Duh
je vidljiv po djelima ljudi, u osmijehu,
opipljiv
u zagrljajima, u papiru i omotnicama Biblije
miriši
na nebesa,
čuje
se u riječima,
okus
ima, često je slan (Tijelo Kristovo)
Ima
puno toga što je često nevidljivo u ljudima i na ljudima,
milosrđe,
moralan život, suosjećanje, post i molitva.
Razmišljanje
se vidi po zaključcima, po važnim temama neke osobe, a
vidi
se i u razboritosti, mudrim savjetima, snalaženju, znanju.
Za
mnoge ljude čak niti čudesni događaji nisu vidljivi, niti
sakrivene suze, niti tuga, ni sreća koja je u vjernika duboka i
istinska, više nego smijeh koji nije dokaz nečije sreće.
To
je sve jako daleko od ljudi koji se otresaju na kršćane kao da su
kršćani „zatucani”, a njihovi su lažni bogovi i idoli razne
izmišljene, umnim radom sklepane ideologije koje nemaju podloge,
niti posljednjeg smisla. Čovjek se ponaša kao bog i kada dođe na
neku javnu funkciju, očekuje od naroda da će od njega načiniti
kult ličnosti. Pristalice ideologija ne znaju čak niti povijest i
toliko su neuki da misle da prije njih te sve ideologije i idoli nisu
postojali. Novo normalno sklepavaju iz voluntarizma – pokreta
lijenih povijesnih grupa i osoba koje su se bile prvo domogle nasilne
vlasti (fašizam), osnovale kultove ličnosti, a onda upropaštavale
svoja carstva svojim egzibicijama. Apsolutni Bog im je smetao
oduvijek pa su smislili relativnost i zatucali se do kraja. Jer ako
je sve relativno, ako sve ovisi o pojedinačnim stajalištima koja su
sva drugačija i različita, nema naroda koji bi slavio lijene ljude.
Zavisi gledamo li lijenog čovjeka kao parazita ili kao bolesnika,
ili kao mudraca ili genija koji samo leži ili sjedi i pravi se da
razmišlja (stari Rimljani) pa tako izgleda kao marljiv i vrijedan
filozof i umjetnik (dadaizam). I lezbi i pedera je bilo još u
prastara vremena (na otoku Lezbosu).Naci(onali)zam je nekada bio normalan
poredak u kojem se vodila briga o naciji i obitelji, ali je bilo
obilje socijalnih prava (monarhije) vladarici dolaze pobunjeni gladni
ljudi da im podari hranu jer nemaju kruha, a ona, onako lijena,
govori o kolačima (princeza Antoaneta), a tu je bilo i osvajanja
drugih zemalja (nacional fašizam) Sada, kad opet imamo demokraciju
(kruha i igara), vlada i lijenost i korupcija, a zbog mučenja male
djece (rodna ideologija) nastaje i vršnjačko nasilje (dijete radi
što dijete vidi). Preveliki je pritisak na ta mlada stvorenja koja
dovodimo na silu do krize identiteta i prije nego što nauče kako im
je ime i prezime.
I,
tko je onda tu zatucani i lijeni ideolog što se otresa na katolike u
našoj Domovini. Ideali su poželjni, ali iz te imenice se ne može
tvoriti ideologija kao pozitivan pojam. To je samo ideologizam, kad
se od ideala, koji su uvijek nešto iznad i nedostupni (zato se i
zovu ideali) pokušava označiti dekadentno društvo kao idealno
društvo zato što ima ideologiju, i to ne jednu, nego bezbroj ideja.
Lijenim ljudima svašta padne na iscrpljenu pamet koja nije uspjela
normalnim putem dostići niti osnovne školske temelje znanja pa tako
i vladanja. Ideologija je samo loš nadomjestak bezbožnika koji su
ljubomorni na snažnu i vrijednu učinkovitu vjeru u jednoga Boga.
Zato se toliko uznemire i stvaraju buku kad muškarci mole jer te
žene zapravo nemaju svoje muževe i dečke, prelijene su da bi imale
djecu, traže ideologiju u gaćama, a nose gaće na štapu. Haj, haj,
uživaj. Neznanje povijesti. To su činili i mnogopoštovani stari
Rimljani pa im je od truleži propao Grad i srušilo se čitavo
mnogopoštovano carstvo.
Najbolje
se to sve vidi kada u izbornoj kampanji obećavaju ljudima da će im
napuniti džepove ( krvi i igara). Jadna im majka, ni kriva, ni
dužna.
Ubijanje
roditelja i suicidi su im autocenzura, društvena selekcija nasuprot
prirodnoj selekciji.
Duhovnim
ljudima je sve servirano kao na pladnju: molitva, uslišanja,
mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji,
planiranje velike obitelji, marljivost i slično. Naša je povijest i
na nama je budućnost. 09.06.2024. 21:31
