Dok
su te bičevali i krunili trnjem, udarali i vrijeđali te, i dok su
te pripremali na križ, je li ti prolazila kroz tvoje božansko srce
misao i pitanje o tome jesu li ti tvoji mučitelji i svi ostali koji
su te odbijali i teški grešnici, jesu li zavrijedili da im spasiš
njihove živote.
Ti
nas sve ljubiš i dok smo u ponorima grijeha i vlastite krivnje, i
dok smo u kandžama Zavodnika od kojega nas izvlačiš, a mi te
psujemo i ubijamo, mučimo te i optužujemo.
Ti
si pravedan, Kriste. Opravda te Otac poslije smrti, zbog uskrsnuća
jer si sve podnio s ljubavlju. Ali od nas ne očekuješ istu takvu,
božansku, pravednost, dovoljno je da slijedimo Zakon. Naša ljudska
pravednost se mora iskoprcati iz grijeha, a poslije i slijediti tebe
da budemo sveti kao što si ti svet, ako kome to uspije.
Da
su mene vrijeđali neprekidno ljudi za koje sam imala simpatiju, a i
ljubavi, mislila bih ovako nekako: „Jesu li oni pri sebi? Prije ili
kasnije snosit će posljedice svojih čina. Pitam se, tko je zaslužio
vječni život. Pitam se tko je pravednik među nama.”
Problem
je u tome što takvo vrijeđanje i mržnja bole jako onu osobu koja
ljubi sve ljude i svakog čovjeka ponaosob i poznaje svakoga. To je
razlog za ljude da budu oprezni u ophođenju u društvu jer nikad ne
znaš koliko te tko ljubi i koliko nekoga boli tvoje vrijeđanje. To
bi bilo značenje ljudske pravednosti po uzoru na božansku ljubav za
čovjeka i pravednost Božju prema svakome.
Prestani
se žaliti, uvrijedio si Boga i ljude, povrijedio si ljubav, a ne
kaješ se i ne moliš oproštenje. Nisi zaslužio pravedan život, a
to znači da nisi zaslužio niti vječan život.
Nije
stvar samo u tome da su Isusa mučili i ubili.
Stvar
je u tome da ih je sve beskrajno ljubio.
Možeš
li se postaviti na kratko na mjesto Sina Božjega?
Kako
bi tebi bilo?
Jesi
li ikada ljubio nekoga?
Nisi,
čovječe.
Jer
da jesi, ne bi psovao nikada više. Ne bi vrijeđao, ne bi ubijao i
kajao bi se, ako ništa drugo – barem za svaki slučaj.
Bog
nas je zavolio dok još bijasmo grešnici i spasio nas je jer da nam
se nije objavio, ne bismo imali tu milost i snagu da se izbavimo iz
naše kaljuže, a mnogima to uspijeva, postanu osjetljiviji ljudi,
brinu za druge.
Gledaj,
čovječe, kakva je sprdačina nastala od ovoga svijeta!
Da
li ti puštaš da te ljudi maltretiraju?
Da
li to trpiš i ne progovaraš protiv njih niti jednu riječ?
Da
li i ti maltretiraš nekoga? Obrati pažnju. Ako se svađaš, nisi
pravednik. Ako ne opraštaš, nisi svet.
Je
li tebi jasno zašto je Otac Isusa ostavio samoga na križu kad je
Isus vapio Bogu svome Ocu zašto ga je ostavio?
Isus
je znao da je svetac jer je sve pretrpio i znao je da je zaslužio
biti Bog bogova i Kralj kraljeva jer se sav predao, do onoga trenutka
kad je zavapio. Nije
upotrijebio svoju božansku moć da se obrani već samo zato da ljubi
i oprašta. Predao se s povjerenjem na milost i nemilost. To
povjerenje u Oca nebeskoga se poljuljalo kad je Isusu bio kraj, kad
mu je bilo najgore, kad je iscrpio čitavoga božanskoga sebe, kad je
svime time zapravo uništio smrt i grijeh.
Zato
je Isus pokazao i nebu i zemlji da je Pravednik, jedini među
vukovima. I zato ga je Otac uskrisio i Isus je snagom svoje svetosti
uskrsnuo da bi izbavio ljude, tvrdovrata i glupa, grešna i slaba sva
svoja stvorenja.
Nismo
pravednici, ali ćemo uskrsnuti na vječni život kao što je naš
Bog i Čovjek Isus uskrsnuo, naravno, kad ispunimo sve preduvjete i
Zakon.
07.03.2025.
05:40
„Za
naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega
satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove
nas rane iscijeliše.” Iz
53,5
