Srcem u srce

Hvala ti za nespokoj i strah,

i za nemire što pratili su vrijeme.

I za ludilaštvo koje oduzima dah,

za sve riječi grube što su padale na tjeme.

Uvijek velim hvala svemu što mi dade,

svako lice, osobu i život, i raspoloženje;

sve te svate što o glavi meni rade,

sve te bojazni i ljude kao javno mnijenje.

Za slobodu najviše zahvaljujem

gdje se rađam k'o nebesko biće.

Za trenutke žive koje kao smrt oplakujem

i za svaku noć kad zora jače sviće.

Hvala ti za križni put i za sramotu,

za sve ono što sam uz tebe ja otkrila;

visine i širine, dubine i divotu,

i za Majku što mi svaku suzu otrla.

Hvala ti za duševne boli, i za smijeh,

za visinske note što ih srce prima,

i za rezonanciju što ubija mi grijeh,

za sve lijepe dare, a bezbroj ih ima.

Hvala ti za šutljivost i slušanje,

i za prepoznavanje svih vrlih duhova.

Za obranu od otrova, za kušanje

i za krasne gozbe s nekoliko kruhova.

Hvala ti za molitve i zagovor kod Boga

jer si tamo blizu dok ja previjam se tu.

Ne dam te ni oružju, ni cvijeću srca moga.

Hvala ti za uspjehe što kob mi krase buduću.

11.01.2024. 15:27

 

Isusovo očišćenje gubavca

Dva pitanja se postavljaju u današnjem Evanđelju; zašto je gubavac naglasio Isusu da ga može Isus ozdraviti ako hoće?

„Ako hoćeš, možeš me očistiti”.

Zar nije sve volja Božja? Nije, naravno, zlo nije volja Božja, ali ozdravljenje jest. No, Isus naglašava svakome tko se pred njim izjasni i zamoli izlječenje, da ga je vjera bolesnika spasila (ne samo izliječila nego i spasila od vječne smrti). Prema tome, naš Gospodin, koji želi da se svi ljudi spase, želi izliječiti gubavca ukoliko je to dobro za spasenje gubavca.

No, i kada je dobro za spasenje, izlječenje se ne mora dogoditi ako bolesnik nema vjere u Isusa da je Božji Sin, Gospodin Bog.

Dakle, ako gubavac zna i vjeruje da je Isus Mesija, Isus ga može izliječiti.

Ali Isus uvijek pita: što hoćeš da ti učinim? Moguće je da Isus vidi puno više problema kod bolesnika pa ne zna što bolesnik želi, odnosno što mu je potrebno od Boga. Što je to što samo Bog može dati bolesniku?

Otpuštenje od grijeha.

Bolesnik očituje svoju vjeru u Isusa jer je po vjeri vidio da je Isus Bog svemogući i pravedan. I tako prilazi Isusu i odmah traži ono što mu je potrebno i što želi, a to je izlječenje od gube, mada je ta želja pomiješana s potrebom da se izvuče iz izolacije u kakvoj su morali živjeti gubavci.

Možda je gubavac u svojoj odbačenosti spoznao da samo Bog može urediti stvari među ljudima, međuljudske odnose, odnos prema ugroženima i potrebitima. Jer gubavac nije rekao „pomozi moju nevjeru”, nije rekao „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se (ovaj je vjerojatno tražio oproštenje grijeha i izlječenje) i nije rekao: „Isuse, spasi me” ili „kći mi umire” ili „sluga mi je bolestan” i slično.

Rekao je „Ako hoćeš, možeš me očistiti”.

Priznao je božanstvo Isusovo, kleknuo pred njega, očitovao je svoju vjeru i točno rekao što želi. Isus se smilovao, ali nije gubavcu rekao da ga je vjera spasila već da ne razglašava ljudima da ga je Isus očistio.

No, Isus ga je vjerojatno spasio i od grijeha, i od vječne smrti kao i sve one kojima je izlječenjem donio novi život, vjeru i kraljevstvo nebesko.

Drugo pitanje se opet odnosi na ponašanje raznih ljudi koje je Isus spasio. Mada je želio ostati diskretan, spašenici to nisu poštivali pa su razglasili po svoj okolici da ih je izliječio Isus i da je on Prorok i Bog. Čak i Svećenik čija je zadaća posvećenje, ali i liječenje.

Mnogi su spoznali da će Isus pasti kao žrtva, da će prinijeti sam sebe kao žrtvu za spas bolesnika i svih ljudi.

Isus je znao da će ga vodeći farizejski stalež progoniti i osuditi na strašnu smrt zbog toga što je opraštao grijehe ljudima i spašavao ih, a i zbog svoje zavisti i straha za sebe, a također i zbog nevjere njihove i nerazumijevanja kada je bilo jasno da je on Božji Sin.

Tako je Isus morao pobjeći u osamu, ali su ga bolesnici tamo također pronašli.

Tako je Isus liječio, izgonio zloduhe i činio čuda, ali njegov se čas Muke neumitno približavao. 11.01.2024. 12:57

„Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga (Iv 10,17-18).”

 

gordanatomljanovic: Euharistija, tajanstveno izobilje

gordanatomljanovic: Euharistija, tajanstveno izobilje: Zdravo, Tijelo Isusovo, na Oltaru posvećeno. Zdravo, Tijelo Isusovo koje se za mene predaje. Zdravo, Krvi Isusova koja se prolijeva za...

gordanatomljanovic: Mudrost poslušnosti

gordanatomljanovic: Mudrost poslušnosti: Dječica ponekad nauče moliti: "Anđelu, čuvaru mili, svojim krilom me natkrili. Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju.&quot...

Najveći među bogovima

Najžešći neprijatelji Izabranog naroda Izraela kroz dugo vrijeme bijahu Filistejci koji su taj narod napadali neprekidno i često su ga pobjeđivali u bitkama.

Čak i nakon što je narod Božji shvatio da uza se mora imati Jahvu za pomoć u osvajanju i bitkama za Obećanu zemlju, sjetiše se donijeti Kovčeg Saveza u svoj tabor i boriti se protiv neprijatelja s pomoću Božjom.

No, svejedno su mnoge bitke izgubili.

Filistejci su čuli kako kliču Bogu Izraelci kada je Kovčeg Saveza dospio u vojni tabor pa se prestrašiše Izraelovoga Boga, mada u njega nisu vjerovali.

Svi okolni narodi znali su za djela koja učini Bog svome Izabraniku, svi ga se bojaše te na taj način, u Božjem strahu i poštovanju ojačaše svoju hrabrost i svoje snage kako bi pobijedili Izraela.

Ali Izabrani narod nije gubio bitke zbog toga što su neprijatelji imali veću hrabrost i snagu ili bolje naoružanje, već stoga što su Izraelci bili malovjerni. Jer da su bolje vjerovali i imali više pouzdanja u Boga svoga, bili bi bolji ljudi i bolji branitelji i ratnici.

Čak i kad je Kovčeg, s kojim je stolovao Gospodin, bio u borbama, narod je gubio životne bitke.

Slično je i danas nama, malovjernima.

Uzalud idemo često na hodočašća, uzalud sakupljamo ružarije i razne vrste krunica Gospinih te mnoge nabožne predmete i sličice, knjižice i kartice ako nam je vjera zapuštena. Ne pomažu nam krunice koje nosimo sa sobom u džepovima ako nismo predali Bogu na raspolaganje sve što imamo i jesmo.

Kao što bijaše nekoć, tako i danas Bog nas uči kako je sve u njegovim rukama jer mi, katolici vjerujemo u jednoga Stvoritelja svega koji je sve u svemu.

Zato Isus ako hoće, može činiti čuda i izlječenja bolesnika, može nam ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Ako vršimo njegove riječi, ako iskreno molimo i ako tražimo kraljevstvo. 11.01.2024. 05:45

„Blagoslovljen Bog
i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu,
neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
vas koje snaga Božja
po vjeri čuva
za spasenje,
spremno da se objavi
u posljednje vrijeme.

Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša (1 Pt 1,3-9).” 

gordanatomljanovic: VELIČA!

gordanatomljanovic: VELIČA!:   Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...

gordanatomljanovic: Psalam 27 Pouzdanje u opasnosti

gordanatomljanovic: Psalam 27 Pouzdanje u opasnosti:   U Božjoj blizini nema straha Davidov.  Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred ki...