DJEVICA MJESEČINE abc

38. DJEVICA MJESEČINE abc

poezija

57

Kazalo:

Aleje pahulja 

Anđeo nutrine 

2

Blagoslov srca 

Božanske vlati 

2

Čas molitve i posta

2

Dašak ideale  

Dijete Oca svoga 

Djevica mjesečine

Dobro jutro

Dodir noći

Dopuštenje

Duša i jesen

7

Getsemansko vrijeme

1

Homilija

Homo nihil

2

Jedini Dan 

Jesenji cvijet

Jubileji rastanaka

3

Kad bih ti pisala

Klasje do neba 

Kočija od snova

Kraljica dobrih pastira

Kristov život

Križevi slave

6

Ljubav u Bogu  

1

Moje čekanje na Mudrost

Mračne bitke

2

Naše noći, naše zore

Neprobojni zid

Neslaganje naravi

3

Obitelj  

Odluka nade  

Ogrlica slobode

3

Paprena sol

Pečat u duši

Prah vremenitih posljedica

Prozračna poema

Pustinjska osama

5

Rane zla 

Ratničko pleme  

2

Silazak Milosti

Sjaj pravednosti

Snaga obećanja

Sveti čas

Svjetiljka srdaca

5

Tempo 

Tijelo Kristovo, spasi me 

Trajna slutnja

3

Vječni rod

1

Zalutale sjene   

Zaljubljena djeca

Za mene ćeš ljude loviti

Zamračeni prozori

Zatočeništvo

Zračenje Duha

6

Žrtveno Janje 

1

Aleje pahulja

Odsutnošću sebe izbacujem

i zloduhe moguće tjeram

gdje glas tvoj kao da čujem

kojim se odaziva vjera;

to je povjerenja zvuk i sjet

koji mi govori tiho i blago

da usmjerim oganj taj što bi vrijet

gdje srcu je posebno drago,

najdraže moje znanje i zakonu,

spoznajo meka i ljubavi silo

koja mi pružaš lahor u zaklonu,

pećino bez koje ne bi me bilo.

Ti zlodusi razni samo su tu

radi kušnji, radi duhovne mene

kako bih se othrvala zlu

i prošla kroz dosadne sjene.

Zapalit ću žižak te svijeće dahom

što ti ga nekako radosno ćutim,

Isuse koji me posipaš prahom

da bolje vidimo sve ono što slutim,

novu dušu, novo nebo i golubice

što izrastu neprimjetno, jasno

u kraljevstvu gdje gnijezde se ptice

za nas, za mene i za tvoje Ime časno.

Moje će aleje procvasti pahuljama

u pravi čas, u ono vrijeme

kad svetinja probija led i slama

zrelo bezgrešno i božansko sjeme.

10.10.2024. 23:22

Anđeo nutrine

Širine i visine,

dubine i prostranstvo

kojim nebo sine

probuditi poganstvo

na naš novi svijet, i bolji,

veće dobro od dobara,

a sva ona su u Božjoj volji,

sve to meni vidik stvara,

ali vodi me i u dubine

značenja i dirnutosti

što mi se iz peta vine

sve do zadnje kosti

pa prostruji prsnim košem,

strukom zakucanim

u tim prilikama, grijehu lošem

kao kušnji pridodanim,

tada stigne sve do cilja,

do mog srca stisnutoga,

i proširi klijetke milja

da ugoste Boga moga.

Svaki drhtaj takav molitveni

kontemplacije mi u tišini

i u miru, kao uzvik ishitreni

nastani se u nutrini.

I moj Anđeo sigurnost daje,

da je znak to nebesnika, reče,

koji vjeru plijeve, zalijevaju i gaje

dok me iz dubina mirnih srce peče.

Tako uzburkano kratko stanje

dolazi sa prošlim spoznajama

koje pronašle su isijanje

prema mojim unutarnjim odajama,

toga trena kada Anđeo me tješi

koji mirom onim kraljuje kraj mene.

Nosi prošnje Bogu da ih riješi,

a ja ću za Križem da mi duša već ne vene.

28.09.2024. 13:59

Blagoslov srca

Imam prijatelja samo jednog,

ponosna i zahvalna na tome

usred ta života divnog, bijednog.

Zahvaljivat ću do kraja Bogu svome.

Puno više vrijedi to za mene,

više nego tisuće svih licemjera

čija srca zbore tiho, k'o iz sjene,

da je solidarna zajednička vjera,

a duša im govori o strahu,

i o sablažnjavanju nada mnom,

svjesnom da sam slična prahu,

da ne valja ni moliti sa mnom.

Misle da ne vidim sve te duše,

skrivaju se, bježe, boje se i trče,

odlaze u tamu i tako me sruše

da me moraju tješiti zvuci koji krče

iz očiju njihovih, iz dušnika suha,

iz tog stava tijela i izraza lica.

Narod često nosi zajednička ruha,

kao jaje jajetu njihova mi slika.

Nije teško znati misli sve u Kristu,

Kralju solidarnosti na djelu.

Treba sačuvati haljinu tu bijelu i čistu,

treba donijeti je Bogu sasvim cijelu.

Blagoslovio te, stranče, Gospod Bog,

predao ti srce moje za sve tvoje svrhe,

postavio te na ležaj u svoj sveti log,

dao ti da gledaš najviše mu vrhe

pa da ti se namjera poštena pozlati.

Sve tvoje slaboće nek ti budu spas

kod onoga što prašta i kad za te pati,

nek ti bude blizu taj nebeski glas.

29.09.2024. 13:36

Božanske vlati

Bog je svima dao

Duha Sveta,

život vječan ti je slao

da ti bude meta.

Srcem traži

i ne gledaj u zle čine,

jezik blaži

ne kazuje opačine.

I sam dobro znaš

da ti duša leti,

da je duh ti kras

da te čitava posveti.

Nosit ćeš i tijelo

koje ne bi prepoznati,

tvoje biće cijelo

rođeno je od božanskih vlati.

Krist je Bitak

svega što postoji,

njegov Svitak

tvoje strune kroji.

Duša tvoja ima sluha,

a tvoj Bog je Ljubav žarka

koja čezne zrno posluha

što tumači svima naša Majka.

Nikada ti nećeš čuti

te nebeske glase

dok ti život ne nasluti

da su ovdje da te spase,

da ti sreća vječna bude.

Vjerovati treba Boga,

a u njemu drage ljude

usred sveta srca svoga.

17.09.2024. 09:40

Čas posta i molitve

Naše oštro, bolno svjetlo, Veliki Svećenik,

sav u sjaju svjetlosne i nedužne kupelji svoje

pokazao mi danas kakav li sam osviještenik

na pragu senilne, ali bogate punine moje,

poput sive starice ispod ispeglane kože bijele

koja sakriti tom svjetlu ništa ne može,

ni bubrege, ni srce, niti ruke što bi živjet' htjele.

Tako gledaš ti u vječnosti, jedini moj Bože!

Ako ti je oko svijetlo, ti živiš u divnom Edenu,

i ništa ti nije teško, i sve radosno je i lijepo.

I opraštaš vatri spaljivost, a čekanju zimu ledenu,

i u Duhu, i u Istini ti srce nije slijepo

neg' uživa pregled širokoga horizonta,

mane s neba, Pisma što se javlja, Aronova štapa,

sveta po svom kovčegu i proročanstvu

s kojime se svećenička razapetost stapa,

ali puno jače svijetli i više bjelinom bliješti

na tom križu svetome u tmini i tjeskobi.

A ne, ne vidimo dobro u toj ljudskoj svijesti,

u tom kvarljivome svemiru što nas robi.

Neposluh i pobuna ne daju nam blizu slona

što je simbol poganski za veličinu.

I surla je tu, i rep, a sve istina je ona

dok raspravljamo tko bi prvi ući u pličinu.

Tko će ponijet' moje grijehe i opačine

u to blato nalik sumpornome jezeru?

Slava je u poniženju, u postu od splačine,

u molitvenom vapaju što te, Kriste, ište vjeru.

06.08.2024. 22:22 (In honorem fs)

Dašak ideale   

Vrijeme unatrag mi plovi

da mi uspomene vrati,

slike svijeta sve su više grube.

Duša mi se, Kriste, za te lovi

da si dah života ne potrati

kao galebovi koji više se ne ljube.

Stare slike ne bijahu savršene,

ali uvijek bi sačuvale dašak ideale;

provlačila se ona kroz sve riječi,

kroz sva djela i sve dane, noći snene.

Srce ljubilo je i naznake male

kao da je znalo da se s tobom liječi.

Sjećanja se zapisuju i čvrsto se urezuju

tamo gdje ni bure do srči ne dostižu,

od mene ti činiš sasvim drugo biće.

Spomenari se ispišu, rišu se, uvezuju,

al' se sreća i sve boli najdublje nanižu

gdje se topi samo tvoje nebesko piće.

Povela bih s nama samo galebove

koji su me ispraćali kao simbol naš,

zaljubljeni, slobodni i vječni mom životu

da im nudim od svježine nove

kako bi u spomenima našli spas

i pronašli opet što je ljubim tu divotu.

Hvala, Bože, Kriste moj, Pastiru svijeta

što me držiš čvrsto za svoje revere,

što me vjerno ljubiš sve to više.

Ptice će se naći nakon svoga leta

sve u nama gdje ne dopiru nevere,

ljubit će se vječno kad prestanu kiše.

18.09.2024. 17:48

Dijete Oca svoga

Ti, najjasnija tajno;

ti, dijete Oca svoga,

sunce i zlato sjajno,

slobodo srca moga,

zovem te imenima

koja mi ostavljaš

da znam te po njima,

da me ne zapostavljaš

nikada, nikada.

Sve tvoje objave

djeca su mlada

kada se jave.

U snu mi daješ,

na javi još više

i dobro me poznaješ,

svaku kap kiše.

Više te ne sanjam

kao nekada, davno

jer stalno se klanjam

tajno i javno;

u nutrini se divim

izvana dok te pratim

putovima krivim

da grijehe skratim,

da prije te sretnem

razdragana, mirna,

da sebe ne smetnem

s uma ti umilna.

Kao dijete trčim,

stazama jurim

i dračje krčim,

sve više žurim,

mada ni ne znam

što želim naći

jer hrabrosti nemam

u srce ti zaći.

Možda naiđem

na iznenađenje

kad bliže ti priđem

s tim raspoloženjem.

Što bliže ti si

u mome životu,

to viši su klisi

za tvoju dobrotu.

Vodi me bilo kamo,

u predjele neznane

gdje sunce je samo

i staze zvjezdane.

Sve je u redu,

u nizu, u skladu;

po jasnom slijedu

ka nebeskom Gradu.

Jer ti me obasipaš

divotama svojim,

život mi rasipaš

da te se bojim.

Ti si realnost,

neprekidan boj;

ti si mi stalnost,

Gospodine, Isuse moj.

15.09.2024. 15:55

Djevica mjesečine

Djevo okrunjena

za dan uskrsnuća,

mjesečino rumena,

poemo pjevajuća;

divni cvijete neba,

noćas tako svijetla,

topla koro hljeba

svetoga podrijetla,

molitvu mi krasiš,

srcu odgovaraš

da me budnu spasiš,

da mi oganj stvaraš

od ta brata sunčanoga

što ni provirio nije,

što se budi dana nedjeljnoga

da nam slavlje svije

i da me razbudi još za noći,

prije nego jave mi se ptice

što su uvijek prve vjesnice

Krista Boga, tvoje moći,

zašto si me prozvala u stihu

dok mi srce Boga moli

i da nitko ne zna ljubav tihu

koja i tebe sva isto voli?

Pobjeda će biti odgovora, uslišanja

za dan onaj koji doći mora.

Donijela si duši utišanja

i sad evo, već je zora.

21.07.2024. 04:51

Dobro jutro

Iz oblaka zapadna jutros kiša sipi,

a s istočne strane sunce je rumeni.

Kakva ljepota da jesen zakipi

i zaživi konačno dah u meni,

poslije duga, iscrpljujuća ljeta

kad sam živjela k'o gušter u tmini,

sakrivajući se od užarena svijeta.

Sada, brate sunce, sada mi sini

dok hlade me kišne isparine

da punim plućima udišem

nebesku svježinu okamine

i o krošnjama Bogu pišem

da mu zahvalim za još jedan dan

moga života, ljetna, preživljena.

Duh je Sveti s borovima bio mi san,

da neću sad mrijeti kao zapostavljena.

Dobro jutro dobro mi započelo

i što još više mi kao čovjeku treba

da uđem u život u punini i smjelo

sada, kad imam blagoslov neba?

12.09.2024. 07:00

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Dopuštenje

Dat ću ti ključ od života vječnoga,

u srce si moje stigla

poput žedna pijeska.

Dat ću ti darove pohoda svečanoga

jer si se k meni prigla

kao maslina tijeska.

Tvoja me tuga blaži

da te pomilujem tiho,

da te obradujem.

Čitav si dan na straži

i čekaš veliki vihor

dok ja plandujem,

gledajuć' ti zlatne kose

mudrosti i poniznosti,

i spoznavanjem.

Slatke poslat ću ti rose

duhovnosti i skovanosti

silnim rastajanjem.

Otvorit ću ti ova niska vrata

da istečeš iz korita

pravo u te moje dlane.

Primiti te kao svoga svata,

zatečena i prolita

u bezbrojne duge dane.

K meni priđi,

ja ti dajem mošta, ulja

i zelena polja.

Iz svijeta iziđi

jer se nudi moja vrulja,

to je moja volja.

09.08.2024. 20:52

Duša i jesen 

Jesenas kiša rastopila

ono malo slada bablja ljeta,

duša sjeme zadobila

sveta znaka, suncokreta.

Sva je krhka u slaboći,

stalno dvoumi se i koleba

je li suho lišće noći

il' je zarumenilo do neba.

Nezgodne su dnevne oscilacije,

ali kao da baš to joj godi

kao pozadinske kompilacije

kad se iznenada nota rodi.

Sva je natmurena površini,

izgužvana cipelama beskućnika,

a u svijetlećoj dubini

grije zrnje, plodove od Pravednika,

iščekuje da već jednom se pokaže

sada, kad zakraljio ga Otac časni,

kad nastaniše se srcu kao straže

Riječ i Duh taj Sveti, istiniti, jasni.

10.10.2024. 00:37

Getsemansko vrijeme

Ne treperi, dušo, bit će tu

Kralj tvoj što ga hoćeš spominjati,

junak što ti sluša molitvu

kojom ne staješ po srcu njemu rominjati.

Svagda tu je, dobro znaš i osjećaš

kako hrabri svaku tvoju pomisao,

svaku gestu kojom oboje vas podsjećaš

da su muke temeljni vam smisao

u kojem ste jedno biće, živi bitak,

postojeći, prisutan u svemu;

on je Riječ u krvi, za te nektar pitak,

vino kušnje, gorko dok ne počineš u njemu.

Svak je Kralju srodan, ljubav veća,

koji poznaje tu žal i bijedu nemoći

kad se preda život i odbije sreća

da bi plodnije mu bilo sjeme mračne noći.

Evo ga u tijelu tvome, krvlju kola

i treperi s tobom k'o u getsemansko vrijeme.

Počini na kamenu ta žrtvenoga stola,

prisjeti se Isusova pota, samrtne mu treme.

On te tješi uskrsnućem, svojom slavom,

jači je od anđela i ta svijeta trula.

Osvrni se ka gozbi na tom nebu plavom

gdje u božanskome gradu otvara se Marijina kula;

predaje ti vrata svoja, sina svoga, Krista

da mu budeš udio i kći,

da ti, dušo haljina od lana bude čista

kao dječja vjera što u tebi vri.

24.08.2024. 16:30

Homilija

Um je hladan, srce u grudima gori,

ne izgara nikada i nema hlada.

Neću stići za života, to me mori,

upoznati Pisma moga, Krista mlada.

Pijem vino Duha, gutam slova,

kao da se sjećam iz djetinjstva svoga

svih tih prispodoba, sluha ova,

kao da mi zbori anđeo od Boga.

Razderani zastor kao prelomljeni Kruh,

kao slana Hostija u mome tijelu,

to je živi, rekla bih ti, od materije sav Duh,

to je život opipljivi na mom dlanu bijelu.

Ime tvoje izgovaram u nekomu tonu

što je ispunjen mi svetošću, dubinom;

kao da si tu, jače neg' u tešku zvonu

i u mome glasu, obloženu tom nutrinom

odakle mi dolazi sasvim otvoreni stil

od života i od postojanja raznolika,

svijetla kao sunce, porozna k'o til.

Moram slušati ti glasa mnogolika.

Inače ja ne postojim, nigdje nisam

jer sam navikla na to što zboriš,

Kriste, Sine Majke što mi te opisa,

što mi čita sve što nam govoriš.

11.09. 2024. 19:09

Homo nihil

Zašto je bolje nešto mjesto ničega,

viče ništa iz nečija uma

pa ne čuje misli Svevišnjega,

niti govora, ni poruke, ni šuma.

Bit će ubojica staraca i djece

kad nauči malo posta ili straha.

Sada ima dvorac i mnoštvo odjeće,

a ostat će ništa bez životna daha.

Gadi mu se dokaz očigledni

da sam sebe stvorio nije,

da mu smrt je smjer izgledni,

želi smaknuti je i što prije

pa to vježba po čitava ljeta,

razara, ubija, laže i osvaja tuđe.

Odavno su bili nihilisti ova svijeta:

'Neka bude ništa.' Ima li što luđe?

Ništa, to je zamjenica i znak lijenosti,

nihilizam samo je u nekoj glavi;

nema znanja, žrtve, ni iskustvenosti

tko se svom prazninom javi.

Duša ta još nije se probudila,

čim se sjeti, hoće biti od ničega car.

Požrtvovnost već ga je osudila

jer u njemu ne postoji duhovni žar.

Bog za čovjeka od sebe je otkinuo

ljubav, um i stvaralaštvo,

imanje i dodatak nije zakinuo;

duh mu Milost, Kristovo junaštvo.

Bog je uvijek sve u svemu,

nikada ne možeš ispasti iz njega.

On je onaj Dobri u plamenu,

ljubav čovjeka mu iznad svega.

I sigurnost duše, postojanje,

nespretnost i stranputice

jer on zna za zlo i odstojanje,

uvijek tebi gleda srce netremice.

Svako srce u Božjem je bilo planu

dok je svjetlo stvarao i tamu

što ju držao je na svom dlanu

kao neku jadikovku samu.

Ništa je u našem svijetu,

pojam nedostatka, manjkavosti.

Nešto nam je Božji Duh u letu,

pojam je punine i božanstvenosti.

Je l' mi bolje biti ili ne biti,

to se ne zna za ništavila.

Čak i kada moraš suze liti,

duša ti je time Boga proslavila

jer ju rodio je u svom srcu,

jer je dao pameti, duševnosti

i jer daje sladak život i u grču,

daje ljubav molitvene revnosti.

Nihilist se neće u tom okušati

pa ima dvojbe, mlati praznu slamu.

Život će se Bogu dati, ali ne i sputati,

a ništa putuje ka vječnome sramu

jer se nihilistu molit ne da.

Sve u Svetom pismu piše:

slabo ljubi, samo sebe gleda

tko ne ljubi Krista ponajviše.

27.09.2024. 11:20

Jedini Dan

Genetski predisponirana,

okolinom potaknuta,

kao biljka, ne angažirana,

tobom, Bože, dotaknuta,

oživjeh po zapovijedi.

Kakva god sam bila,

slična sam u ispovijedi

kao grlica bez krila.

Ne poznam ti veličinu,

ali da si Ljubav, to ja znam,

koja ima izobilnu količinu

i kakvoću kao leptir sam,

kao pupoljci od ruža,

zajedno i s trnjem,

kao kućica za puža,

kao plod sa zrnjem.

Moja krila sva su tvoja,

nespretne mi ruke blage

jer je Duh tvoj duša moja

i kao da nema ljage.

Živjeti u tvome Duhu,

često u praznini

jer u tome ruhu

nisam u nizini,

iznenađujuće mi je to,

riječ me tvoja oduševljava

kao rosa koja će na tlo,

al' se rodi usred neba plava.

I kad krv ti lipti,

kruna koja probada,

duša moja kipti

jer u tebe propada.

Ljubav tvoja jača.

Duhovna li spoja

u duši bez plača

i već nisam svoja.

Ti me Duhom preobrazi

u svoj svojoj slavi
i u milosrđu me izrazi

k'o leptira na toj rosnoj travi.

Hvalit ću te u tvom Gradu

gdje si svjetlost sama

i u duši kojoj snažiš nadu;

stanovati sred tog plama.

Duša lagana i sretna

s miomirisima jedinoga Dana,

za tobom ću biti uvijek sjetna

jer ti nisam više strana,

sve si poduzeo

da me preobratiš,

grijehe si mi oduzeo

da me k sebi vratiš.

Ne vidjeh ni tko sam

u tom oceanu laži

gdje su pitali me što sam,

tko me ovdje traži?

Prah leptira meni nasu,

dobru mjeru od života,

lako breme prema spasu,

prepunom divota.

Sad sam ljudsko biće,

u tebi to, Kriste, znam

gdje mi tvoja ljubav sviće

gdje je vječan jedan Dan.

27.08.2024. 19:17

Jesenji cvijet

Jedna osoba;

jedan čovjek,

sebi oporba

za dugi vijek;

i jesen jedna,

a tisuću dana,

pažnje vrijedna

kao kolana,

raskinuta,

poderana,

rasplinuta,

nanizana.

Usred samoće;

sad kad je tu,

što li hoće?

Jednu melodiju,

dugotrajnu, laganu,

najnoviju, lijepu,

čitavom danu

kišnu i slijepu.

Da li bi potrajala?

Ah, ta tišina što zove

jer ne trpi zjala

persone ove,

tako je privlačna

i nema sraza.

O, jeseni mračna,

duga ti staza.

Što li će nastati

iz tebe, čeznutljive?

Nećeš li zastati

zbog duše smutljive?

Daj sada, putuj

kao nebeski prah.

Dobro me čuj

kao svoj dah.

Udobna kočija

i borovi suri;

krošnja me opija

na toj buri,

a nemam fabule.

Roman je sklizak,

rečenice trule.

I korijen je nizak

maloj ivančici

od ovoga ljeta.

Još je na grančici,

još kao da cvjeta

već dvanaesti dan

ove čitave jeseni

što start joj ran.

Cvjetovi sneni

čekaju presudu

božanske snage

kao Isus osudu

Očeve desnice blage.

15.09.2024. 12:50

Jubileji rastanaka

Kako da se vratim brezama

svim pokošenim,

raskrižjima, davnim vezama

tim orošenim

kad sam davno nestala

u tebi ja,

i nisam prestala,

niti se izgubila?

Zašto da se osvrćem

na sve tuge, sreću

kad ka tebi posrćem

i vraćat se neću?

Ima dugo kako me pozove

i zaštiti, i zavolje

da opraštaš sve mi do zore,

daješ svoje privolje

na tu narav moju

nezgodnu,

na tu ljubav tvoju

nerodnu

što istekla je iz raja,

a kraj mene zastala,

protjerala zmaja,

nikad tiše zaspala.

Oh, i tako dobro znam

da ćeš mene dočekati,

staviti me na svoj dlan,

mlado sjeme posijati.

17.08.2024. 19:59

Kad bih ti pisala

o praznim klijetkama srca moga,

ti bi napunio životom moje vene.

I kako u samoći ne znam riječi svoga Boga,

ti bi mi dao noći zvijezdane i snene.

Danima bih blaženo te gledala na moru

kako hodaš površinom, stišavaš oluje,

molila bih kruha u tom tvome dvoru,

ti bi bio jedini što moje prošnje čuje.

Rekao bi da sam tako malovjerna

i da ne bojim se nego da koračam,

a tada bi ponio mi duha smjerna,

pružio bi desnicu mi da ne gacam.

Sve do neba, sve do sebe bi me uzdigao,

privukao bi me k'o sve druge ljude,

ozdravio bi mi srce jer bi ga ti prepoznao,

vidio bi da sve praštam i da nemam predrasude.

Vremenite posljedice starih grijeha

kao prašina su što se zemljom širi

koju ne može očistiti ni od klasja lijeha

jer se nikad nitko ni s kime ne miri.

Tajno sakrivaju tvoje Tijelo i božanstvo

kao da se ne vidi to sveto blještavilo;

vjeruju u tajnosti i ne vide prostranstvo

što se samo tvojom Krvlju na tron postavilo,

ne da sudi ljudska bića nego da nas spasi.

Tužitelj će svu tu prašinu progutati, jesti,

misleć' da je pobjednik i da tužba djelo krasi.

Ti ćeš tada, Milosrđe, na Prijestolje sjesti.

10.09.2024. 15:21 

Klasje do neba

Previše grešna za puste snove,

gledam u tvoje preobraženje.

Za dušu moju slike se love,

mislim na svoje otrežnjenje.

Sveti je Kruh preda mnom

što umro je za oranicu crnu

koja će dati rod na putu tom

i nervi mi nikad više ne trnu.

Kad se obratih na tvoju stazu,

kao da s neba sam pala

poput tanke vlati u mrazu

da jednom bih preda te stala,

iznova rođena od vode i Duha.

To bila je moja metamorfoza

jer bijah bez vida i bez sluha

kada je nestala meni ta groza.

Zar prije ne bijah zgaženo klasje,

a poslije već stiže mi rod?

Agonija sada mi kao slast je

koju mi daje dobar, zreo plod

jer molitva svaka uslišana bi.

Mnoge su duše u te zavirile,

mada te ne vide, da tvoji su svi;

tvoje ih priče zadivile.

Žedni su smisla bez patnje,

nesvjesni da su na muci.

Isuse, moćne ti riječi i zlatne

u ovoj zlobnoj ratnoj buci.

03.10.2024. 23:58

Kočija od snova

Bilo je to davnih dana

kad sam stigla kočijom od snova

kao mlada duša strana

da ispunim kuću sve do krova

stihovima, pjesmom, radošću i radom.

Još se uvijek radujem u svemu,

svakom pomaku mi što odiše nadom

na tom improviziranom trijemu.

Streha iznad mene oblake sakriva,

štiti me od kišnih naleta;

golubica uvijek duha mi cjeliva

dok je vrabaca tu čitava paleta.

To su znakovi mi dnevnih sati,

to su slike viđenja mi noćnih.

Molitva mi s Kristom neće stati

radi slavnih uslišanja moćnih.

Ovo mjesto zbog toga je svetište,

posvećeno molitvama, blagoslovom

da me brige nikada ne tište;

tu se nađem s riječju Isusovom.

18/19.07.2024 05:50

Kraljica dobrih pastira

Jedan je Pastir

i čuvar stada

čiji nam dolazi mir

i čija je nada.

Jedna je Kraljica

zemlje i neba,

pastira vladarica

koja daje od hljeba

da se nasite

svi dobri i zli,

da se zasite

ovce i ovčari,

pravedna ruha,

opranih odora,

u Pretvorbi kruha

što silazi s gora.

I ruho svadbeno

ruho je pravednoga,

u Krvi oprano

Krista jedinoga.

U vjeri i sjaju

stižu kolone

prema raju

da se poklone.

Tko radi po svome,

ne pozna Krista

i ne zna mu grome,

nit' srca čista.

I nije prav,

i nije ravan,

k'o lijeni mrav

sanja bit slavan.

Ta, pastir je,

valjda najbolje zna

što dobro je,

a tko je od zla.

Ruha nema i ne voli,

ne ljubi Pastira,

sebi priprema i ne moli,

i pun je hira.

Da zamoli Gospođu,

možda ga spasi

jer dani prođu

i nestaju klasi,

ne vidi Boga

i plač je svuda

kao od Zloga,

od prevare, bluda.

Tako će biti

na kraju svijeta,

suze će liti

oholost kleta.

A prije toga,

Kraljice, reci

molbu za Boga,

grijehe preteci.

21.08.2024.

Kristov život

Utjeha je nebeskoga poziva

zajedništvo svetih, prisutno u svemu

jer sve nas Otac nebeski doziva,

naši glasi razabiru se svi u njemu.

Velika je pomoć među nama, cvate

vječno kao postanak, sasvim novi;

riječi, osjećaji među nama se ne mlate,

nježno dopiru do duše, kažu 'samo zovi',

isprepliću se u tome prostranstvu Duha

gdje svi stanu, tijelima se izjednačuju

da bi bili dostojni zbog jasna sluha

i, zbog milosrđa, ljubavi se dobro čuju.

Raznolike li panorame u tom dvoru

gdje smo različiti, svak je pomoć svakome,

bilo da je grad na nekom moru,

bilo da se ledenjaci kao bregovi udome,

bilo da je potreba za svjetovanje,

bilo da je nagrada blaženstvo,

sve je Krista Boga sljedovanje,

istinovanje to jeste smjensko,

jedni drugima se prostiremo;

u tome je smisao nam biti jedno.

Rezonancijom se dodirnemo

kao ljubovanje, utješno i vrijedno.

U punini, kada sve se potpuno ostvari,

još ću više ljubiti te, sestro duhovna i brate,

i, ma koliki da bili naši svi nebeski dari,

Krist u nama živi za mene i za te.

24.09.2024. 07:35

Križevi slave 

Tiho sam pjevušila melodiju

ova rana jutra, topla poput spokoja

što ga imam ja u tebi, Kriste, tu

gdje pronađe se još i zvijezda po koja.

Iz mog sna je izašla i prije probuđenja

poput one davne slike snene

nakon koje sam zadobila oslobođenje

od sva životna mi otuđenja.

Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana

kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?

Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana

i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.

Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive

zbog ta socijalna statusa u okolini

što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive

u kotlinskoj svjetovnoj dolini.

Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,

visoko sam odnesena kao ptica bila,

iznad površine koju čini ocean i more,

daleko od lomače što se dolje svila.

Morala sam doći do vlastita daha,

već je bio krajnji čas za dušu,

posljednji trenutak bez imalo straha

od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;

to je bilo naravno mi stanje forme.

Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,

mene čitavu do nadnaravne norme,

a sve Milost Oca bila je na djelu.

Padala sam poslije i lelujala duboko,

odmah križ sam ponijela na plećki.

Križ je odnio mi osjećaj visoko,

više nije bilo lutrije, ni srećki.

Svi su sveti vodili me Gradom

i križeve mi slave svoje pokazivali,

a ja gledala sam, pratila ih kradom.

Isto kao danas, oni me dozivali.

21.06.2024. 12:20

Ljubav u Bogu

Da ja nisam luda, vele,

ali malo luckasta normali.

Sa mnom stanje to ne dijele,

poput klaunova svak se sa mnom šali.

Ne vjeruju mojim godinama, niti riječi,

misle da mi zaljubljenost površinska,

da sam sanjalica koja se ne liječi,

kojoj treba mlaka pažnja poočimska.

Da se pravim pametnom, to kažu,

da mi izraz djetinjast i bez sve težine

koju život ponese kad ljudi lažu,

kradu ili jednostavno nemaju svježine.

Al' u tebi, Kriste, je moj spas,

moje breme lako što ga meni dade.

Mada tih i loš je često taj moj glas,

smeta sudionicima ponosne parade.

Pitaš da l' te ljubim, nešto malo.

A tko ne bi ljubio u Bogu Kristu

biće vjerno kojemu je do duše mi stalo,

s prijateljstvom za tu Ljubav čistu

što je nama Isus izoobilno prosipava,

kojom veže, lijepi svoje ribare i ljude!

Ako zlome blagoslov se prosijava,

kako ne bi kome nisu sve te riječi lude

jer sam za tobom ja, Bože, kao oganj lud,

kao divlji žar što iznad lišća pleše

za sve tvoje koji različitu nose ćud.

Nekad ludilo od ljubavi me trese,

a često je samo taj blaženi mir.

Jedno znam, da Božjom voljom tu se hranim,

da to nije samo osobni mi odabir

već ono što je jače i od čega se ne branim.

13.10.2024. 16:08

Moje čekanje na Mudrost

Aktivno je moje čekanje na Mudrost,

od malena ne znam njene kakvoće.

Ovaj razum Duha, ova moja ludost

tvrdokorno drži stav što ga srce hoće.

Bez te ljubavi ti ništa nije jasno,

bez te vjere moraš u smrt poći.

Ljudi žure da ne bude kasno

sve pohote i profite proći,

a da za taj smisao ne saznaju

niti tada kada uzdižu ih ljudi.

Grade gdje se pijeskom odaju,

poklone se smiješnoj ludi.

Ali ova ludost nije ista kova,

ona s Duhom Boga ustrajava

na toj gradnji koja nema krova;

važno joj je da se ne zavarava.

Pokloni se Istinitome i Riječi

što izlazi iz prečistih usta

iz kojih nebesko srce tebe liječi

i taj smisao već nije čežnja pusta.

Smiješno ti je kako brzo zborim

niti manje, niti više od svih razgovora.

Srce hitro pjeva kada progovorim,

mada Mudrost za me nema odgovora.

Još je uvijek čekam u životu

pa da vidim mnoge duše sakrivene,

al' se čini da ne čuvaju ljepotu,

skrivaju se kao da su nakrivljene.

Aktivno je moje čekanje na Mudrost,

sa strpljenjem čekam te kakvoće.

Znam za razum Duha, mada nosim ludost

koja tvrdokorno drži stav što ga ljubav hoće.

11.08.2024. 19:47

Mračne bitke

Duh mi ne da na počinak ići

jer već satima opraštam,

ali ne mogu sve stići

dok o anđelima maštam.

Veliko je olakšanje

poslije muka prijekih

kada stigne opraštanje

zbog anđela nekih

koji oduvijek se dobro bore

tu, na policama, podno zida,

svuda gdje mi vatre gore,

gdje mi duša u dubini rida.

Hvala, Kriste, Duše Sveti, Oče,

jer ja imam noćas privilegije

da u grudima mi klijetke se ne koče

i da savilo se trnje i elegije

koje su me spopadati stale.

Bile su to teške bitke, brige

davnih nota što su nestale

da sa srca spadnu mi sve verige.

Bit ću bolja, sigurno će biti bolje

kad u mojoj svijesti se ugnijezde

dobre navike i posluh moje volje

sve dok gledam naše zvijezde

što ih danju ne može se naći.

Sladak umor svladao mi kosti

otkad morala sam sva izaći

iz te srditosti, zbunjenosti.

Hvala, Anđele, čuvaru vjerni

što se javiš kad zatreba

da podariš duh mi smjerni

podno uzburkana neba.

06.09.2024. 03:38

Naše noći, naše zore

O, kada me obuzme naklonost

i ljubav prema tvome veličanstvu!

Gledam oblak iznad Katedrale

pred kojima nestaje moj ponos,

prisjećam se duga proročanstvu.

Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale

gdje se zvijezde iza neba namnožile.

Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,

tajanstveni prizor koji note svira

što su obojale tamno moje žile

dok mi pripovijeda sva tišina

koja ulazi u srce, dušu dira.

Samo tvoja ljubav srce umiriti može

da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi

pa dočeka u sivilu i taj čas

kada kaže ja te ljubim, Bože,

želim tebe priviti u grudi

da to bude jedinstveno za nas.

Ispred tebe na nebesima sam ja,

Oče slavni, dok te molim uzdasima,

čekam, slušam, dišem kao dašak.

Iz tvojih usta sada nema prijekora,

iz svoje dubine daruješ me ukrasima

i ja više nisam samo prah, ni prašak,

mada ja sam beskorisna sluškinja.

Isto srce neće mrziti i voljeti

dok u tebi provodi svo vrijeme,

dok u njemu mirna vatra tinja

koja čezne u tom spoju dozrijeti,

iako je možda samo sitno sjeme.

Oblak iznad tornja gorući je postao stup

koji osvjetljava ljestve moje staze

gdje se anđeli nikada ne sudaraju.

Postavljaju zazive sve na jedan kup,

a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze

da me kušnje prejako ne udaraju.

Za sada se malo k tebi sklanjam,

osluškivanje me mira obuzelo svu.

Sva sam sada tvoja, poput cjeline,

dok u naše noći ja uranjam.

S tobom dočekat ću novu zoru

kao službenica božanske jednine.

04.08.2024. 00:50

Neprobojni zid

Nisam iz ova kraja, odlazim na mjesta

gdje bijaše bezboštvo i poganstvo.

Mada to više nije ona moja cesta,

na njoj se nalazi izvjesno prostranstvo.

Nesvjesni da su odbačeni, ili od koga,

poznavaše se tako sa silama Duha.

Ljubili se, svađali, ali ljubiše Boga;

no. sveta im riječ bijaše suha.

Kada su pitali, svi im zalupiše vratima,

čuvajući strogo svoju tajnu slavne vjere

jer htjeli su kročiti cestama kraćima,

stići što prije u nebeske neizmjere.

Sami ne dođoše daleko, dalje od Babela,

a ni drugima nisu uzlaska priuštili.

Bijaše tuđa zemlja cijela,

a pogani zazive su izustili,

opraštaju svima, sretni što su sada tu.

Mnogi su zaostali sa svojim snovima

što gladni su i žedni kušati Hostiju,

al' još uvijek ih drže nedostojnima.

Još uvijek se vraćam dušama tim,

pričam o raju i vječnom životu

da steknu hrabrost u grudima svim

jer vide ovdje božansku divotu.

No, zid je neprobojan, a na silu se neće,

ne bi prikladno bilo rušiti gredu.

Otvorite srca, otvorite vrata nebeske sreće,

vi, Babilonci što gledate bijedu!

16.08.2024. 18:58

Neslaganje naravi

Pretvara se da je sve u redu,

poput prave ulizice šuti.

Duša mu je sva na ledu,

neizvjesni su mu puti.

Naredba je negdje odozgora

da se simbiozom stvara

to jedinstvo kao noćna mora,

pritisak bez dara.

A za ljubav potrebna sloboda,

to još ne zna, iskusio nije.

Poput jadnog pseta koje kost ogloda

hladan pot sa sebe lije.

Nitko sam i ništa ja,

često mijenjam smjer

ako klima je vjetrovita;

vjetar nosi kao vododer

neznatnu me kao slamku,

lako kao prašinu i listak.

Prolazi kroz zamku,

sve u Duhu Krista

koji uči me o svemu tome.

Nitko drugi nema toga

što je Riječ u srcu mome,

što sam stih u srcu Boga.

05.10.2024. 00:00

Obitelj

Možda moralo je uvijek isto biti

kao što je zaista i bilo,

ali grijehe ne može se prikriti,

uzroci su onog što se nije zbilo

jer bez njih sve bi bilo bolje,

ljepše nego ono što se mora zbiti.

Izobilje dobre Božje volje

nitko nikad ne može izmjeriti.

A Grijeh je čovjek u svom padu,

protiv toga nema neistine.

Solidarni ljudi griješe svi u radu,

ranjavaju druge, knezovi su tmine

jer se grijesi njini lako spoje.

Što je više ljudi, to im grijeh je teži,

nema odgovornih koji dvoje,

svaki pojedinac na svoj način bježi.

Zato najmanja je stanica svog zbora

ta obitelj vrijedna sveg jedinstva svoga.

Svaki veći skup raspasti se mora

jer mu Zli ukrade tko je sam bez ljubavi za Boga.

Zamjena za dušu postala je jednom roba

s kojom trguje se k'o od šale.

To je novac ili prijevoz, ili sva od loze boba

što su pohlepne je ruke krale.

Tako svaka duša u sebi se stisne,

nema uzroka, ni razloga, ni zdrava cilja.

Svaka družba druga odjedanput vrisne

jer je izgubila robu, a i božanskoga milja.

Obitelji se uvijek mire i pomiruju,

jedno bez drugoga bez ljubavi ne znaju biti.

Grade kuću, iz temelja izviruju

kao duša koja Božjim krovom će se pokriti.

Možda moralo je uvijek tako biti

kao što je zaista i bilo,

ali blago onome tko Bogu će se povjeriti

čije zaštitničko u obitelji nadvija se krilo.

09.10.2024. 17:56

Odluka nade

Odluka ta neće biti samo moja,

tvoja volja, Kriste, bit će, rekoh.

Čak da stvaram u tisuću boja,

malo ima što ja samovoljom stekoh

i bez božanskoga blagoslova

što me puti k odricanju.

Ima razloga za duh i slova

pa se neću prikloniti niti poricanju.

Znam da sa mnom imaš ti svoj plan

i da s tobom kušnju imam ja.

I slobodu, čak i onaj vječni dan

što još uvijek kao zlatnik sja

u mom srcu i u mojoj nadi.

Moja nagrada kod tebe čeka,

moja baština u tebi se gradi,

nećeš dopustiti da me nosi rijeka.

Nikada me nisi iznevjerio,

ni kad nisam bila svjesna toga

da si odavno mi sve izmjerio

kako ljubit ću te, Boga svoga,

u svoj snazi i posluhu prostom.

Tvoja riječ, milostinja snažna

što je dijelim zazivom i postom

jer mi prva, jedina i jako važna.

Sve za tebe i za dobro, sve za mir

da mi nema što nedostaje

već je izobilje tvoj mi odabir,

kiša Milosti koja nikada ne staje.

08.10.2024. 18:08

Ogrlica slobode

Ne govori moju tajnu

kada spoznaš istinske dubine

koje drže ogrlicu sjajnu

što se istim časkom sva raspline.

Znam da daleko je Nebo reklo

samo tebi. Samo tebi i nikome više.

Značajno je što se tamo steklo

gdje se golubica mira njiše

vjetrovima Duha tiha

kao što se anđeoske suze spuste

pa ti daju sliku stiha

koji prodire kroz valove guste.

Govor pjesme, tajni govor

neka sada ovdje nam zavlada

da ne sazna guja za taj lovor

nego samo golubica mlada

koja iskusna je svome letu

i bez prekida se trsi

da to ne propada

od čega nas prođu srsi.

Jesu li zaslužile mi ruke

da okuse sve što srce voli,

nedostojno Isusove Muke,

i taj koji sa mnom sada moli?

18.06.2022. 17:43

Paprena sol

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je poput papra i soli

od kojih svaki okus vrije

i koji ublaže stare boli.

Ne boj se, srebro živo,

ova je zemlja puna neznanaca

kojima kao da ništa nije krivo;

tu više nema kategorije stranaca.

Ova unija nije za nas

nego za one što ulaze i dolaze,

koji od žarke kugle traže spas

i, poput povijesti, ovuda prolaze.

Kršćanski temelji ove su gradnje.

Ta, mi drugo ne bismo znali,

mi poznamo snagu noći Badnje,

a toliko smo puta sami ostali.

I reče Bog dat će nam znake,

olujni oblaci, dim bez plama.

Tamjan je oružje duše nam svake

koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.

Ne boj se jer bit ćemo jedno

kao i uvijek u svakoj presiji.

Gospa nam daje i mlijeko medno

što ga je spremala Janjetu, Mesiji.

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je začin života spasa,

ona nam svima u krvi vrije,

ma gdje bili svakoga časa.

24.07.2024. 19:09

Pečat u duši

Uzela sam ovu noć za svoje,

za sebe i tebe, i za beskrajnost

promišljanja divne ljubavi tvoje;

za otkrivanje i veću trajnost.

Pomislih da snivam to otkriće.

Koliko si samo strpljiv sa mnom bio,

moje blago, moje svezemaljsko piće.

Moju čašu odavno si ispio.

Vodit će me kamo neću htjeti,

a izgubiti te nikada ne mogu.

Predat ću se. Žariti i vrijeti,

čuti svaku pojedinost u mom Bogu.

Tome prethodit će isijavanje

sve božanske muke, slave, snage

koja trpi, ljubi ismijavanje,

obrušava se kao golubice blage

na dlanove izranjene, meke;

na moždane okrunjene

kao vodom kršteničke Rijeke;

kao pečat duše, popunjene

izobiljem, suvišnošću,

mirom kakva zemlja nema.

Tu ćeš leći suvislošću

kao jedina i glavna tema.

Uzima me sada ova noć za svoje

bespućima i majčinskom njegom.

Ona poznaje već sve molitve moje

i potopit će me svojom nježnom stegom.

02.10.2024. 21:51

Prah vremenitih posljedica

Upravio si, Bože, stope moje

na to divno putovanje mira.

Predao si čitav srce svoje

volji moga odabira.

Čak i da sam te odbacila,

ostao bi mi u srcu,

prašnjavome od vremenitih bacila,

grešnome u bezdušnome grču.

Zaista, sad blaženo je oprostiti,

zaboraviti tuđu psovku, tugu,

stranca lijepo molitvama pogostiti

u svom skromnom, malom lugu,

punom praha od svih posljedica

razbacana naokolo perja

što ga načinila vila pobjednica,

zajedno sa grupom zvijerja.

Što jedan pogriješi i učini,

mnogi ne bi mogli popraviti

da ne brode daleko na pučini

gdje ih učiš grijehe obaviti

molitvama svetih sestrica i braće,

apostola, vjerna puka

koji perje pobiru za vrijeme kraće

što ga daje desnica ti ruka.

Kakva šteta je od vremenita praha!

On se širi zemljom da bi pretekao

molitve i djela zajednička daha

koji je od jednog Boga potekao.

07.09.2024. 17:43

Prozračna poema

Moleći te, Kriste, odlazim u dalj

gdje u molitvi te zateknem do kraja

pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,

pitam se da l' stigla sam do raja.

Znam da prijekorno me pratiš

pogledima osude i žala.

Još te slađe volim kad me vratiš

i pokažeš gdje sam pala.

Molitve su takve, nisu savršene,

a u njima savršenstvo se sakriva.

Ponašam se poput neke strane žene

s kojom radost uporno prebiva

pa i kad je čas mi ravnodušan.

Tada, štoviše, sam bolje prisebna i svjesna

koliko je svijet mi okruženja tužan,

kako mi je stara koža tijesna.

Ne, ne povlačim se na toj crti,

zakašnjeloj, ali učinkovitoga roda.

Ti ćeš, kao uvijek, svaka svata strti

komu nije dobra kršćanska sloboda.

I, na koncu, spasit ćeš poemu

kojoj nitko nikad nije predvidio

takvu krasnu i prozračnu temu,

čiji govor nikad nije stvarno vidio.

Molitveni sjaj se rasipa i širi

kad se moli neprekidno, svježe;

već u osvit nepokretno miri.

Poslije zaziv dobiva već riječi teže,

ali sva je laka molitva, k'o pero,

kao da na sebi još i krila ima,

visoka je kao domaće Raspelo

gdje je rjeđa ta duhovna klima.

Moleći te, Kriste, odlazim u dalj

gdje u molitvi te zateknem do kraja

pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,

pitam se da l' stigla sam do raja.

12.09.2024. 23:35

Pustinjska osama

Ljubavne poruke iz tuđine

jednom sa nebesa lagano su sišle

kao da su došle iz naše svojine,

spustile se na to tlo da bi zemljom prišle.

Pustinjski Gospodin načinit će zgodu

samo zato da je gleda i osjeti, i upozna

naše povezanosti, veze koje k nebu odu

kao da se pustoš tek na nebu spozna.

Pustinja je dobra, slatka jer je jasna,

jer je bistra kao potok što poteče

i opere greške u njedrima Duha časna.

Poslije čovjek stane jači, netko reče.

Tada ide dalje i zavoli ovaj pusti kraj,

i zna dobro da nebeska pića ima tu,

da ga Riječ nahrani kao anđeoski sjaj

koji riječi zbori, a da nije rekao ni jednu.

Samo gledaj kako liječi, kako na drvetu visi,

kako lijepo li je sa njim blagovati,

svoju vlastitost otkrivati jer ti nekad bio nisi

i iz ničega ti postade život što mu se je radovati.

05.08.2024. 19:54

Rane zla 

Zagaziše neki ljudi

preko svojih, preko blata,

zanesenih ćudi,

u kaputima od zlata.

Bezbrižno i slavno

sjećaju se svaka ljeta,

sasvim vedro, javno,

ništa to ne smeta.

Otišli su neki stari

u đakone, ministrante,

mada nosili ih kvari

one gladi bez poante,

one žeđi da zacijele

rane svijeta, rane svoje;

bile su im ruke bijele

i odijela tamne boje.

Pogleda su nevina i bistra

posluhom se ukrasili

radi naša Boga Krista.

Tako dane su ugasili.

Vrijeme sporo im je prolazilo,

rane nisu postale im cijele,

dubile se kao da ih nešto pregazilo

pa se sve na jednu ranu svele

koja boli žarko, ljuto peče

za bezbrižne u zlatnim kaputima

što zaboraviše slavnu Večer

kada sjedilo se blizu skutima

sveta Učitelja sve do jutra.

Obećavali su vjeru pa se zaklinjali,

al' ih nije bilo već do sutra

jer su zlatu jače naginjali,

i još gaze i zadirkuju te stare

što su bijeda i golotinja sama

i za njih već uopće ne mare,

sretni što za njih ne vlada tama.

Zaborav ih obuzeo bez ikakve svijesti

da su smrtnici i ljudska bića,

da ih starci žele sresti,

ponuditi Tijela i božanske Krvi pića.

Još se otresito podsmjehivali,

opijeni drogama i otrovima zla,

pohlepom i krađom su se skrivali

dok starež je zrelost postala

da isprati bogataše, naglo ostarjele,

putem grobova u blatu zbog kiše

jer je nebo odapelo jake strijele

da tog zla ne bude nikad više.

29.09.2024. 22:22

Ratničko pleme  

Odlazeći vlakovi, sirene

odnose sa sobom

živote omiljene

u odnosu sa grobom

što privlači ljude

kao sile umornih i žal.

To se često zbude

kad preostane im samo kal.

Traže Krista, žele utočište

za bolesne, grešne duše

i za ovo staro spremište

što ga samrtnici ruše

kao da je ono igračka

za sve njine pakosti

jer božanstvo im je mačka,

a posao lomljenje kosti.

Svima potreban si, Bože,

nije važno u koje sve vrijeme

kad se uvijek nametnici množe.

Neka dalje niče samo tvoje sjeme,

neka molitve se milosrđem ojačaju,

u strpljenju naći svi će spokoj svoj.

Samo jedan Bože, nek te pričekaju

sa svim svojim oružjem za boj,

borbu pravednosti, radosti i mira, reda.

Majko mila, Djevo hrabra, ti, ratničko pleme,

srce tvoje samo krunicu ti gleda

ova kopna na kojemu sijala si isto sjeme.

Na znak trube sve će pasti,

srušit će se zidovi od zlata,

slomit će se što je htjelo rasti,

i završiti tu s licem usred blata

svaki onaj što diktira, da je moćan misli;

to će biti zajednički svima kraj.

Srest ćemo se gdje bi nametnici svisli,

ostat će od svega samo ovaj raj.

31.08.2024. 14:24

Silazak Milosti

Pristižu oblaci crni

u moj dio grada.

Olujo, konačno nagrni,

jaki vjetre i kišo mlada.

Već Milost sam molila

da spašava svijet,

duša mi suzu prolila

za život kome je klet.

Milost je pokazala meni,

a nije mi davala viđenja,

kako se priroda cijeni;

za sve nas je znak postiđenja.

Milost je poslala zvijezde

i rumenu mjesečinu,

makar se oblaci gnijezde

u ogromnu količinu.

Silazi postupno k nama

i mrklinu probija

jer svjetlo je, a ne tama

Milost koja se povija.

Rastvara prozore,

jaka joj sila,

ali nije nam do zore

munjevita stila.

Prestat će jer je blaga,

nježno će milovati

stvorenja draga

i s njima mirovati.

19.08.2024. 20:33

Sjaj pravednosti

Makar i u ritama i dronjcima

što ne poštuje ih čovječanstvo,

nedužnost kroz mir se nameće.

Makar i sa kažnjeničkim zvoncima,

jarko svijetli duši Kristovo božanstvo,

pravednost sa istinom se susreće.

Ispod naborana, zamišljena čela

gleda te ljepota milosrđa i blagosti

što ih duša posijala za života.

Sakrivena ljudima njezina su djela

od kojih je zadobila pogled radosti;

čistoj savjesti jamac je dobrota.

I Duh ju je obdario vatrenošću,

sretnom duševnom slatkoćom,

samo jedna riječ joj nekog dana tema.

Nada cvate iz početka poletnošću

svakog jutra i dubinskom kratkoćom

odgovara svakom kao da je nema.

'Ti si kao dijete', kažu kao uvredu kletu,

'ništa ne znaš učiniti za pobjedu ili moć'.

To je dodir Boga, ljubavna slaboća

kojom predaje se duša samo za stvar svetu

kada prelijepa osvane zora ili padne noć:

u kolijevci Milosti ljulja je mekoća.

Progoni su duši dokaz pravovjerja.

Na dobrome putu svjetiljka joj gori,

ali ne izgara; i taj oganj kroz pukotine,

dovoljan da vidi korijen praznovjerja,

da ga zaobiđe ili za Boga da progovori

o svom Kristu, Kralju i svjetla, i tmine

u čijim dubinama gleda se sa Svetim Duhom:

tko će prije izabrati pravu notu

da spoznaja nikne radošću i plamom?

Otkrit će se Majci Nevinosti koja časti Kruhom,

Sina daje i prikazuje ga za Golgotu

što toj duši odgovara bljeskom, bolima i tamom.

Radost i bol kao da ne mogu skupa,

kao da to nije svakodnevni jaram.

I Providnost jedina će načiniti sutra

jer svaki ju dan kao čekić lupa,

dosta mu je jedna briga dok još stvara,

dok ne dođe uskrsnuće jutra.

22.09.2024. 21:59

Snaga obećanja 

Čime Duh se krasi ustrajanja?

Ta, u vjeri smo, a ne u gledanju.

Ne po tijelu, nego snagom obećanja

Krist nam Riječ je u raspredanju.

On sve govori nam što će biti,

što je bilo i što biti mora.

Biraj hoćeš li ga slijediti

prije nego osvane ti zora

nakon ove duge mračne noći

koja samo razne smrti sanja.

Svitanje će jasno doći

samo kada imaš pouzdanja.

Biraj dobro ili bolje,

to ti je sloboda krasna

što se drži Božje volje

da te spasi, sasvim jasna.

Vidimo svi poslije svega

da je bilo kako Isus nam je rekao

čija nam je laka riječ i stega

kojom Bog je svakome slobodu stekao.

Čvrsta stijena riječ je Boga,

obećanje mu je jače od mrkline,

mada nema glasa njegovoga;

glasno govori ti sred tišine.

U savjesti ga spoznaj, njega slijedi,

slušaj ga i prati, i ostani ustrajan.

Osloni se na obećanje što jedino vrijedi

jer ti nosi vječnoga života bijeli Dan.

14.10.2024. 08:56

Sveti čas

Kriste, nosim te na umu,

mada utjelovila se Ljubav živa,

otporna je udisaju, svakom šumu

i u venama mi tijelom pliva.

Rekoh da mi Riječ po meni putuje

i tad nisam znala da li duhom ili stihom,

je li mudrost ona koja ovdje tuguje

treptajem il' srećom pouzdanom, tihom.

U početku sam se toga prestrašila,

pomislila da je došao mi sveti čas,

al' je srce jače bilo otkucajem mira

koji spojio je mnoge duše pa i nas.

Molitva je bila kratka, misli jako važne;

ostadoh bez riječi, ali ne bez svijesti

kako su nam duše postojane, snažne,

kako možemo se uvijek lako sresti.

Volja je, Oče, tvoja zato da se zbude

kao milosrđe predivno nad glinom

od koje si načinio duhovne ljude,

postojani sjaj što caruje svom tminom.

Duše Sveti, branitelju hoda moga,

hranitelju čina mojih i svih djela,

još pokaži ljubav daha svoga

da te čuva duša moja cijela.

Sveta Djevo kojoj divim se u radu

i na postajama puteva i rijeka,

daj podijeli sa mnom tu baladu

sviju svetih što ih srce ovo čeka.

11.10.2024. 20:36

Svjetiljka srdaca

Svetima tvojim, zvijezdama bezbrojnim,

tvojoj napuštenoj djeci od svega svijeta,

ti bila si dadilja majka riječima opojnim,

tako dobiše Oca Branitelja, Duha Parakleta.

Posjedali siročići, slušaju ti srce

što ga u svojim očima nosiš,

u blagom pogledu od koga ne trče;

hraniš ih ljubavlju, znanjem ih rosiš.

Sva sveta dječica Boga po prvi put

nalaze život kao najdražu bajku,

tako čistu i jasnu kao tvoj skut

i vide dobro, i čuju si Majku.

Nikad se to ne zaboravlja, Zvijezdo svijetla,

čista poniznosti, veličino čista,

vodiljo do kraja pored svakakva vjetra,

daješ ih zrele na dlanove Krista.

16.08.2024. 13:52 

Tempo 

Sve što mi nedostaje Isus vraća

u krilo duše moje, u zamak srca.

Čini me sretno cjelovitom poput saća,

organiziranom u svakom poletu srča.

I kada je polet agresivan, rekli bi ljudi,

to je eksplozija sreće i radosti,

oduševljenje što teče iz grudi,

prepuštanje nebeskoj datosti.

Stvar je temperamenta, to mora biti,

nismo svi mirni, niti mlaki.

Isus je Život, energija postojanja,

hrane me njegovi slogovi laki.

Dižu mi tlak divljenja, dobru žestinu

od koje nastaju učinci božanske volje.

Ali ljudima smeta, ne vole čistinu,

misle da mirovanje uvijek je bolje.

Je li to mir u srčiki duše i tijela?

Je li to dokaz vjernosti Bogu?

Nije li lijenost grijeh poslije Jela

od kojega Život podiže s nogu

svakoga tko vjeran želi ostati?

Ti me, Isuse, takvom uredi,

zbog tebe ću tako snažna postati,

Duh će me odnijeti da me sredi.

Toliko mira u dnu duše meni si dao

za ova vremena nespokojna!

Radost je moja ponor koji je pao

zbog odmazde duha mi nepokorna.

14.09.2024. 16:25

Tijelo Kristovo, spasi me

Sjetim se ranih molitvenih dana

i kako podne zalazi smiraju.

Kako su jutra divljenjem okupana

s prvim okusom gledanja kao u raju.

Ni slutila nisam što sve me još čeka,

život mi procvao iz ničega strasno;

sve više se prostire nebeska rijeka,

a nekada zborih da za me je kasno.

Djevice jaka, kako je ljepota ti Sina

duboka, smislena, značajna, prava:

spasonosna Krv pod prilikom vina.

Kao da dijete sam i sasvim zdrava.

Čudesna riječ što vodi put beskraja

i podiže srce u visoke sfere

nikada neće proći, a prepuna sjaja

ona me čuva u odori vjere.

Hostijo prozirna, a tako čvrsta,

ti me nahrani dok slatko drhtim;

Kristova poziva posebna vrsta

i duša već dalje od zvijezda prhti.

28.07.2024. 18:23

Trajna slutnja

Toliko ludila sada,

toliko ljudi, bolesti, grijeha.

Nikada slabija nada,

ni manje iskrena smijeha.

I zdrav ima nevolja,

i svima Liječnik treba,

to tvoja je, Isuse, volja

odavde do neba.

Tko je pravednik,

uvjeren u svoje,

bez Krista je bijednik

i život bez boje.

Na Riječi visiš, svijete vrli,

u Duhu stojiš, na njemu se rađaš;

o, kad bi dao da te prigrli

Bog bez kojega se i ne nadaš!

Postoje duše koje ga mole

da nitko ovdje ne propadne,

ni zdravi, ni oni što ih bole

sve ljubavi i sve note skladne.

Slutnja postoji, trajan osjećaj

da sam ne može nitko ostati

u vječnosti čiji doziva prisjećaj,

bez dobra života pred Boga stati.

Najvjernija Odvjetnice,

majko svih zemaljskih ljudi,

prečista Marijo, Djevice,

na pomoć nam zauvijek budi.

21.09.2024. 19:18

Vječni rod

Svaka istina je od ljubavi plod,

svaka istina i svaka ljubav boli

i, uz bol, one zajedno su jedan rod

što ga svako srce u vječnosti moli.

To je ovdje, jedinstvenost vjekovita,

kraljevstvo nebesko Isusovo,

živa krv i voda ljekovita

za tu zemlju, za to nebo novo

koje rađa pravednošću,

ispunjeno milijunima

duša koje mole s radošću

i sa zazivima punima.

Svaka bol će jednom stati,

ali uzroci i posljedice neće,

svako milosrđe će se sinom zvati

božanske i vječne sreće.

31.08.2024. 20:16

Zalutale sjene

Ne ljubim te, sjeno snena življa,

al' simpatija je, izvjesno je, tu.

Ne mrzim te, al' te blagoslivljam

kao neku plodnu smokvu

pa, ako se nađu neprikladni stranci,

nek i njima bude sve po dobroj volji.

Zajedno smo, i nismo neznanci,

ali izgleda mi: bez tebe mi život bolji,

a uz tebe neizdrživ preko svih ograničenja.

Što bih da te nema, ti si dio Boga moga,

samu bi me ostavila snaga parničenja.

Nije teško, nit je lako razriješiti toga,

Zapovijed je jasna da smo Kristu jedno.

Brak nam svima njegovo vjenčanje,

zato trag od snošljivosti živjeti je vrijedno,

a ne kolektivno grubo osjenčanje

koje nameće se kao sve što mora biti.

Nisu stvari nikad kakvima se čine,

Isus veli da u postu ne smije se suze liti

da svi vide, da svi misle opačine.

Krist je nama mnogo govorio,

ali nismo upoznali dobro sive sjene.

Jednom rukom sve nas oborio

s osnovama vrle bratske opomene.

Nikada svi ne poznaju sve,

mi smo još na zlobi, blebetanju

ako jedan pogled vidi zbilje te.

Nesvjesni smo zajedno u stvaranju.

Tko se rodio još nije od Svetoga Duha,

potrebno mu dati mir u srcu

kao poganima, to je navještaj nam Kruha,

da bi otkrili već našu srču.

Nije dobro zloduhe dozivati

jer ih ima sasvim dosta,

a mnogi bi mogli još isplivati;

radije se prihvatimo posta.

Ne mrzim te, sjeno snena življa,

al' ih mnogo ima koje ljubim jače.

Moja duša Boga stalno blagoslivlja,

s njim i one što se za njega zakvače.

07.10.2024, 00:22

Zaljubljena djeca

Kao vihor brzi hrle

sivim i prometnim gradom;

nose pjesme vrle

i ne gledaju se kradom,

već se gledaju u lica

žestokim raspoloženjem,

premala im uska ulica;

svi ih zovu osvježenjem.

Viđaju se neprestano,

čak za kišnih dana,

kao prijateljstvo nevezano,

kao melem starih rana.

Nikad nisu sami,

tu su djedovi i bake

za suprotnost tami,

za osiguranje kvake.

Nitko ne zna čija su imena

tako zvučna i vedrinom obojena,

a u parkovima svaka stijena

njihovim je smijehom osvojena.

23.08.2024. 01:23

Za mene ćeš loviti ljude

Marijo, ti, kućo svetaca Božjih,

mrežo u koju se narod ulovio,

narod svetih, poniznih i možnih

što je gladi svoje, žeđi utolio

kad se dao uhvatiti i privući

tvojom ljubavlju i sjajem, Gospo mala.

Hram svih svetih u tvojoj je kući,

makar bila ona za sve nedostajala

pa su izašli još kao siromasi,

sljedbenici Sina tvoga

koji život njima posebno ukrasi.

Čudno vlasništvo je naša Boga.

Al' je Petru obećao novo stanje:

„Od sada ćeš na daleko ploviti,

bit ćeš mi sa ribarima veliko imanje

i sve ljude za mene ćeš uloviti”.

Ja sam Kruh, reče, odozgora,

a ti si mi ulov poslastice raznih riba.

Ja sam Vino koje spasit mora

sve te ljude od Sotonina gliba.

I na večeru nam više neće doći

jer sam vidio ga kako u ponore pada

toga dana slave i božanske moći

kad je porasla na križu nada

dok se prolijevala naša krv i voda,

sva u mojoj duši i na tijelu, u božanstvu

koje ljubi vjernost posebnoga roda

što sam ga posinio ja u prostranstvu.

05.09.2024. 08:02

Zamračeni prozori

I, dok bijah u toj tami sama,

prođe sjena ispred mene,

psihu moju poremeti izvjesna Dama

da izrecitiram sve molitve njene.

Dah me leda na toj stazi zaustavi,

sjetila me svega što je bilo nekoć

kad sam dopustila da me gnjavi

guba koja imala je tajnu moć.

Bijah kao dijete koje teret ne zna

i da ostalima život lakše kreće;

ne viđah tu djecu na terenu zla,

za me nigdje nije bilo tame veće.

Mati gledala me, pazila na moju ćud,

kao tada, nisam mogla van.

Strpljivo sam čekala na vihor lud

da otvori škure, uđe mi u stan.

Reče mi da Bog me za sebe je htio

i na dlanovima da mu piše

moje ime što mi ga je krio

da bih snage upila još više.

To je bilo na dan uskrsnuća,

ledena samoća postala mi sjaj

što ga nema zvijezda umiruća

s koje bliješti unutarnji kraj.

Ostala sam kao mlada kćerka,

emotivno dijete iza gube

da me ekumena samo mjerka,

da ne vidi kako anđeli se ljube.

08.09.2024. 12:51

Zatočeništvo

Investicijskim zlatom,

vrijednosnim papirima,

ophodnjama i klatom

po slavnim špancirima,

puni sebe i svojega 'ja',

erotike, vozila i časopisa,

zdravlja i prstenja,

slikovita krasopisa

životom putuju

zagipsanih lica;

vrijeme si kupuju

ljepotana i mudrica,

vodeći pudle

na lančićima,

žvačući nudle

po kafićima.

Najnoviji mobiteli,

bez njih sinovi i kćeri

nemaju svoje obitelji,

a srebrne dveri

uređenih vila

puste zjape.

Velika sila,

prave agape

hrane i pića,

izobilja sebičnosti,

nesretnih bića

i velike sličnosti.

Umjetnih suza kiša,

duše prepeglane,

tvrda srca od jaspisa

i nepce uvijek su gladne,

profinjena apetita

nad malim pladnjem.

Svatko Isusa pita

na pohodu zadnjem

što se mora i smije,

i gdje je napisao.

Siromaha grije

života smisao.

13.10.2024. 21:31

Zračenje Duha

Nova stranica ostat će praznina,

neka ispiše je vjetar blagotvorni,

neka pripovijeda da je čitava baština

predala se letu lišća kao suton sumorni

što danas vlada svim životom ovim.

Krize uvijek postoje i pokoji stres,

ali sad oluja, kiše čine život novim,

donose sa sobom dobru vijest.

Jer bez radosti, što bi ostalo tu, Kriste,

i bez ljubavi za istinu koja nikada ne šuti?

Bez toga mi ne bismo ni znali duše čiste,

duše svete što im slijede duhovni puti.

Uzvitlava se lišće, ali kiše bit će jače

i sve teže vode prekrivat će tlo

da istrunu listovi koji Duhom zrače

da je Uskrs, da je Bog pobijedio zlo.

Hvalim tebe, Isuse, moja mila Riječi,

slavim tvoju moć i pravednosti plam!

I mene ti svojim govorom izliječi,

Smisao života za sebe govori sam.

24.09.2024. 17:48

Žrtveno Janje

Progone te kao lovinu, veliku i strašnu,

teškom artiljerijom idu sada na te.

Unisona gomila nema sliku jasnu,

histerija se valja protiv, nitko nije za te

jer se nisi nametnuo kao jaki vođa

što se zna probijati u svijetu laži

prevarama, silom što po svijetu hoda,

carem, vojskovođom koji kaznu traži.

Ne podnašaju ti milosrđa nježan vid,

hoće da im laskaš i da ih pohvališ.

Doprijeti do ljubavi smeta strašan zid

i nemaju čime gasit vatre koje pališ.

Srca kamena tvrđa su od svake stijene,

svi bi svoje zasluge i svoja prava,

obaveza samo jedna, da su kao hijene,

da unište i da potapaju zemlju kao lava,

da se krivnja ne vidi u savjesti tupoj.

Lijeni mozgovi što samo kruha žele,

želudaca napunjenih išli bi u boj

tamo gdje se samo nagrade dijele.

Ne znaju za požrtvovnost, ni za trud

i ulažu imovinu čitavu u prazno.

Kažu da si zločinac ili da si lud,

smišljaju opačine i oružje razno.

Ne znaju za nebo i za božanske stvari,

ruju svi po blatnoj oranici smrti.

Svi gledaju dolje, mrze te i nitko ne mari

što se njihov život u praznini vrti.

Tko to može opravdati i zauvijek oprostiti?

Samo Bog nad bogovima i presveto biće

što će žrtvovati mnoge dare svoje i postiti

da nad svima jutro uskrsnuća sviće.

Tko te čuje, tko te vidi, Janje duša svjetlosti,

tko te željno čeka u njihovoj sjeni?

Isuse i Kriste, učitelju praštanja i svetosti,

pogledaj i moje srce i smiluj se meni.

20.09.2024. 01:17