Bogu najdraže stvorenje

 

Zemlja, klasje i trs,

čovječjih ruku rad,

plodovima obilan krš,

put u nebeski grad.

Tijelo, glava i ruke,

jezik i um, ljubav i namjera

da izađe riječ iz muke,

plodom nadarena vjera.

Riječ kao najsočniji plod

Božjega ljudskoga bića

dolazi kao obilan rod,

a nema svijesti žića.

I molitva u riječi

ili ona bez glasa

čovjeka vjerna liječi

i vodi ga do spasa.

Najdraže biće, jedincato stvorenje,

ljubav Stvoritelja, Kristova volja

često nema svijest, ni znanja zrenje,

da uzvrati Bogu, da riječ bude bolja,

da donosi rod koji od slova kreće,

što će iz duše i srca izaći.

Po tome se vidi koje srce je veće,

i kako se može Krista naći.

01.03.2025. 20:29

Ljubavna gozba

 

Nesretan je čovjek sam, žena sama, bespomoćna. No, sigurniji je čovjek u samoći, a pred Bogom svojim, nego čovjek ili žena koja traži prijateljstvo među ljudima. Štoviše, sigurniji je čovjek ako nema prijatelja jer sve snage polaže u Gospodina. Ne sjeća se dobrote među ljudima, blaženoga mira u nekom prijateljstvu, osim u prijateljstvu s Božjim zapovijedima. U dioništvu božanskoga života u kojem živi Krist kao dionik njegova ljudskoga života.

Čak su i usamljenost i tuga koji se ponekad jave, ljepši i utješni u Gospodinu za svakog čovjeka. Bog nikad nije sam, usamljen. Ni čovjek nije nikada sam. Samo onaj čovjek ili žena koji računaju na nekog ljudskog prijatelja vrlo često ostaju sami. Tužni. Usamljeni. Napušteni. Ne sjete se božanske ljubavi ili se sjete prerijetko i ne znaju kako se s Bogom može lijepo razgovarati. I kako je ljubav s Bogom vjerna. Vječna. Veća i jača od čovjeka.

Ipak većinom je čovjek s Bogom sam, osim u sakramentalnom životu.

Često ljudi kvare međuljudske odnose, čak i kada Bog caruje u svačijem srcu. Čovjek čezne za potvrdom božanske ljubavi u drugome čovjeku ili ženi, ali to prijateljstvo rijetko uspijeva, pretvara se u zaborav na Boga.

Jedino u bračnoj ljubavi koja je vjerna radi Boga i u Bogu, bračni par se može nekako pronaći, zajedno s djecom, s čitavom obitelji. I tada postoji ljubav prema zemaljskoj domovini na koju se ljudi jako usredotoče jer se oslanjaju na materijalizam i zemaljsku politiku, a ne na vjernost Božju, oslanjaju se na trgovinu i ekonomiju, na ljudske snage, na lažna božanstva i tu opet ipak dođe do zaborava na Boga.

To su sve pitanja iz iskustva života s ljudima, među ljudima. I sama Biblija ukazuje na to da je sigurnije se osloniti na Boga kojega ne vidiš, nego na čovjeka pored sebe.

Ako je čovjek naučio oslanjati se na Boga ili kada je na to prisiljen kao siromah, vrlo rijetko traži nešto drugo i nešto više. Ako ga Bog odvede mužu ili ženi, u redu. Ako pak ne, opet u redu.

Dobro je biti u sakramentalnoj zajednici gdje se ljudi vide privremeno, gdje se sastanu radi Boga. Poslije odlaze svatko svojim poslom i za svojim pozivom, i sa svojim darovima. I s onim darovima koji su zajednički čitavoj zajednici, a to su vjera, nada i ljubav, jedinstvo u različitosti, zajedništvo u Božjoj ljubavi.

Tako, čovjek u zemaljskome svijetu je sam i nesretan, a nije dobro da bude sam, sam bez Boga. Ako je zajedno s drugima, to odlazi u grešno stanje, ali ako je zajedno s Bogom i ljudima, može dati obilat rod i nije više usamljen, ni sam.

Svakako nije dovoljno voljeti Boga, a ne voljeti ljude, niti jednu ljudsku osobu jer čovjek mora doživjeti ljudsko zemaljsko prijateljstvo u Gospodinu kako bi lako spoznao ljubav svoju prema Bogu i Božju ljubav prema njemu, čovjeku.

Takva su prijateljstva jaka jer to nije ljubav obična za čovjeka što je nalik običnome poznanstvu i prijateljstvu već to je ljubav koja uči od Boga i koja uči o sebi za Boga. Važno je da je takva veza intenzivna kako ne bi potpala pod svakojake kušnje i napasti te izgubila sebe, bilo u zajednici, bilo u braku, bilo u prijateljstvu.

Zato nam Isus i govori da ljubimo Boga iznad svega, a ljude kao sebe, sebe u Gospodinu koji uzvraća i potiče ljubav u čovjeku. Radi samo jednog prijateljstva, odnosno radi braka koji je utemeljen na ljubavi prema Bogu, čovjek može učiti ljubav Boga.

Za korizmena vremena može se vježbati duhovna ljubav, samoća s Bogom, molitva, molitva i molitva; post u najširem smislu riječi, odricanje od svega radi zajedništva s Bogom, radi molitve, radi plodova milosrdne ljubavi za ljude. Da se dosegne na dulje vrijeme zajednička ljubavna gozba s Bogom i ljudima. Četrdeset dana takvoga života očisti čovjeku čitavu godinu, i one godine poslije. Na kraju čovjek uvidi da je četrdeset dana simboličan broj koji označava život u Bogu u svim okolnostima čitavoga ljudskog života. 28.02.2025. 23:07

„Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat’ u čovjeka.” Ps 118,8

Nježne vlati tmurne noći

 

Noćima se hladna zemlja budi,

ali prerano je za taj mladi cvat.

Smrznuto je tlo kao čvrste grudi,

kao oklop koji pada kada prođe rat,

kada smiruju se divlje strasti

i kad pobjednici zemlju oru

da im ne bi niti kamen pasti,

niti vuci koji odlaze u goru.

Mir je poslije rata uvijek teži

nego mnoga zbivanja od prije.

Zemlja izgažena k'o postelja leži,

a sunce je polako i sve više grije.

Jutro iznenada prikazuje vlati,

noć bijaše dobra, makar tmurna.

Mnogo potrebno je da se vrati

poput Krista mir i ljubav burna.

28.02.2025. 10:48

Srebrna cesta

Prohodnošću cesta moja srebrna se diči,

korakom lakim, teškim iskušenjima.

Moja duša već odavno na sebe ne sliči,

vrijeme ide prema iskupljenjima.

Starosti je znak da poput puževa sam spora,

da je, kad je samo, otežalo tijelo

poput grijeha, zaboravljenih ispred sveta dvora,

ali duhovna ga snaga drži da je cijelo,

zajedno i s duševnim opterećenjima.

Ništa ne nosim sa sobom, osim svega toga,

dajem Kristu i njegovim posvećenjima

kojima me doveo je i do ova kraja moga

u kojemu moram još se uspinjati planinama,

bacati se s obzirima u prostrane nizine

kao da curetak sam, a težim za visinama,

da u svijetu ja naslutim božanske širine.

Nema spavanja kraj Krista, Boga,

ni u času umora i u njemu odmora.

Svjetiljka mi kazuje i dio puta moga,

mora gorjeti mi poput ljetnih zora.

28.02.2025. 00:07 

Nada i nadanja

Brodolomi iza mene,

a preda mnom pučina.

Ako splav mi ova krene,

neću libiti se sveta čina.

Neću blazniti se topljeniku

nego pružiti mu potporu i uže.

Javit ću se bijelom konjaniku

Mašti koja veže sa mnom uze.

Taj će meni jedra načiniti

da se oslobodi lađa, sva od neba,

duša moja će se nasititi

Hostijom i svime što mi treba

za još jedno isplovljavanje,

za još jedno putovanje,

hodočašće koje voli davanje,

dar za zdravo poimanje.

Tada ću se tiho pomoliti,

sjesti kraj nebeskih skuta,

možda ću i gorke suze liti,

gledajući jedro kako pluta.

S nadom protiv svake nade

zaplovit ću dahom Božjeg Duha,

spriječiti da tat mi krade

lončić vina, koru kruha.

Zamolit ću Gospu da me vodi,

pozdraviti prolaznike, ljude.

Da mi lađa moja dalje brodi

Božja volja milosrdna neka bude.

27.02.2025. 02:18

 

Jedna ljudska riječ

 

Jedna je riječ uvijek ista,

u dobru i zlu, na meku i grubu.

Pravednost Isusa Krista

ne mora skinuti ničiju gubu,

a može i silom, ako hoće.

I gnjev, kažu, i milosrđe

zajedno čine nebesko voće,

a ti nisi ljubav kad prosipaš srđe.

Ne, nisi ti Bog i puta mu ne znaš,

prav moraš ostati, a ne licemjeran

jer si čovjek da jedinstvo daš,

da budeš ponizan, slab i vjeran.

Bog odlučuje o tvome putu i svemu

kad jednom dadeš mu potvrdu svoju,

i kada ne zboriš bilo kad o bilo čemu

nego kad Zakon mu nosi ljubav tvoju.

Božje riječi živjeti treba,

a ne svoj grijeh i obilje zla

da stigne ti ime sve do neba,

da te ponese nada s ovakva tla.

Tisuću znakova prosipaš, Riječi

koja si postala ono što mogu i ja,

ono što jesam i što me izliječi;

to je božanstvo Krista Isusa.

Kad ne bi mi duša do tebe stigla,

ona bi bila sitna i škrta, i u grču.

Kad ne bi me tvoja ljubav pridigla,

smrt bi zaostala u mome srču.

26.02.2025. 22:47

Nečujan život

 

Nestajem da bih iznova postala,

gubim se da bih se drugdje pojavila

i da bih na neku duhovnu stubu stala,

da mi se ne bi stara osobnost udavila.

Već sam se vezala čvrsto za Duha Svetoga

i lebdim, i sve puštam da budem ponesena

tamo gdje mi je još neznana ljubav Boga,

barem nalik onoj što je do sada iznesena

poput križa tvrda i slatka, puna trnja i milja.

Misija je moja tako neznatna, beznačajna,

kao sitan odraz i plankton u moru izobilja

što se presijava od svojega bogatstva sjajna.

Još je beznačajna osoba moja bijedna,

i moj nečujan život sluge beskorisna,

ali moja bit je Kristu toliko vrijedna

da će od mene nastati nada, ljubavi tako prisna.

26.02.2025. 11:35