Wednesday, June 12, 2024

Plodna baština

 



Tvoja riječ mi prisna

nakon svih tih dana

kao ova pjesma kišna.

Da je vino, da je Kana



pa da otvoriš mi pute

u kraljevstvo svoje

da dodirnem tvoje skute

gdje se ruke roje



tvojih sljedbenika

i vjernih ti učenika,

grešnika i bolesnika,

sve budućih mučenika.



Eh, da nježnost mi podariš

što je srce Majke ima,

da mi život ne pokvariš

što je tako težak svima.



Ti si mi Baština i Čaša,

bar još jednom opet me se sjeti

poslije spora rastajanja naša

kad su bili ovdje i svi sveti.



Da ti milosrđe još pohodim

kakvo dijelila bih poput srebra;

da se opet ja porodim

tu, iz tvoga probodena rebra



i da stvaram beskonačno

dobre želje, dobru volju;

da mi srce bude probitačno

i da spoznam nadu bolju.

12.06.2024. 20:45





Životno putovanje

 


O smrti je valjda sve rečeno, a ništa se ne zna, to je neprekidna tema koja donosi depresivne zaključke i raspoloženja. Zapravo, naravno da se zna i da se ide na poznato područje. Za neke ljude. O smrti vole promišljati nečim opterećeni ljudi koji, kad posustanu sugovornici, kažu im da bježe od neminovnoga. Pomalo morbidno. Veliko je olakšanje uvijek se ispovijedati, to je dobro za sretan život ako imate vremena. Ako vas neprekidno netko ili nešto tlači, nije vam ni na kraj pameti filozofiranje na tu temu.

Memento mori. Dobar savjet protiv okrutnosti. Svjedočimo ratovima.

Strah od smrti, to jest strah općenito jest veoma zarazan. Mi, ljudi pokušavamo problematiku smrti u svojim tjeskobama riješiti da bismo se oslobodili toga zaraznog straha, ali si pogoršavamo stanje na taj način. I sugovornicima. Pred smrt čovjek postaje svjestan kvalitete života dok inače razmišlja i broji samo kvantitet. Neoborivo se nađe pred – etičkim pitanjem. Ta, nisu naši svećenici, i liječnici, i sprovodnici tako naivni kad nam izgledaju kao da pretjeruju s moraliziranjem. Zna se što je kvalitetan život, čak i kada smrt još ne izgleda blizu. Ali na samrti nema filozofije, samo ETIKA. Ljubav. Ljubav jedina tješi, oprašta, gradi. Gradi čak i na samrti, toliko je velika i krasna. Mnogi je niti u dubokoj starosti ne upoznaju. Ali na samrti većina dobiva utjehu istinsku. Naročito ako je, pokraj rodbine ili liječnika, to jest njegovateljice, medicinske sestre uz samrtnu postelju svećenik, jedina osoba koja zna voditi umiruće ka Bogu na istinu.

Nasilna smrt, iznenadna smrt se može dogoditi uvijek. Za nju nema priprave, ispraćaja. Možda nema puno ni vremena za strah.


Važno je znati da nije dobro vrijeđati ljude, čak i kada ne izgledaju uvrijeđeno i povrijeđeno; vrijeđati Boga i Majku, vrijeđati sebe. Važno je spriječiti druge da se ne povrijede međusobno ili da netko sam sebe ne povrijedi.

Tko zna, možda ljudi olako prihvaćaju i biraju laganje upravo zbog toga straha od smrti. Jer kad tražiš samo istinu, toliko doživljavaš maltretiranja sa svih strana, zavisti i slično da jednostavno moraš shvatiti kako je smrt samo jedan dio života, dionica koju se mora pretrpjeti da bi se došlo do konačne sreće i olakšanja.

Nije niti čudo, niti nevjerojatno da je sam Stvoritelj svijeta odlučio doći k nama da nam pokaže kako se živi i kako se umire, ta, On je Ljubav i Milost. Kakva korist od života ako nema smisla? Što će Bogu prestrašeni ljudi? 12.06.2024. 00:50




Tuesday, June 11, 2024

Chopin | The Very Best Nocturnes of Chopin | Timeless Classical Music

Vrijeme od života

 


Sreća li je, moje suze rijetke?

Znak si oproštaja neka.

Tuga li je, ludo trepere mi klijetke?

Ne znaš, meni nema lijeka.


Nema ona tko ne ćuti,

mnogo ih je okrutnošću nakićenih;

misle duša ta da šuti,

i da nema trena potištenih


i da Duha ne poznaje.

Previše se zrakom sudaraju

anomalije, i rad' njih se kaje.

Neprekidno dušu udaraju.


Nisam pekmez, kočnice su moje

dobro prekaljene,

kao riječi tvoje,

malo udaljene.


Poznavati Krista,

to je sreća.

A takva je ista,

još i veća,


kada takvu ljubav nosi

koja daje vrijeme od života.

Životvorče moj, ti ne kosi

livadu mi svih divota.

11.06.2024. 22:08




Dobrodošlica

 


Biblija, naše Sveto pismo riječ je Onoga koji dolazi, ona je čitava samo poruka i najava silaska Boga među ljude u Paruziji. Zar nije to pravilo lijepa ponašanja, najaviti se i reći ljudima da dolazite, gdje – među ljude, na zemlju i kada – uskoro. Nije li na nama da Mu zaželimo dobrodošlicu, da Mu odgovorimo na poruku? Da ga objeručke dočekamo? Da ga s nestrpljenjem očekujemo? Da Mu sve pripremimo, doček za silazak?


Kad nam je prvi puta dolazio, također se najavio, po Mojsiju koji nije bio spretan u govoru, ali je poruka bila kristalno jasna. Mojsije je dobio zadatak da, kao prvo, izvede svoj Izabrani narod iz egipatskog ropstva kako bi susret Boga i naroda bio uspješan, kako bi narod mogao primiti Boga svog objeručke, kako bi Ga prepoznao.

Tako Gospodin pripravlja i nas danas da izađemo iz ropstva grijeha kako bismo Mu bili sposobni prirediti najljepši mogući doček.

Puti nas prema pustinji, u molitve i postove, hrani nas svojom Krvlju i svojim Tijelom, krijepi nas Duhom Svetim.

Uči nas da se ne prepiremo oko sitnica, da Mu ustrajno vjerujemo jer nam je ostavio i lijek za sve rane, svoj Križ kojime nam je uništio najvećeg i jedinog neprijatelja. Tko prima križ, taj spremno dočekuje Boga, tome bolesti ne mogu nauditi, taj može savladati svoje vlastite konflikte i može sve svoje dvojbe uspješno rješiti kako bi bio sposoban za osluškivanje Paruzije. Kad se tako pripravi, vjernik već poznaje Boga koji dolazi, čuje Mu korak, srce mu treperi na znakove koji upućuju da je Isus već blizu. Jer u početku već bijaše Riječ koja je bila kod Boga i koja nam se objavila kao naš Bog, Sin Boga živoga. Zakon smo već dobili po Mojsiju, a milost i istinu po Kristu. Nije preostalo više ništa što bismo morali saznati i doživjeti, Sveto pismo se nastavilo u Crkvi Kristovoj. Ne postoji nikakav drugi nastavak Biblije. Ne postoji više nikakva druga religija s kojom bismo morali kompilirati kršćanstvo.

Kako nas i Biblija, i Crkva uče, Paruzija će se ipak dogoditi iznenada.

Jer mi, ljudi ne možemo objektivno prosuđivati kakvi preduvjeti moraju biti na svijetu za Paruziju. Ali dobro znamo da među nama ima i žita i kukolja. I da će Gospodin uzeti izabrano i probrano klasje za svoje kraljevstvo. A kockarnice će nam razrušiti, stolove isprevrtati pa će mnogi vjerojatno u tome čišćenju vjerskoga života i nastradati. Zato nam se pomučiti oko upoznavanja Boga kako bismo Mu bili po volji kada dođe. Boriti nam se da prođemo kroz uska vrata u kraljevstvo nebesko. 11.06.2024. 11:37

Evo Ga, stoji na vratima i kuca. (Otk 3,20)



gordanatomljanovic: Sada živim

gordanatomljanovic: Sada živim: Sunce ispija me svojom snagom, moždane se tope od vrućine dok me Majka rukom blagom vodi u hladovite visine. Tebe ljubim, Bo...

gordanatomljanovic: Bože moj, zašto?!

gordanatomljanovic: Bože moj, zašto?!:   Besmislenost patnje može polako ubiti čovjeka. Ali ljudske patnje nisu besmislene. Netko je krivac pa zato ispašta, ali i utječe ...

Popular posts