Tuesday, May 13, 2025

Netko poseban

 


Ne znam reći zbogom, do viđenja,

ne znam gdje sam ni sljedeće noći.

Moj je put ponekad siv il' crna sjena,

ali ljubav uvijek hoće u srce mi doći.



Oko mene divljaju svi licemjeri grubi

pa se srdi ova duša, žao mi je stanja

na koje još nisam navikla i koje ne ljubi

niti Boga, niti sebe, niti ljudska zvanja.



Utješi me, Oče, u toj mojoj žučljivosti,

i obrati srce moje da se riješim zla

prije nego što mi duša u poučljivosti

primi tvoju nagradu, da mi bude čitava.



Vječna je, ljubavi, naša obiteljska spona

u žarkoj Krvi Sina i Tijelu, u križu smrti;

jedna jedina veza i srodstvo sionska trona,

Zavjet koji se obnavlja kad breme se prti,



sve dok ne dođe u najnovijem ruhu

velike radosti lepršava uskrsnuća,

zajedništva, jedinstva u nebeskom Kruhu,

prisna zagrljaja Ljubavi koja je vruća.



Među nama si ti, kraljevstvo blaženstva,

u nama i s nama kao što s tobom smo mi,

sljednici sretna i vječna prvenstva

što smo ga tvojom žrtvom zadobili.



Zato ti ne znam reći pozdrave sjajne

jer svi su u istome otuđenju;

srca nam skrivaju pridjeve bajne,

a mi jedno smo rajskome okruženju.

13.05.2025. 20:32







Psalam 87 / Gora Sion -majka svih naroda

 


Gora Sion – majka svih naroda

Sinova Korahovih.
Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama
2 ljubi Jahve;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.


3 Divote se govore o tebi,
grade Božji!
4 »Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski –
i oni su rođeni ondje.«



5 O Sionu se govori:»Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!«
6 Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
»Ovi su rođeni ondje.«
7 I pjevat će igrajući kolo:
»Svi su izvori moji u tebi!«



Slava Ocu i Sinu I Duhu Svetomu,

kako bijaše na početku,

tako i sada, i vazda,

i u vijeke vjekova Amen.





Monday, May 12, 2025

Vjerski senzori

 


Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!” Heb 13,9sl



Najviše tuđih, antikršćanskih nauka možemo otkriti u kršćanskim krugovima ljudi. Puno nas ima kršćana i katolika u svijetu, a previše nas je suobličeno ovome istome svijetu u kojemu morali bismo biti nalik Isusu. Zato i jesmo aktivni katolici koji provode vrijeme po crkvama i na Euharistijskim slavljima, a također i u sakramentu Pomirenja te u adoraciji Tijela i Krvi, Duše i božanstva Isusa Krista: svjesni smo da smo grešni i tražimo milosrđe od Boga, nismo oni koji misle da su pravedni i pravednici.



Naši najbolji trenuci vjerskoga i općenito našega života su mrtvljenje i ukopavanje u Krista, naviještanje smrti Isusove na križu, slavljenje njegova uskrsnuća i uzdignuća te u svemu tome iščekivanje Kristovoga dolaska na zemlju Posljednjeg suda.

Naši najgori trenuci su kada idealiziramo svoju vjeru, a u tom idealiziranju nam na veliko pomažu svi ljudi ovoga svijeta koji shvaćaju kršćanstvo kao što su antički filozofi i građanstvo shvaćali ideale. Kao nešto o čemu se sanja i što se ne može dostići, ali se mora nastojati oponašati i imitirati. I kada tako pristajemo na sliku svijeta, a ne bismo smjeli biti od svijeta po kojemu hodamo, pristajemo na grešnu verziju kršćanstva. Jest, možemo o Isusu i Mariji sanjati, razmatrati, razmišljati, ali to se događa sve nakon što nas je Isus već dotakao i prozvao. To, dakle, nije tema o idealima, nego je direktan odnos Boga s čovjekom, možda ne s puno ljudske volje, ali s puno ljudske pameti, ljudskoga srca i duše te ljudskoga duha.

Kaže Isus da se dobro i zlo u ljudima prepoznaje kao drvo po plodovima. Ako zreo čovjek donosi dobre riječi, namjere, misli, djela i provedbe morala i svojih zadataka, vjerojatno je dobar čovjek, to jest plodan vjernik. Ako čovjek psuje, svađa se, pije alkohol često i još omalovažava druge ljude, a sebe drži pametnim i dobrim pravednikom, vjerojatno je neplodan čovjek.

No, sve to može ljudima izgledati onako kako nije stvarno jer ljudi, kao i mnogi novinari načine pogrešne priče i dojmove, vole dodati svoje mišljenje i izmišljotine raznim izvješćima, ogovaraju i uništavaju tuđe živote.



Intimna veza Boga s čovjekom i njihov pojedinačni i zajednički odnos je životan više od ljudske prirode i društvenog života ljudi.

Na žalost, to što nije teško shvatiti, ljudi ne žele čuti pa ne čuju ni Boga i ne znaju izmoliti Božje uslišanje i milosrđe, ne znaju se ni zaljubiti u druge ljude, a kako bi se mogli zaljubiti u Boga i sve svete, Mariju i ostale da bi krenuli u zajednički život plodnosti i visoke kvalitete, sreće i mira, zadovoljstva i pravednosti, ljubavi i slobode.

Sloboda nije lijenost i raskalašenost već je sloboda činiti u ovom svijetu ono što moraš učiniti. To je imperativ svakoga plodnog kršćanina i katolika; to je Isusova škola koja se uči kada Isus prvi ljubi i bira određenog čovjeka, zove ga, uči ga ljubavi i poslanju na koje ga poslije šalje. 12.05.2025. 20:49



Kada Bog tako oblikuje svoje učenike i sljedbenike, oni stječu među sobom zajednički osjećaj poslušnosti Božjoj volji i vršenja Riječi, tzv. sensus fidei – osjećaj vjere kompletnoga izabranog naroda Božjega koji se izgrađuje neprestano u Milosti i vodstvu svetih pastira jer živa je Božja riječ i djelotvorna.



Tako ni mir nije obično zatišje i primirje već je Kristov mir duše i savjesti.

Tako ni pravednost nije zakon jačega, nego je pravedan onaj tko od Isusa i od vjere živi.

Tako ni istina nije ono što dokazuje jedan čovjek drugima, već je istina ono što je volja Boga.

Tako ni život nije slučajna prilika za uživanje, već je život začetak vječnosti u Kristu.

Tako ni ljubav nije površinski i povremeni osjećaj užitka i naklonosti, već je ljubav požrtvovnost, opraštanje, strpljenje, i međusobno predanje čitavoga čovjeka u zajedništvo iskrenosti.

Tako niti grijeh nije pogreška koja stigmatizira ljude, već je grijeh to tako često udaljavanje ljudi od Božje ljubavi.



Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun (Heb 4,12-13).”



Saturday, May 10, 2025

Svećeništvo

 


Povijest ustanove svećeništva

1. Kod civiliziranih naroda koji okružuju Izrael svećeničku službu često obavlja kralj, osobito u Mezopotamiji i Egiptu; njemu onda pomaže hijerarhijski ustrojen i najčešće nasljedan kler koji tvori pravu kastu.

Ništa se takvo ne javlja kod praotaca. Tada nema ni hrama, ni specijaliziranih svećenika Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva. Predaje Knjige Postanka prikazuju patrijarhe kako grade žrtvenike u Kanaanu i prinose žrtve. Oni obavljaju obiteljsko svećeništvo koje je u običaju u većine starih naroda. Kao svećenici se javljaju samo tuđinci: svećenik – kralj Jeruzalema Melkisedek i faraonovi svećenici. Levijevo je pleme tada još samo svjetovno pleme bez svetih funkcija.

2. Od Mojsija koji je i sam Levijevac, pa nadalje, čini se da sve više izlazi na vidjelo specijaliziranje tog plemena za bogoštovne funkcije. Drevni izvještaj u Izl 32,25-29 izražava bitnu crtu njegova svećeništva: to je pleme sam Bog izabrao i posvetio da mu služi. Mojsijev blagoslov, za razliku od Jakovljeva, pripisuje mu specifično svećeničke zadaće. Taj tekst odražava jedno kasnije stanje. Leviti, to jest Levijevci su tada svećenici u najvišem smislu riječi, vezani uz razna svetišta u zemlji.

Pored levitskog svećeništva i dalje traje obiteljsko svećeništvo.

3. Za vrijeme monarhije kralj obavlja više svećeničkih funkcija, kao i kraljevi okolnih naroda: prinosi žrtve, od Šaula i Davida pa sve do Ahaza, blagoslivlja narod... Međutim, naslov svećenika dobiva samo u starinskom Ps 110,4 koji ga uspoređuje s Melkisedekom. U stavri, unatoč toj aluziji na kraljevsko svećeništvo Kanaana, on je prije pokrovitelj svećenstva nego član svete kaste.

Ova je sada postala organiziranom institucijom, osobito u jeruzalemskom svetištu koje poslije Davida postaje bogoslovno središte Izraela. Službu isprva međusobno dijele dva svećenika. Ebjatar, potomak Elija koji je bio upravitelj Šila, jest vrlo vjerojatno levit, ali njegovu će obitelj Salomon isključiti iz svećeništva. Sadoku se ne zna podrijetlo; ali upravo će njegovi potomci upravljati svećeništvom u Hramu sve do 11,stoljeća. Kasnija će ga rodoslovlja povezivati, kao i Ebjatara, s Aronovim potomstvom.

Jeruzaelmsko svećenstvo sastoji se od svećeničkog glavara i raznih podčinjenih svećenika. Osoblje Hrama, čak i prije izgnanstva, ima u svojim redovima i neobrezanih. U drugim svetištima, osobito u Judi, mora da su leviti bili dosta mnogobrojni. Čini se da su ih David i Salomon nastojali raspodijeliti na cijelu zemlju, ali mnoga mjesna svetišta imaju svećenike drugačijeg podrijetla.

4. Jošijina reforma od g.621. Ukida mjesna svetišta te utvrđuje monopol levita i premoć jeruzalemskog svećeništva. Ta reforma prelazi preko zahtjeva Ponovljenog zakona (18,6sl) jer vršenje svećeničkih funkcija približava samo Sadokovim potomcima (2 Kr 22,5.9) i tako prethodi daljnjoj razlici između svećenika i levita, koja će biti jasnija već u Ez 44,10-31.

...........

Ezekiel 44,10-31 

Dužnosti levitâ

A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit će svoje bezakonje. 11 Služit će u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat će narodu paljenice i druge žrtve i bit će mu na službu. 12 Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘da snose svoje bezakonje.
13 Više neće pristupati k meni da mi služe kao svećenici i neće više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego će snositi svoju sramotu i gnusobe koje počiniše. 14 Postavit ću ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti.’



15 

Pravila o svećenicima

Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene – oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv’ – riječ je Jahve Gospoda. 16 ‘Oni smiju ulaziti u moje svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu.
17 Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. 18 Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova hlače lanene: neka se ne pašu ničim od čega bi se znojili. 19 Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. 20 I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu.



21 I nijedan svećenik, kad mu je poći u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. 22 Neka se ne žene udovicom ili puštenicom, nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom svećenikovom. 23 Neka mi narod uče razlikovati sveto od nesvetoga, lučiti nečisto od čistoga. 24 U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka čuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote.





25 K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i kćerju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. 26 Pošto se nakon toga koji očisti, neka mu se broji sedam dana: 27 a onda kad uđe u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu’ – riječ je Jahve Gospoda.
28 ‘Njima ne pripada nikakva baština – ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu – ja sam posjed njihov. 29 Hranit će se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. 30Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje ćete prinositi pripada svećenicima; njima ćete davati i najbolje brašno, da blagoslov počiva na vašim domovima. 31 Svećenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja – bilo od ptica ili stoke.’



Istodobna propast Hrama i monarhije (587) znači kraj kraljevskom skrbništvu nad svećenstvom koje time dobiva veću vlast nad narodom..





Svećeničke funkcije

1. Služba bogoštovlja. Svećenik je čovjek svetišta. U staro doba čuvar je Kovčega, prima vjernike u dom Jahvin, predsjeda bogolužju u narodnim svetkovinama. Žrtva je njegov bitni čin. U njoj on nastupa u punini svoje posredničke uloge: prikazuje Bogu prinos svojih vjernika, ovima prenosi Božji blagoslov.

Jedamput godišnje veliki svećenik nastupa u svojoj ulozi vrhovnog posrednika služeči na dan Pomirenja, za oprost svih prijestupa svoga naroda. Također obavlja obrede posvete i očišćenja: pomazanje kralja, čišćenje gubavaca ili žene poslije poroda.

2. Služba Riječi – ona je kao i kod starih naroda nešto nalik gataocima, ali poslije Davida takvi postupci više ne dolaze u obzir.

Bog vodi svoj izabrani narod čije se službe i običaji drže po njemu i razlikuju od običaja svih okolnih naroda mnogobožaca.

Božja riječ dolazi po Duhu prorocima pa tako i narodu, ima tradicionalan oblik Riječi, s polazištima u velikim događajima svete povijesti i u odredbama Sinajskog saveza.

Zakon i spominjanje prošlosti u predaji su služba te riječi i zapisivanje. Svećenik je čovjek znanja i posredovatelj Božje riječi u njenu tradicionalnom obliku povijesti i zakonika.

Nastaju i laički pismoznanci dok se svećenstvo usredotočuje na obredne zadaće, i ti pismozannci su povezani s farizejskom sljedbom koja će u Isusovo vrijeme dati glavne učitelje u Izraelu.



Proroci kritiziraju one svećenike koji nisu dorasli visokim zahtjevima svojih zadaća, naročito čistoći i svetosti.



Vrhovni i jedini svećenik – Isus

Isus je svet i prinosi sebe samoga kao žrtvu za sve grijehe pa je jedinstveni Veliki svećenik koji će samo jedanput obaviti svoju mesijansku svećeničku službu o kakvoj je govorio proročki ideal u narodu. Krv Isusova koju prolijeva je spasonosna krv pashalnog Janjeta iz izlaska iz ropstva s Mojsijem. Stoga Isus uspostavlja i novi savez s narodom i postaje svećenik vlastite žrtve.

Druga je zadaća svećenika bila služenje Tori, zakonu objedinjenom u Petoknjižju, a Isus ispunjava taj Zakon savršeno, nije vezan na slovo već ga nadilazi i donosi Dvije zapovijedi ljubavi, te naglađava stvarnu duboku i trajnu vrijednost Zakona.

Isusova riječ je vrhunska Božja objava, Evanđelje spasa koje konačno ispunjuje Zakon i pisma.

Isusova je smrt za Pavla vrhunski čin Isusove slobode, žrtva u najvišem smislu riječi, u pravom smislu svećenički čin i posvećenje

(ono po čemu se izabrani Božji narod razlikuje od svih drugih naroda).

Po Ivanu Isus sebe posvećuje, a to znači da se posvećuje žrtvom (Iv 17,19) i tako vrši djelotvorno posredovanje za kojim je svećenstvo težilo.

Poslanica Hebrejima naglađava kako Isus oprašta i pere grijehe, vrši očišćenje svojom krvlju i prinošenjem vlastite žrtve. Isus ima svoj pralik u Melkisedeku što je dokaz vječnosti Sina Božjega Isusa, a Božja zakletva u Ps 110,4 obznanjuje vječno savršenstvo konačnog Svećenika čitavoga čovječanstva.

Isus je, kao Sin - vječna Riječ koja nadopunjuje i nadilazi proročku poruku; kao Sin Čovječji – on u sebe prima svekoliko čovječanstvo kojemu je Kralj s neviđenim autoritetom i ljubavlju; kao jedincati posrednik između Boga i njegova naroda on je savršeni svećenik po kome se vjernici posvećuju. Dufour, str.1300.



Crkva – Božji narod

KKC 802 Krist Isus sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabran

KKC 803 Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni.

KKC 804 U Božji se narod ulazi po vjeri i krštenju. Svi su ljudi pozvani u novi Božji narod da bi u Kristu ljudi sazdali jednu obitelj.

KKC 805 Crkva je Tijelo Kristovo. Po Duhu i njegovom djelovanju u sakramentima, nadasve u Euharistiji, Krist umrli i uskrsli ustanovljuje zajednicu vjernika kao svoje Tijelo.

KKC 806 U jedinstvu toga Tijela postoji raznolikost udova i služba. Svi su udovi povezani jedni s drugima, a napose s onima koji trpe, koji su siromašni i progonjeni.

KKC 807 Crkva je Tijelo kome je Krist Glava, ona živi u Kristu i od Krista i za Krista, Isus živi s njome i u njoj.

KKC 808 Crkva je Kristova Zaručnica: on ju je ljubio i sebe predao za nju. On ju je očistio svojom krvi. On ju je učinio plodnom majkom svih Božjih sinova.

KKC 809 Crkva je hram Duha Svetoga. Duh je kao duša Otajstvenog tijela, počela njezina života, jedinstva u različitosti i bogatstva njenih darova i karizmi.

KKC 810 Tako se opća Crkva predstavlja kao Narod koji svoje jedinstvo vuče iz jedinstva Oca i Sina i Duha Svetoga. 10.05.2025. 21:02



»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«

17 I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!

Otk 22,16-17











































Friday, May 9, 2025

Bog i čovjek, sastavnice vječnosti



ŠTO JE ŽIVOT? Je li to kretanje, je li to disanje, pulsiranje?

Je li to energija, sila koja pokreće sve, a koja nije vidljiva?

Je li to učinak biološke prirode, slučajno nastale u kaosu ili od kaosa?



Život je po svemu tome poseban od svega drugoga, ali i život ima kraj, on prestaje ili se potroši, ili se umori, ili prestane biti, slučajno kao što se i pojavi. Konačno, živimo u vremenima slučajnosti, oko nas uvijek mnogo ljudi, a svatko s mnogo različitih ideja, riječi i pitanja i prijedloga.

To nam zaista izgleda kaotično, kao nered i nemir.



Ali život je mir, život je red u duši, život je duša koja je stvorena pa rođena od Oca. Život nikada ne prestaje jer je od vječnoga Boga. Bog je Stvoritelj svih stvari, svijeta i stvorenja, života i ljubavi koja nas povezuje.



Bog uvijek stvori vječne stvari, bića, pojave i tvorevine, a ono što propada pred našim očima i pokusima jest sve što je privremeno, vremenito, zemaljsko, prah neživi. Ono što gledamo kako propada je zlo i smrt, to Bog nije stvorio, to se dogodi među ljudima, a po ljudima i u okolini, u prirodi, stvarima, pojavama, društvu, na zemlji, u svemiru. Čovjek je uzrok propadanja, ali samo kao suradnik Lašca i Oca laži, Djelitelja i Razbijača jedinstvenosti, čovjek u toj nezdravoj zajednici stvori zlo, grijeh i smrt.

No, Bog to uvijek može poništiti, oprostiti, popraviti.

Postoje određeni uvjeti koji moraju nastati između Boga i ljudi kao preduvjeti za popravak nevolja, kao preduvjeti za vječni život, protiv smrti i dekadencije, protiv ubijanja i truleži koja egzistira kao parazit na kaotičnim tvorevinama među ljudima.



Tko bira po svome, taj propada. Jer znamo s početka, čovjek nastane i nestane, kao slučajno, kao u kaosu.

Tko vjeruje Bogu i Sinu po njihovome Duhu i u svojoj duhovnosti, taj čini djela života jer od Boga prima njegov život vječni, trajno dobro i vrijednost.

Bog je velik, Prvi i Posljednji.

Bog cijeni ljudsku krv, dušu i život.

Tko prima Boga, cijeni život kao najvrijedniji dokaz postojanja i vječnosti.



Uzmimo da Bog, koji oprašta što ga čovjek zamoli, na kraju oprosti sva zlodjela i kao istinski Stvoritelj sve popravi što je propalo te iznova daje, kao i sada, ali ovoga puta svim, baš svim ljudima i svijetu od svoje vječnosti i božanstvenosti život, mir i red.

Daje pravednost jer ako je netko pravedan, tada je to naš Otac i Sin I Duh Sveti.

U svojoj pravednosti Bog je više milostiv onome tko ga bolje ljubi i tko bolje ljubi sve ljude. I sebe.

To se očituje na nebesima, u raju gdje više nema povratka na zemlju i popravnih ispita. Na Posljednjem sudu.

Što te snađe, snaći će te.

Nakon Posljednjeg suda više nema povratka, nema sakupljanja dobrih djela, djela ljubavi, nema pro life i pro choice izbora.

Izbor je sada.

Biraj Život vječni, biraj Boga i cijeni ljudsku krv i ljubi svaku dušu kao što ljubiš sebe, a Boga, koji ti sve oprašta ako želiš, ljubi više od bilo čega i bilo koga.

Jer bez Boga nemaš ništa, a s Bogom imaš Istinu i Pravednost, Mir i Red, Život, Ljubav i Vječnost. 09.05.2025. 09:30







 

Noć molitve i rada

 


Dušo, miruj, lako i bez snova

kojima bi zaustavila sada sve,

sve što teče za te iz crnila ova

što na nebu čuva zvijezde ti i sne.



Sjene spuštaju se kao vata,

padaju na sjećanja i spoznaje

što su sad pojavile se iza vrata,

čije djelovanje često prestaje.



Tko je gotov predati se poput Krista,

drukčiji je u svim osobinama,

novi čovjek punih ruku, srca čista

koje hrani se visinama.



Hitno je u svijetu dati svakom nadu

koja je konkretna i povratak je vjere

koja nalazi se i u molitvama, i u radu,

koja, kao Isusova, nema mjere.



Danas ima mnogo duša i puno ih bludi

poput izgubljenih lanadi bez doma.

I sad, kad je više ratova i ljudi,

jača je i Milost Boga koja nema sloma.



Neka te plavetnilo u svitanje probudi,

novi dani, nove duše, život sasvim novi

kojemu još ne znaš imena, ni ćudi;

neka tvoja lađa pravilno zaplovi.

09.05.2025. 05:52



Wednesday, May 7, 2025

Lijepa Dama

 



Stado malo, vidljivo u rijetkom trenu,

pripravno za ljubavno i strogo općenje,

sastavlja si svetu jedinstvenu sjenu

pod kojom bi načiniti priopćenje.



Odlučismo Duh Sveti i mi svi”

o tom što su mnogi mislit' stali:

neka pričekaju i nastave moliti

dok u ratovima već su mnogi pali.



Lijepa Dama nije navikla sveđ biti važna,

u sebi je uvijek djelovala isto,

malo povučena, makar jako snažna

jer u dosluhu je uvijek s Kristom.



Potrebno je znati da je Isus Glava

ova tijela koje udovolji svakom,

Božja volja jedina je ona prava

i ne čini ovu govornicu lakom.



Ona oduvijek je tu, zauvijek

poput Bezgrešne nam Majke drage

što nas prati kroz životni tijek

da prinese Bogu Ocu duše blage.

07.05.2025. 20:00



Popular posts