao od  mnoštva spržena ljulja
koji jedini bijahu u obzoru mome.
To trnje još uvijek po brdu kulja,
ali se izdanci korova lome

dok se širom visoravni kamen prostire
i ponosno raste, u nebo strši;
i što god plazi i tamo prodire,
brzo istrune i pod kamom se skrši.

Ipak su pitome gredice ove
u koje se Bog moj zarekao.
Ovdje uzgajam kristale nove,
a nikoga nema tko bi zasmetao.
22.02.2015. 04:34


Saturday, February 21, 2015

Gospodar križa


Isusa osuđuju na smrt
Ljudi prosuđuju ljude umjesto da prosuđuju djela.
Osnivanje sudova predstavlja puku osvetoljubivost.
Od zlih djela se branimo vjerom u Boga.
Čovjek ne može dokazati krivnju.
Kako sudimo drugima, tako sudimo i sebi.
Sudovi ne uništavaju zla djela.
Nitko nema pravo oduzeti život.
Isusa na smrt osuđuje đavao koji na Kalvariji pokazuje svoje lice.

Isus uzima na se križ
Križ označava susret. Isus svjesno i ponizno prihvaća susret s đavlom, daje mu priliku iako zna da je đavao Otac laži i lud od grijeha ne vidi da je Isus Sin Božji koji jedini može spasiti ljude od đavla.

Isus pada prvi put pod križem
Isusa ubija ravnodušnost ljudska, grešan je Isusov ljubljeni čovjek najveća bol za Boga.

Isus susreće svoju majku
U njezinom pogledu Isus vidi nadu i smisao borbe za svakog čovjeka.

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Muškarac koji vjeruje najveći je jamac Isusu i grešan puk najveći je bližnji Šimunu jer je potrebit njegove pomoći.

Veronika pruža Isusu rubac
Ženi ljudi gledaju lice, a Isusovo lice je njoj i svima najintimniji dar i pohvala njezine vjere i milosrđa.

Isus drugi put pada pod križem
Isus pada, ali uvijek nalazi saveznike koji Ga sokole u voji Boga Oca.

Isus tješi jeruzalemske žene
Isus ih upućuje da ne plaču toliko zbog Nega, koliko pred njima stoji teška zadaća utjecati na svoju djecu jer su saveznice Božje u stvaranju i rađanju.

Isus pada treći put pod križem
Tri puta pada Isus u susretu s đavlom. Tri puta mu daje priliku da odustane od nasrtanja i zlih djela: 1. u ime Oca, 2. u ime Sina, 3. u ime Duha Svetoga

Isusa svlače
Đavao sada udara najjače što može, želi da Isus doživi sramotu. Razgolititi Boga koji je Ljubav najniži je udarac đavla koji je Lažac, ali nema veće ljubavi od one koja predaje sebe, a ne samo imanje.

Isusa pribijaju na križ
To je pobjeda: srastao čvrsto s križem, Isus postaje Gospodar križa, Gospodar susreta Boga i đavlovih zlodjela. Uzdignućem svetoga Križa, Isus privlači sve k sebi,
Briše grijehe, a đavao bježi kad vidi Križ.

Isus umire na križu
Isuse, ponudio si sebe, svoju ljubav, svoje imanje, svoje hajine, svoj križ, svoju sliku, svoje tijelo i svoju smrt. Sve si to predao svom dušom svojom za mene. Dao si mi Majku od koje imam i Tvoj Duh koji po volji Oca našega na nebesima u ljubavi Tvojoj na mene silazi. To je Duh u životu i smrti, moj Duh Životvorac.

Isusa skidaju s križa
Uzimamo Tvoj križ i nosimo ga zajedno. U krilu Majke dostupan si svakome, ona nas upućuje u susret prema Tebi koji nas čekaš i zoveš.

Isusa polažu u grob
Lijepo Te je vdjeti, Tijelo Kristovo, dok iza Tebe gledam kako Te sahranjuju nekada davno, a Ti si uskrsnuo, živ i ja razgovaram s Tobm, molim i blagujem Te.



Dahom na dah

Dahom na dah

Lagani zvuci rominjaju na tipkama glasovira
onda kada već nemam daha za orgulje.
Virtuoza slušam i opuštam se od njegova dodira
jer mi pada na umornu kožu kao ljekovito ulje.

Tako me odnosi na polja vedrine
i potiče na laganu igru bez obaveza.
Zbog te tankoćutne iznjedrine
on sve više u meni rađa užad naveza

jer to je ono što se ljubi nadnaravno,
što se uzima i prenosi dahom na dah.
Nema nadahnuću ništa na zemlji ravno,
a ipak je neznatno u isti mah.

Kad osluhnem prve taktove Večernjice,
kao da me Bog izbacio katapultom;
budi me iz dnevne nesvjestice,
osvježava me od trovanja lažnim kultom.

Tada se prisjećam krštenja i prvih koraka
kada sam spontano prilazila značajnim veličinama,
kad mi je obilna molitva bila tako laka,
kad sam se divila porculanu u vitrinama

i kada sam na putu do svoga obdaništa
revno provirivala kroz ogradu samostana,
pratila crnu povorku na rubu velika dvorišta
na putu klanjanja početkom svakoga dana.

Ako se večerima sjetim otići na počinak,
to je najsigurnije mjesto za Chopina.
Anđeoski mi pozdrav ima trenutačan učinak
i tada ga nesvjesno napuštam daha opijena.
21.02.2015.  10:33


Popular posts