Kaljuža

Kaljuža

Kada krenem jednom spuštati se niz to brdo,

gorjet će mi strpljenje pod petama

koje skupljala sam kao divlje krdo

retardiranih zmajeva u četama

koji totalno su ludjeli u meni bezkonačno

dok sam trudila se svijetu nešto reći,

postavljati pitanja oprezno i mlačno,

a šutnja me svijeta nije prestajala peći.

Uspinjala sam se samo snagom

dobre volje i prekaljene samokontrole

dok su drugi lako išli mojim tragom

iako svi imali su visoke škole.

Sad se pitam zašto su me tlačili

kad su znali da sam nesposobna,

zašto su mi napredak zavlačili,

nudili mi znanja kobna

mjesto da su samo rekli mi sljepoće,

pustili me krčiti mi dio svoga puta.

Zašto pričali su ‘sve se može kad se hoće’

i postavljali mi pravila prekruta.

Kada krenem raspuštati si moje zmajeve,

gorjet će sve trulo na toj cesti,

stvorit ću si vatrene krajeve

i na svoje mjesto sjesti

makar ja sam smiješna neznalica.

Silni mozgovi samo će se rastopiti,

velika su znanja samo pusta trica,

u kaljuži mojoj će se utopiti

gdje uglavnom  njina zloba obitava

i prokletstvo umišljenih pametnjakovića

dok ja gledam  u nebesa plava.

Tamo sjedim i uživam anđeoska bića.

13.02.2015.  08:55

Na postelji od mora

Na postelji od mora

Odmorna, a gotova za lake snove,

palim svjetla večerima ova grada,

palim tinjajuće srce samo radi obaveze

i zbog vrabaca i ptice svoje

jer to je samo moja jedinstvena zgrada

u životu koji navikao je na breze,

na travnjake i na kamenčiće na plaži;

u životu bez pidžama, kreveta i kuće,

u životu s naprtnjačom koja zjapi prazna,

u životu kojeg dragi Bog od mene traži

pa Ga prate moje želje za njim vruće,

pa Ga tješim da mi nikada to nije kazna

baš zbog toga što od Njegove mi volje sve dolazi,

i to mukotrpno klošarsko odijevanje,

i te tenisice beskućnika,

čak i onaj mršav pas koji brzo pored mene prolazi.

Sretna slušam i oluka odlijevanje,

čini mi se kao da je vino imućnika.

Čini mi se još i da sam odjevena časno,

makar često mi je ovih dana hladno,

a još nosim rukama si načinjenu jutrošnju salatu.

Želudac se javlja, a u glavi bruji sasvim jasno

da će ono neko vino polučiti mi oboljenje gadno,

možda kap me strefi već na prvom katu.

Uzalud je prošla moja briga za preživjeti

jer je bila samo uzaludna prijetnja.

Kad sam već do sada Bogu mome izdržala,

On će uvijek opet izobilja meni providjeti

ako samo od mene ne dođe smetnja

sada kad sam godine života iztrzala.

Odlazim na nemiran mi počinak,

sve je sjajno, odmaram se urnula.

Spavam ista takva kakva ulicama hodim.

Ostavljam najčešće vrlo tanak otisak

i znak da sam uopće u snove se obrnula

jer je postelja mi more moje kojim opušteno brodim.

Ne znam što će sutra biti.

Sigurno ću živjeti još dugo, dugo

jer još nisam sa životom započela.

Nije da ja želim svoje čine kriti

nego znam da mora biti još i nešto drugo

zbog čega sam Bogu već odavno stići htjela,

ali Bog me tu još uvijek drži svjetionikom.

Mora biti da je neki moreplovac isposnik

nedavno započeo sa svojim putovanjima

isto tako kao što sam ja mu postala dionikom

na postelji mi koju vidim kao mora lik.

Možda ja sam jedina mu nada u njegovim ludovanjima.

12.02.2015. 20:31

Iz memoara bivšega zločinca

Iz memoara bivšega zločinca

Velika je radost na nebesima zbog jednoga povratnika.

 Božje sunce izlazi za svakoga

i nagrađuje i zločinca i pravednika

kojima se kroji pravda samog Boga,

to je ono što se ne može razumijeti

bez velike poniznosti

kojoj samo Bog će umijeti

dati snage da oprosti.

Ta će snaga doći

kada se iz rajske vode započneš napajati

prevelikom sjajnom moći,

kad si počneš zasluge nabrajati,

a svaka će osvijetliti ti tijelo

vječnim i nepojmljivim ljepotama

i srce će ti biti anđeoski prozirno i bijelo,

odisat će primamjivim notama,

a ruke, ruke će ti prosipati bisere miomirisne

i zjenica ti oka bit će neodoljiva,

usne svetom Bogu prisne.

Riječi će ti biti glasa istinita, neumoljiva.

Bit ćeš duša sasvim blažena,

svi će puci tebe rado voljeti,

ali nećeš naći blaga tražena.

To te neće ništa boljeti

jer ćeš mnoga blaga pravednika gledati,

prema njima samo divljenje ćeš osjećati

i sve svoje rado svetima ćeš predati.

Bog se tvoga zločina nikad neće prisjećati.

12.02.2015. 04:33

Voda iz Lurda

Voda iz Lurda

Danak mome djetinjstvu sad plaćam,

prisiljena žrtvovati zebnje i strahove.

Kao nevjesta iz bajke promišljeno sebe bacam

grlom u jagode, naglo, sporo i na mahove.

Svakojako uživam, moj Zemljanine,

u svem stvoru i u malim, sitnim stvarima.

I kad ovo vrijeme prođe, i kad trema mine,

punit ću se, Sokole, nadolazećim darima.

Nema takve uživancije, nema tog orgazma

koji stvorio bi izobilje savršene kreposti

od koje će i sotoni uspaliti se plazma,

koja bi oživjela sred depresivne uzetosti.

Dobro pratiš, ja uživam nebeskoga zdravlja,

predala sam Bogu našem čak i kušnju teške potrebe.

Briga me jer danas dan je slavlja

koji vodi moje srce ravno samo do tebe.

Onaj ne zna koji sada tiho umire

da baš sada živim svoje rezultate.

Onaj ne zna koji grijehe prebire

da je ovo mala smrt za šahe i mate,

da je ovo jedinstveno sada uskrsnuće

za sve što se marilo i dalo.

Zemljanine, pjevam pjesme umiruće,

ali slavim  ono što je s Neba palo.

Kud baš sada ja se živa rodih

kad me ostaviše bijednu svi na miru

i dok čeka vrag da me mrtvu ‘oslobodi’?!

Odakle mi žića struje izviru?

11.02.2015. 11:43

Anđelima zahvatit ću vjetrove

Anđelima zahvatit ću vjetrove

Vjetrovi će tvoje donijeti mi snove,

ja ću znati gdje su strmi puti

kojima i anđeli polako plove,

putuju za tobom ne bi li te čuti,

stope tvoje nebeske i lake

da mi kažu koliko si sretan,

jesu li ti molitvene ruke mlake

ili samo šutiš, tako sjetan

kao neki moji obilježeni dani

kojima nam obljetnice slavim

pa me iznenade noćni sati rani

i dovedu me do tebe putovima pravim.

Anđelima zahvatit ću vjetrove

da ti mrse kosu kada te pronađu,

da te kao pozdrav čekaju i love,

da ti do dna srca tvoga zađu.

Svaka moja topla i sunčana zraka

neka te dovede gdje je naša dolina.

Svaki put kad udahneš zraka

neka u tvom dahu živi naša domovina.

10.02.2015. 01’55