Živo srce, vječna duša

Bog je Ljubav, a čovjek je prah.

Kako prah postaje ljubav?

Ljubav ne može nastati od praha i pepela, od prašine i praznine.

Ali prah zato može ljubiti, pratiti Isusove zapovijedi.

Osim toga, Bog od kamenja može načiniti ljude koji se vole i ljube.

Jer svi kažu da vole Boga, ali ne kažu nikada da vole ljude. Od ljudi nema koristi, oni ne mogu načiniti srce vječnim i dušu živom.

Ali prah može biti koristan drugim ljudima, to Bog očekuje i dočekuje uslišanjima molitvi za druge. Ti ne moraš znati moli li tko za tebe, niti onaj tko moli za druge ljude mora znati jesu li molitve uslišane.

Ali ako si prah koji je jači od kamena ako prati zapovijedi Isusove, ti znaš gotovo savršeno kada je netko vjerojatno molio za tebe, a vidiš i uslišava li te Gospodin u drugima.

Prah može ljubiti i učiti, rasti do odane i vjerne ljubavi za ljude u Bogu i za Boga u ljudima.

Ne mora te biti briga koliko te ljudi vole. Ne vole te. Ili barem misle da nisi ono što očekuju i traže. To je slabost koja čeka tvoje molitve, ti ljudi. To je kušnja Boga za tebe, Bog te iskušava da bi od tebe načinio ljubav i odanost postojanu. Da, Bog to čini, a ne ti, ti samo pratiš smjernice i slobodan si ako dobro vršiš riječi Božje i zapovijedi. Bog čini sve, baš sve drugo. Tvoj pokušaj da poslušaš zapovijed jest zapravo tvoj „Da”, jedino što Bog želi od tebe i žarko očekuje.

I onda više nisi prah, više nisi prašina i pepeo nego si siguran u duhovnom naručju onoga koji te prvi ljubio, zamislio i stvorio. 04.03.2025. 13:28

Zdenac milosti

Oštra i čvrsta biljka,

teška za stalno branje,

i s njom se gnjavi i piljka

pa namješta njeno granje

da namjeri podobno bude,

da svijet se mučenja sav posloži.

I trn se izboči iz biljne grude

okrutnim rukama da se podloži.

Evo je, baš kao krunu il' vijenac

mučitelj stavlja na glavu Sina od Boga

što neiscrpan je milosti zdenac,

i to nakon biča od usuda zloga.

Čeone probija, nerve probada

ta kruna od trnja, oštra i čvrsta,

a kaplja za kapljom krvi pada

rad' Duha Svetoga ognjena krsta.

I, kako se krivi, tako podere

ta kruna i trnje čitavo čelo

da prodire rumena krv bez mjere,

da se dovrši slavno djelo,

božanski spas za narodni okup,

da se ispuni proroka glas

da doći će Janje za veliki otkup

od grijeha ljudi, sviju nas.

Očeva volja i muka mu Sina

platit će obilje svim ljudskim dušama

koje će piti taj kalež božanska vina,

a bit će tu Bog, Emanuel s nama.

04.03.2025. 09:52

 

Knjiga Sirahova o Zakonu

 

1 Tko se drži Zakona,umnožava svoje žrtve.Tko vrši zapovijedi, prinosi žrtve pričesnice.

2 Tko pokazuje razboritost, prinosi brašneni cvijet.Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu.

3 Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde.

4 Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi. 

5 Žrtva pravednikova ukrašava žrtvenik i miomiris njezin dolazi pred Svevišnjeg.

6 Ugodna je žrtva pobožna čovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja.

7 Darežljivim srcem časti Gospoda i ne škrtari prvinama što ih prinosiš.

8Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s radošću posvećuj desetinu.

9 Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, darežljivo i koliko možeš.

10 Jer sve Gospod plaća i vratit će sedmerostruko.

11 Ne podmićuj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u žrtvu nepravednu,

12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko.

Sir 35,1-12

Uskrsna nada

 

Onaj dan se noćas čeka

koji nosi svijetlu zoru,

koji naiđe k'o rijeka

što sve više teži k moru.

Sunčanim kupkama se budi

proljeće što uranilo je malo

da ga doživljavaju poneki ljudi

kojima je jako do ta svjetla stalo.

Još je zemlja hladna poput leda,

zubate su one tople zrake

poput ove noći s puno reda

gdje su riječi stidljive i lake.

Dan će onaj opet dobar biti

s najavom tih svijetlih staza,

toj hladnoći dugoj će se skriti

kao rijeka što je ostala bez gaza.

To je sve zbog održanja posta

u kojemu čežnja ima dionicu svoju

kada čovjeku je svega dosta.

Zato svjetlo sada budi želju moju

da susretnem Krista kao morski val

što se prelijeva pod suncem sreće

jer obuzima ga korizmena žal.

Možda svijet me dugo vidjet neće

jer bez tebe, Kriste, što mi vrijedi

trud i muka životnoga tijeka?

Uskrsnut ću, nada mi ne blijedi,

živjet ćemo život u vječnosti vijeka.

04.03.2025. 00:06

Kora kruha korizmenoga

 

Duge godine, a neke su prekratke, dovode čovjeka i vjernika u stanje iskrene radosti kad jednom vjernik dočeka vrijeme posta i intenzivne molitve i korizmene liturgije. Reklo bi se da nije izgledalo da je prošlogodišnja Korizma bila tako davno. I vjernik posti i moli čitavo vrijeme, ali za Korizmu poste i mole svi, moli se Isusov Križni put, pjevaju se korizmene pjesme. Svi.

Najdirljivije razdoblje vjerske godine ne mora biti Božić, Uskrs, Bogojavljenje, Velika Gospa ili Tijelovo; to mnogima može biti Četrdesetnica koja se provodi pustinjački, u radosti čovjeka koji je sretan što je živ, što je čovjek i zbog toga što ima Boga, i to ima ga za sebe.

Dirljiva je uglavnom zbog toga što budi često kajanje, slabije ili jače, kratkotrajno ili kontinuirano dulje razdoblje. A kajanje je kraljica vjerskih emocija, to je najplodnije stanje koje čovjeka može obuzeti kada čovjek kao vjernik Božji poželi i dopusti upliv Boga u svoj život. Intenzivnije.

Ne samo da je čovjek to što jest, nego je i vjernik, i to sve je postao voljom Boga svoga kojega često ražalosti svojom tvrdoglavošću i grijesima. Sve što je od toga nešto „više” i „veće”, previše je, nije pravedno, ni normalno.

Jer, nema ništa veće i bolje od Božjega oproštenja za čovjeka koji se duboko i iskreno kaje zbog nečega što mu se dogodilo, a u čemu vidi svoju nesavršenost. To može biti neki manji grijeh, ne mora biti smrtni grijeh da bi kajanje bilo dublje.

Kajanje nije prijetnja i šiba kojom Crkva kažnjava ljude vjernike, kajanje je istina i mudrost, veća od znanstvene ili političke istine.

Raskajani grešnik doživljava neopisivo žaljenje što ne može nikako popraviti, niti nadoknaditi što je uništio ili pokvario, a čovjek može puno toga uništiti i pokvariti. Time vrijeđa Boga jer Božja ljubav za čovjeka je neopisivo i neshvatljivo jaka, a svaki ljudski grijeh ga vrijeđa i boli, i to zbog samog čovjeka. Bog, naravno, oprašta čovjeku da se ne bi morao kajati zajedno s čovjekom i da bi se čovjek osokolio za daljnji bolji vjerski život. Vjernik ne može pred Bogom glumiti jer mu Gospodin poznaje i srce, i ljubav, i muke, i grijeh, i sve zna. Kajanje ne može biti neiskreno. Barem ne dok vjernik spremno razgovara s Bogom, prati ga i vrši Zapovijedi, posti i moli, i slično.

Izgleda da ništa ne može utješiti grešnika koji se kaje.

Izgleda da je to dobro i da tako mora biti.

Ipak, Bog je utjeha vjernikova. I uzrok kajanja jer je ljubav, i posljedica kajanja jer oprašta čovjeku i ne napušta ga nikada. Čovjek je taj koji napušta Boga i odlazi, sakriva se i bježi od straha i kazne jer Bog je strašan, ali ljubi i čuva čovjeka, i štiti ga, i spašava ga. Tako ispada da čovjek bježi od vlastita pokajanja.

U našim vremenima je normalno da se greške ne priznaju i da se tuga i kajanje skrivaju.

Ljude je strah i sram osjećaja koji otkrivaju mekoću i slabost.

U ovom svijetu pobjeđuje onaj tko je jači, okrutniji, neosjetljiv i pripovijeda lažne humanističke pripovijesti.

Ali, pred Bogom, nema ništa bolje od kajanja.

To je najbolje vjersko iskustvo koje postoji.

Moglo bi se reći da će svaki čovjek, kad uskrsne, od radosti i sreće zaplakati, a to je nešto nalik pokajanju.

Kada čovjek spozna da Bogu vrijedi neizmjerno i on, i njegov život, i njegova obitelj, ne može, a da se ne kaje zbog svoje oholosti, pretencioznosti i slično, a tada i pusti suze kojima oplakuje svoju nesvršenost. 02.03.2025. 22:15

„Tebi, Bože, samom tebi ja sam zgriješio

i učinio što je zlo pred tobom.” Ps 51

Živi Zakon

 

Prije zore Bog naš rodio je Sina,

a posinstvo su predali mu dalje

pričesnici Kruha Kristova i Vina,

da sve nas vjerne u život pošalje

koji počeo je dok je vladala nam tama,

od postanka svega svijeta,

od prvoga grijeha Eve i Adama

kad su umirala mlada ljeta.

Bog naš dade nama Zakon krut,

ali kušati nas, svakog svoga, mora

da bi sve nas izveo na pravi put

prije nego svane nova zora,

ona koju nam donese mladi Krist,

živi Zakon, Riječ u srcima našim,

koji čini da nam život bude čist,

a ne da slabiće sve prestraši.

Jer to nije mrtvo slovo od kamena

nego Duh je predao se silan,

sa zadaćom se nosi preko ramena,

to je poziv mio, jak i umilan,

ulazi u srce i caruje u duši.

Um i savjest rađaju se tako,

kao kiša koja smiluje se suši

i u nebo vječno može lako.

Živi Zakon divan život je za vijeka,

nema kraja više njemu, ni svršetka

jer u ognju Duha rađa protiv smrti lijeka,

i rod ljudski obrati se zbog nova početka.

02.03.2025. 18:53

Proljetni dan