Psalam 50

Za bogoslužje »u duhu i istini«

Psalam.
Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
2 Sa Siona predivnog Bog zablista:
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire,
oko njega silna bjesni oluja.
4 On zove nebesa odozgo i zemlju
da sudi narodu svojemu:

5 »Saberite mi sve pobožnike
koji žrtvom savez sa mnom sklopiše!«
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu:
on je Bog sudac!

7 »Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:
ja, Bog – Bog tvoj!

8 Ne korim te zbog žrtava tvojih –
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9 Neću od doma tvog uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova:

10 ta moje su sve životinje šumske,
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
11 Znam sve ptice nebeske,
moje je sve što se miče u poljima.

12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13 Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?

14 Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
15 I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

16 A grešniku Bog progovara:
»Što tumačiš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
17 Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje iza leđa bacaš?

18 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš
i družiš se s preljubnicima.
19 Svoja si usta predao pakosti,
a jezik ti plete prijevare.

20 U društvu na brata govoriš
i kaljaš sina matere svoje.
21 Sve si to činio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.

22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
23 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim –
njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Uzak prolaz u nebo

 

Između rata i politike,

rata i snijega

malena razlika.

Previše kritike,

sve puno bijega,

obična praslika.

I što ćeš tražiti

u tome grotlu

s kojim si rođena?

Nered ublažiti

u duševnom kotlu

sroka pogođena.

Ući u tajnu,

ma kako teška,

gdje vlada red;

za dušu sjajnu

jedna greška

čitav je koloplet.

Ipak znati hoće

može li to,

a sigurno smije.

Vrlina slaboće,

a sveto tlo,

i lako nije.

Blagovati treba

za Boga miloga

sve što joj daje,

predokus neba,

vonjavu zloga,

da se ne kaje.

Jer sve je isto,

ali sasvim je drugo

u Euharistiji.

Srce lako i čisto,

i smiješi se dugo,

a pogledi bistriji.

Isplati se

upornost

i ponavljanje;

rađa se

postojnost

i obnavljanje.

Činiš sve novo,

zaista, Kriste, zbilja,

o, Bože moj!

Pitanje ovo

po redu obilja

ne treba broj.

Hrabro samo,

to dar je vjere

sa srcem i mozgom.

Bit ćeš tamo

gdje mir se stere

što dođe odozgo.

22.11.2023.

20:59

Evo Kralja

 

Evo Kralja našega, evo, dolazi u slavi

i u našem poniženju križa njegovoga rastenja.

Kad na svodu zvijezda Danica se javi,

to je naša kob i sud kraljevskoga spasenja.

Gledamo ta kojega smo proboli, sada i u vijeke,

da ga molimo za uzvišenje Božje milosti;

čekamo ga skakućući poput podivljale rijeke

da ga pitamo za dolazak u pravednosti.

A nismo ga nikad čuli kada pitao je nas

da mu samo nekoliko riječi odgovorimo.

Nismo htjeli da nam skandal bude spas,

a sami smo se spoticali da sa njime zborimo.

Nismo ga ni upoznali do li tek po koplju tome,

tek po Rani koja dala nam je žrtvu zahvalnicu

da poživi sveđ umjesto nas i naše duše trome,

a mi samo žalimo se i tražimo naknadnicu.

Dolazi na konju i svim oblacima, i u pratnji

anđeoskih legija što bore se kroz vjekove

da i nas povedu u svom Kristu i u njegovoj patnji,

da ostvare protiv nepravdi sve lijekove.

Gledamo ta kojega smo proboli, sada i u vijeke,

da ga molimo za uzvišenje Božje milosti;

čekamo ga skakućući poput podivljale rijeke

da ga pitamo za dolazak u pravednosti.

Evo Kralja našega, evo, dolazi u slavi

i u našem poniženju križa njegovoga rastenja.

Kad na svodu zvijezda Danica se javi,

to je naša kob i sud kraljevskoga spasenja.

22.11.2023. 14:05

Božanski pašnjaci tvoje mladosti

 

Jednoga dana, pomislim, samo će prestati,

kao nekakav blagi poremećaj rasporeda,

curiti note što bih od sebe mogla još dati

zbog velika, divna božanska reda.

Jer nisam dostojna, nisam dorasla istini blata,

siromaštva i gladi, samotnosti što kosti kosi.

Nitko nikada, nikada ne smije znati dušu od zlata

koja u sebi pati, koja svugdje bol svoju taji i nosi.

Jer svi žele senzaciju, traže igara i krvi, kruha i rata,

jer takvo je duševno stanje svijeta i nacije svake.

Ne vide ljudi izgladnjelu sestru, ranjenog brata,

a ne čuju niti, tupi od grijeha, božanske korake lake.

Teško je podnijeti ravnodušna lica, a Bog ih zove

i sveudilj traži to malo milosti ljudske, zaboravljene

jer bi dao radosno milost svoju, praštanje i prilike nove

kad bi se trgnula srca za vrijednosti zapostavljene.

Ludi svijete, nisam dorasla tome da ne možeš priznati

koliko te mori zavist i preplavljuje neopisivi, veliki strah.

A sve to krene jer poželiš dalje od istine znati

pa od slabosti svoje volje polako i sve jače gubiš dah.

A bolje od Istine nigdje ne postoji takvo mjesto,

mada znaš da te čeka strah u paklu još trajniji,

pa opet ubijaš i zavaravaš samoga sebe često,

jer predmet zavisti rađa se pred tobom i sve je sjajniji.

Ubijaš ljubav, ubijaš djecu i sebi spremaš smrtnu infuziju

jer si zaboravio božanske pašnjake svoje mladosti.

Govorili su svi tada da je sve to laž, da ne gajiš iluziju,

a sada znaš da si izgubio dušu jer već odavno nemaš radosti.

Ali ne, to nije sve što ti misliš da ja mogu,

lamentirati, zdvajati na grobnom kamenu tvome.

Briga me nije, odlazim sada, okrećem se Bogu,

okrećem svoje lice jedinoj Istini u životu tome.

21.11.2023. 01:18

Vjetar kušnje

 

Razni razlozi me bude,

a nije mi ni važno.

Misli poput nevjernica blude,

nesreća ih vuče snažno.

Preosjetljiva za bolne slike,

odmaram se neredima, ratu.

Dočekujem anđele i nebesnike

što ogledaju se u misnome zlatu.

Anđele moj, čuvaru moga svjetla,

sad mi zgodno dođe pažnja tvoja.

Glavobolja nestaje mi poput vjetra

što je izmakao od ta gnjeva moja.

Nudio je misli koje dušu bole,

slike koje srce ranjavaju

i grozota obuzima nerve gole

da se pravednici naspavaju.

Zao vjetar koji bijaše u logu,

polakomio se srce moje zgromiti;

ne zna da je vjera potpuno predanje Bogu

čiju Dušu ne može polomiti.

A ti puštaš, Bože moj.

Daj odvedi me odavde;

dao si da vidim život tvoj,

Muku kojoj nema pravde.

Slušala sam, gledala,

to je najmanje što se reći može,

i molitve ti predala;

i mene još spasi, blagi Bože.

20.11.2023. 00:35

Rijeka nade

 

Izgubljena svaka je minuta,

svaki sat i svaki dan i noć

ako srce ne zaigra, ne treperi.

Živ je čovjek nekoliko puta,

ali uspava se kao smrtna moć

kad je prejaka u jaru zvijeri.

Zato ne dam svojoj bezvoljnosti

da me pretvori u tog spavača

koji više ništa ne očekuje i ne čeka.

Prolazno je stanje sanenosti

jer je život ljubav, od svih jača;

nikad nije bez sve struje rijeka.

Neuspjeh je samo kušnja ili test,

pozdrav oholosti, pretjerivanju,

a ti neumoran si u radu, Bože moj.

Ti me učiš dok mi spava svijest,

a ja nisam ravna tvome očekivanju;

samo skini s mene oholosti sloj.

Nevrijedna sam, ni dostojna nisam

podignuti pogled, slično kao ti

kad se na svu tvoju ljubav smiju.

Ionako ćeš me odnijeti put visa

kad se predam u toj nesvijesti

kako odbila bih prijetvornu tu zmiju.

Izgubljen je svaki život, svaki sjaj

ako srce ne treperi i ne čeka,

duga nade ljestve su za njega

po kojima vodiš vjernika u raj.

Čak i kada odmara se rijeka,

nju to drži tvoja, Kriste, stega.

19.11.2023. 16:22

Kraljevi mijene

 

Slušam Boga, slušam duše zatvorene,

traže ranjenike poput mene.

Nisu mrtve, nisu stvarno zatočene,

ali pravi kraljevi su svake mijene.

Ljubav nose sve u moždanima,

zbore uvijek malo, ali istinito,

obilježena im čela Božjim pečatima,

dar su vjere i ne zbore incognito.

Nisam duša krive vrste, Bog me htio

i to upravo ovakvu kakvom se pokažem.

Davno mene takvu Krist je zavolio,

očitovao se meni da si besjedom pomažem

od koje mi dođe mudrost i razboritost,

ali samo vrijedi mome posvećenju.

To je inače na djelu božanska raznolikost,

ljudima se služi što su skloni obraćenju.

Jer za ljubav i za Boga

svakom obrat potreban je jak.

Pretpostavka tu je dosta stroga:

istina, čistoća, čovjek, pouzdanje – to je znak.

Tako nađe se i nekoliko duša

koje tad u Božje ime zbore

pa zasvijetli ljubav koja sluša,

pa zalijepi Riječ, srcu daje odgovore.

18.11.2023. 22:51