Neki drugi rođendan

 

Svake godine slavimo rođendan Boga koji se utjelovio po Duhu Svetom, rođen od Marije, Djevice, postao čovjekom, otkupio nas na križu Mukom svojom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedio o desnu Boga Oca Svemogućega. Donio nam je nadu i vjeru, donio nam je uskrsnuće i ljubav, a mi Ga se sjetimo svake godine za rođendan.

Božić je klica Muke Isusove.

Kroz Djetešce naziremo križ Kristov.

Krist nam je rekao da ne brinemo tjeskobno.

Nismo li ipak malo previše bezbrižni i površni?

Mogu li slaviti rođendan Boga na zemlji, a da ne proslavim Njegovo utjelovljenje u krilu Djevice Majke, i da ne proslavim što je ona sama Bezgrešno Začeće, i da ne proslavim Marijino uznesenje na nebo, i da ne slavim uskrsnuće, zaista, mogu li slaviti rođendan, a da ne slavim uskrsnuće? Ne.

Ne mogu slaviti rođendan kao da tih rođendana ima bezbroj i kao da im nikad nema kraja, i kao da su rođendani nešto samo po sebi dovoljno i nešto najvažnije.

Rođendan na zemlji postoji zato da bi nas odveo do krštenja, do rođenja za nebo, do nade da ćemo uskrsnuti ako smo s Kristom u krštenju ukopani u Njegovu smrt, do neugasive vjere u Uskrsnuloga, do Isusa, Gospodina.

Božić se slavi zato da se dogodi u nama, a ne samo zato što se Isus rodio na zemlji. Božić se slavi zato jer je Gospodin otkupio ljude od smrti, zato jer je uskrsnuo, inače ne bismo imali pojma kada i gdje je rođen, i zašto bismo Ga slavili.

Božić se ne slavi zato da od svoga srca, koje je hram Duha, načinimo trgovinu i marketing već zato da se Bog dogodi nama, svake godine na isti način, ali svake godine sve dublje, sve dok se srca ne rasprsnu da bi u njima dovoljno mjesta bilo za Božju volju koju drugačije ne možemo upoznati nego tako da Boga molimo i slavimo, da slavimo Njegov dolazak i silazak među nas.

Nema potrebe darivati djecu za Božić, nagrađivati ih za nešto, ukrasiti lampicama dječju sobu ako ne kažemo da je to svjetlo u sobi Isus koji jest Svjetlo, Svjetlo istine i Svjetlo naše vjere.

Jer bez vjere nemamo ništa i nismo proslavili ništa. Dali smo kunu prosjacima, nahranili smo se, napili smo se kako bismo zaboravili na brige, a da nismo ni primirisali Krv Boga na križu, a da nismo ni okusili Njegovo Tijelo.

Da je Isus tu, a jest, uzeo bi batinu i sve bi nas rastjerao, pustio bi sve purice i odojke da odu svojim putem, razbio bi naše komercijalne kućice s gotovom brzom hranom.

Isus i anđeli slave drugačije: kada se netko obrati od komercijalizacije svetinja, kada se netko pokaje i odluči promijeniti sebe po uzoru na riječ Božju, rađa se za nebo. To je rođendan kojega slavi Isus. 04.12.2020. 18:13