Suputnik

 

Nemoć u mojoj moći,

snaga iz Krvi tvoje

i svježina hladne noći

zbrojit će plodove svoje.

Jer ja ću opet putovati

onoga dana kad svane

toplo jutro za nježne lati

i melem odozgo za nove rane.

Prebroditi treba čekanje

s okusom neizvjesnosti

za bolno i nebesko stanje

jedne ljudske povijesnosti.

Sine Čovjeka, Riječi štura

i slađa od medena saća,

ti dobro znaš da moja je ura

teška i lijepa, dobra plaća.

Zato te, Oče nebeski, molim:

sačuvaj od napasti, umakni srđu,

zajedno sa mnom koja te volim;

postavi mi srce u svoju Tvrđu.

Tako ću znati i spremna biti

kad zasine sunce na istoku

i tvoje ću slavno Ime prozboriti

kad mi zasvijetliš u novome sroku.

To riječ je Saveza naša

i pouzdanja u smrtnome času.

Slatka je, hranjiva, moja čaša,

moj Suputniče, moj jedini Spasu.

03.02.2025. 23:55

Hvalospjev Izaijin - Pjesan Bogu pobjedniku i Spasitelju

 

Pobjednička pjesma

Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
i s kraja zemlje hvalu njegovu,
neka ga slavi more sa svim što je u njem,
otoci i njihovi žitelji!

11 Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi,
nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci!
Nek’ podvikuju stanovnici Stijene,
neka kliču s gorskih vrhova!
12 Nek’ daju čast Jahvi
i hvalu mu naviještaju po otocima!
13 Kao junak izlazi Jahve,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.

14 »Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa,
dašćem i uzdišem.
15 Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti.
16 Vodit ću slijepce po cestama,
uputit’ ih putovima.
Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’,
a neravno tlo u ravno.

Iz 42,10-16

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 31

Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje

Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
3 Prikloni k meni uho svoje,
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
4 Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

5 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.
6 U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

7 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire,
a ja se u Jahvu uzdam.
8 Radosno ću klicat’ tvojoj milosti,
jer si na moju bijedu pogledao,
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
9 Nisi me predao u ruke dušmana,
noge si mi na prostran put izveo.

10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi,
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
11 Život mi se troši u gorčini,
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga
i kosti su moje klonule.

12 Dušmanima svojim postao sam ruglo,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
13 Nestalo me k’o mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh k’o razbijena posuda.

14 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
16 U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
17 Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.

18 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah!
Neka se postide zlotvori,
nek’ u podzemlju zamuknu.
19 Nek’ zanijeme usne lažljive
koje protiv pravednika govore drsko,
oholo i prezirno.

20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.

21 Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.

22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
23 U tjeskobi svojoj već mišljah:
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva
dok sam tebi vapio.

24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi:
čuva Jahve svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima
koji postupaju oholo.
25 Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

 

Psalam 130 - Pouzdanje u Boga

 

Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: *
    Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje *
    na glas moga vapaja!

• Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, *
      Gospodine, tko će opstati?
  Al' u tebe je praštanje, *
      da bismo ti služili.
  U Gospodina ja se uzdam, *
      duša se moja u njegovu uzda riječ.

  Duša moja čeka Gospodina *
      više no zoru straža noćna;
  više no zoru straža noćna *
      nek Izrael čeka Gospodina.

  Jer je u Gospodina milosrđe *
      i obilno je u njega otkupljenje:
  on će otkupiti Izraela *
      od svih grijeha njegovih.

  Slava Ocu i Sinu *
      i Duhu Svetomu.
  Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
      i u vijeke vjekova. Amen.

Psalam 71

 

Molitva starca

Tebi se, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:

5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6 Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.

7 Mnogima postadoh čudo,
jer ti si mi bio silna pomoć.
8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!

9 Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
10 Jer govore o meni moji dušmani,
i koji me vrebaju složno se svjetuju:

11 »Bog ga je napustio;
progonite ga i uhvatite
jer nema tko da ga spasi!«
12 O Bože, ne stoj daleko od mene,
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život;
nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

14 A ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć’ te sve više.
15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
jer im ne znam broja.

16 Kazivat ću silu Jahvinu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

18 Ni u starosti, kad posijedim,
Bože, ne zapusti me,
da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom
i svima budućima silu tvoju,
19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,
kojom učini velika djela.
Bože, tko je kao ti!

20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:
ali ti ćeš me opet oživiti
i opet me podići iz dubine zemlje.
21 Povećaj dostojanstvo moje
i opet me utješi:

22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

23 Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi
i moja duša koju si spasio.
24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,
jer su postiđeni i posramljeni
oni što traže moju nesreću.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Dijete u Hramu

 

Krv Gospodinova prolit će se

više nego rijeke suza,

kao nektar pročišćenja molit će se

raspuknuće čvorova od uza.

Poteći će da bi bilo dosta

svakoj duši pranja i krštenja,

dobrih djela, molitve i posta

uslijed milosti i volje Proviđenja.

Svak će piti Božje žrtve Krvi

i od grijeha će se očistiti,

a s tim Kruhom što nam Bog ga mrvi

sve će protivnike naše slistiti.

Djeva Majka podnijet će za sebe boli

da nas može tješiti, privući

da ukaže ljudskoj djeci koliko ih voli

Isus što će za nas se potući

da uništi svaku prijetnju,

da nasipa protuotrov nama

koji činimo pometnju,

kojima je živjet prava drama.

Križ i Muka Gospodina

za nas gore kao buktinja

sve dok milosrdna godina

svakoj duši ljudskoj tinja

poput djetinjega čista daha.

Vraća nam se slavni Stvoritelj,

više nema ropstva, niti straha;

tu je Tijelo naše i naš Spasitelj.

01.02.2025. 21:03

Blažena prostranstva tišine

 

Slavlje počinje neprimjetno, s novim buđenjem tijela i dana, nastavlja se u ispovijedanju vjere i zajedničkom susretu s nebesima i nikome se ne ide na zimsko tlo, na vremeniti svijet koji uvijek bijaše ispunjen brigama. Brigama i gledanjem mnogih grijeha, prilagođavanjem ovome svijetu.

Suobličavanje Isusu i njegovom nebeskom prostranstvu, duhovnim dubinama i visinama, udaljenostima, blizinama, širinama izgleda manje prijemčivo, a događa se još neprimjetnije nego buđenja tijela u rosnim jutrima. Lako dolazi, a još lakše nestaje pred zamkama i napastima materijalističkog, voluntarističkog, pretjerano liberalističkog gospodstva i vlasti.

Pravi mir dolazi kada te takve napasti ne obuzimaju, ali i tada kada te one više ne mogu nasrditi zbog toga što izgleda kao da svi potpadaju ko kruške pod svjetovne, to jest grešne napasti, bez osjećaja krivnje i bez osjećaja da nešto možda nije u redu, bez brige.

Bezbrižnost je još opasnija od pretjerane zabrinutosti.

Pravi mir je kad možeš gledati u mnoge pozivnice i ne odazvati se. I sretan si zbog toga, i smiješiš se sigurno i blaženo, i činiš sve što ti božanska ljubav nalaže i predlaže.

Tišina je prva dimenzija odmaka od napasti. Čuješ svoje misli, čuješ svoj tinitus, aktivno čuješ tišinu, svjestan si njene blagotvornosti, nema govornika na televiziji, nema glazbe na internetu, nema ukućana koji skaču ili razgovaraju, nema buke gradske vreve, tišina; tišinasta tiha tišina.

Kakav melem za slušne kanale, za srčane klijetke, za vene, za nerve. Za čitavo tijelo i dušu, a olakšanje za duh. Duša mirna kao bonaca, a tijelo počinje doživljavati sebe, svoj položaj, svoje kretanje. Duh je malo usredotočen na promatranje svih tih pojava, a tada počinje ciljano promatrati neku temu, neki članak, stihove iz Biblije.

Duh se može tako ugodno umiriti da gleda u Božje lice i ne da mu se ništa drugo poduzimati, aktivno zaključuje da se osjeća aktivno blaženom osobom.

Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao. Jer sam se tvojim zvao imenom, Gospodine, Bože moj. 01.02.2025. 00:03

„Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu.” Fil 2,14-15