Jasno kao dan (iz statistike)

 

obavijesti

Sve piše

Smrt Pravednika

Dok su te bičevali i krunili trnjem, udarali i vrijeđali te, i dok su te pripremali na križ, je li ti prolazila kroz tvoje božansko srce misao i pitanje o tome jesu li ti tvoji mučitelji i svi ostali koji su te odbijali i teški grešnici, jesu li zavrijedili da im spasiš njihove živote.

Ti nas sve ljubiš i dok smo u ponorima grijeha i vlastite krivnje, i dok smo u kandžama Zavodnika od kojega nas izvlačiš, a mi te psujemo i ubijamo, mučimo te i optužujemo.

Ti si pravedan, Kriste. Opravda te Otac poslije smrti, zbog uskrsnuća jer si sve podnio s ljubavlju. Ali od nas ne očekuješ istu takvu, božansku, pravednost, dovoljno je da slijedimo Zakon. Naša ljudska pravednost se mora iskoprcati iz grijeha, a poslije i slijediti tebe da budemo sveti kao što si ti svet, ako kome to uspije.

Da su mene vrijeđali neprekidno ljudi za koje sam imala simpatiju, a i ljubavi, mislila bih ovako nekako: „Jesu li oni pri sebi? Prije ili kasnije snosit će posljedice svojih čina. Pitam se, tko je zaslužio vječni život. Pitam se tko je pravednik među nama.”

Problem je u tome što takvo vrijeđanje i mržnja bole jako onu osobu koja ljubi sve ljude i svakog čovjeka ponaosob i poznaje svakoga. To je razlog za ljude da budu oprezni u ophođenju u društvu jer nikad ne znaš koliko te tko ljubi i koliko nekoga boli tvoje vrijeđanje. To bi bilo značenje ljudske pravednosti po uzoru na božansku ljubav za čovjeka i pravednost Božju prema svakome.

Prestani se žaliti, uvrijedio si Boga i ljude, povrijedio si ljubav, a ne kaješ se i ne moliš oproštenje. Nisi zaslužio pravedan život, a to znači da nisi zaslužio niti vječan život.

Nije stvar samo u tome da su Isusa mučili i ubili.

Stvar je u tome da ih je sve beskrajno ljubio.

Možeš li se postaviti na kratko na mjesto Sina Božjega?

Kako bi tebi bilo?

Jesi li ikada ljubio nekoga?

Nisi, čovječe.

Jer da jesi, ne bi psovao nikada više. Ne bi vrijeđao, ne bi ubijao i kajao bi se, ako ništa drugo – barem za svaki slučaj.

Bog nas je zavolio dok još bijasmo grešnici i spasio nas je jer da nam se nije objavio, ne bismo imali tu milost i snagu da se izbavimo iz naše kaljuže, a mnogima to uspijeva, postanu osjetljiviji ljudi, brinu za druge.

Gledaj, čovječe, kakva je sprdačina nastala od ovoga svijeta!

Da li ti puštaš da te ljudi maltretiraju?

Da li to trpiš i ne progovaraš protiv njih niti jednu riječ?

Da li i ti maltretiraš nekoga? Obrati pažnju. Ako se svađaš, nisi pravednik. Ako ne opraštaš, nisi svet.

Je li tebi jasno zašto je Otac Isusa ostavio samoga na križu kad je Isus vapio Bogu svome Ocu zašto ga je ostavio?

Isus je znao da je svetac jer je sve pretrpio i znao je da je zaslužio biti Bog bogova i Kralj kraljeva jer se sav predao, do onoga trenutka kad je zavapio. Nije upotrijebio svoju božansku moć da se obrani već samo zato da ljubi i oprašta. Predao se s povjerenjem na milost i nemilost. To povjerenje u Oca nebeskoga se poljuljalo kad je Isusu bio kraj, kad mu je bilo najgore, kad je iscrpio čitavoga božanskoga sebe, kad je svime time zapravo uništio smrt i grijeh.

Zato je Isus pokazao i nebu i zemlji da je Pravednik, jedini među vukovima. I zato ga je Otac uskrisio i Isus je snagom svoje svetosti uskrsnuo da bi izbavio ljude, tvrdovrata i glupa, grešna i slaba sva svoja stvorenja.

Nismo pravednici, ali ćemo uskrsnuti na vječni život kao što je naš Bog i Čovjek Isus uskrsnuo, naravno, kad ispunimo sve preduvjete i Zakon.

07.03.2025. 05:40

„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,

njegove nas rane iscijeliše.” Iz 53,5 

Noina golubica

 

Sve te moje gubitničke akcije

i sve moje nije moje više.

Opće ljudske djetinjaste frakcije

novo doba rata iz duše mi briše

jer valja meni pripaziti na sve stope

da ne dođe kakva loša utjeha il' dojam;

valja meni umirati dok se zvijezde tope

podno neba koje postalo mi glavni pojam.

Neće valjda biti da bih sada, prije kraja,

nešto strašno mrzlo učinila bilo kome

kad to nikad nisam znala, dugo već se zbraja;

grijesi moji imaju me čak u planu svome,

ja to tako dobro osjećam i znam.

Svih se dvanaest zapovijedi ljulja,

ali srce nije kao neki čovjek stran

kakav često se po gradovima šulja.

Hvala, Kriste, što me nosiš meko,

lako kao Noa golubicu svoju.

Kada dođem k tebi, negdje tamo prijeko,

popravljat ću svaku letvu tvoju.

Možda Čistilištu nikad kraja nema,

počelo je ranog jutra mog života.

Zato sigurna sam da me Mati sprema

da što više naučim od svih grehota,

ponajviše od sve njene šutljivosti,

poniznosti sve do zadnje,

sve od postaje što dade strpljivosti

već za ono jutro Badnje.

Bilo je to s danom Uskrsnuća

kad je, kao da je sve to znala,

zagrlila tvoje srce sve do bespuća

pa ga zatim svima nama dala.

06.03.2025. 16:16

Proljeće u perivoju Maksimir 2025

 

Spomen - humak Mogila skriva se kod pokrajnjeg ulaza u Perivoj 

vidi se otprilike visina humka

iz web stranice

 

Dolina šafranova između dva ulaza

Paviljon kod Prvog jezera

Svježe mlado drvo

Nije snijeg nego šafranovi

NEBESA PERIVOJA

Pogled preko ograde mosta

portret pod mladim listovima

otočić Drugog jezera

DVA DRVETA

DVA MOSTA

Klupa na Trećem jezeru

Bijeli labud, Prvo jezero

Autoportret

Prva lanterna kod Trećeg jezera

   

  

Vidikovac Perivoja Maksimir

Slap kod mosta

Ranoproljetna pustoš na Trećem jezeru

Voditeljica programa

Ulaz u ZOO vrt

duplikat

MOGILA, MAKSIMIR -Zagreb, Croatia

Zagreb, 06.03.2025. 14:59

Slijepi službenici pokore

Prestala sam s pogreškama

i s tim svojim tijelom vremenitim

putovati obućom od kože.

Nadopunila sam dušu bilješkama

i svojim iskustvom bremenitim

u kojem se boleštine množe,

ali duh je blažen i svijetu odijeljen.

Dugo ne bijah ja, Kriste, tvoja

i za mnoge molila sam strasno.

Meni dosta taj moj život opepeljen

u kojem sačuvala se sreća moja

da te imam, da te čujem jasno.

Rado molim i provodim s tobom čase,

život lijep je uvijek i po svuda,

ali mi smo slijepi službenici zala.

Zato vapim još za duše i za spase;

od toga ja neću biti svijetu jače luda,

a ta Milost tvoja puno mi je volje dala.

05.03.2025. 11:42

 

LITANIJE PONIZNOSTI

Živo srce, vječna duša

Bog je Ljubav, a čovjek je prah.

Kako prah postaje ljubav?

Ljubav ne može nastati od praha i pepela, od prašine i praznine.

Ali prah zato može ljubiti, pratiti Isusove zapovijedi.

Osim toga, Bog od kamenja može načiniti ljude koji se vole i ljube.

Jer svi kažu da vole Boga, ali ne kažu nikada da vole ljude. Od ljudi nema koristi, oni ne mogu načiniti srce vječnim i dušu živom.

Ali prah može biti koristan drugim ljudima, to Bog očekuje i dočekuje uslišanjima molitvi za druge. Ti ne moraš znati moli li tko za tebe, niti onaj tko moli za druge ljude mora znati jesu li molitve uslišane.

Ali ako si prah koji je jači od kamena ako prati zapovijedi Isusove, ti znaš gotovo savršeno kada je netko vjerojatno molio za tebe, a vidiš i uslišava li te Gospodin u drugima.

Prah može ljubiti i učiti, rasti do odane i vjerne ljubavi za ljude u Bogu i za Boga u ljudima.

Ne mora te biti briga koliko te ljudi vole. Ne vole te. Ili barem misle da nisi ono što očekuju i traže. To je slabost koja čeka tvoje molitve, ti ljudi. To je kušnja Boga za tebe, Bog te iskušava da bi od tebe načinio ljubav i odanost postojanu. Da, Bog to čini, a ne ti, ti samo pratiš smjernice i slobodan si ako dobro vršiš riječi Božje i zapovijedi. Bog čini sve, baš sve drugo. Tvoj pokušaj da poslušaš zapovijed jest zapravo tvoj „Da”, jedino što Bog želi od tebe i žarko očekuje.

I onda više nisi prah, više nisi prašina i pepeo nego si siguran u duhovnom naručju onoga koji te prvi ljubio, zamislio i stvorio. 04.03.2025. 13:28