Ljubav i Riječ

 

Ljubav od Boga, Gospodina,

riječ Mu što se srcem širi

što mi caruje u grudima i tijelu,

s Njim je meni točka dodirna

jer u Kristu milosrđe miri

i u svakom mome dijelu;

svaka čestica je moja Božji rod.

I sve moje emocije, osjećaji,

moja djela, i moj um i misao

na Drvu života jedan poseban su god.

I svi moji svakodnevni ispraćaji

u Bogu su dobili smisao.

Riječ u srcu, ljubav Kristova i riječ

koja pada u me poput čiste rose,

isto su i jedno, jedinstvena cjelina,

posveta i nježnost, med i mliječ.

U životu i u mrtvljenju me nose,

vode duh moj put visina.

Kriste, Gospodaru, pjesmo moja,

moja dušo, moja boli, srećo,

i moj dragi što u Tebi živi,

i taj narod što mu nema broja

svijetle Tvojom riječi kao svijećom

usred moga srca što se Tebi divi.

Dođi, Kristov Sveti Duše,

moj početku, moja vječna baštino,

da Te čuje svaki djelić mene;

da mi zaziv nikad nema suše,

da me krijepi od te Loze vino,

da u duši, duhu i na tijelu nemam sjene.

20.05.2021. 09:06

Tvoje pjesme

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.

U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.

Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.

Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije

kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.

Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11

 

Bezgrešna

 

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Tajno ime

 

Poslanici bez te svoje puste domovine,

pomazani tu, baš u centru svega svijeta,

što zagubila je svoje pravo, staro ime

jer ga zatiru, to kob je njima kleta,

nariču po redu stiha jadikovke blage.

Nije takva melodrama hodati za Kristom

apostolu koji ljubi sve kršćane drage,

utjeha im riječ sa svetom vodom bistrom.

Nazivaju je još i sluganskim gradom

premda je metropola za puno duša

što su davno primile krštenje kradom,

progonjene zato da ih Bog prokuša.

Rođena je tamo gdje su ratovi svi trajni,

bježi naokolo tim planetom krasnim,

po svuda i gradi, ostavlja i trag svoj tajni,

svojim, samo svojim srcem časnim.

Metropola prisiljava na raštrkavanje,

a Bog daje to porijeklo im proširiti;

bezimeno, poškropljeno razvrstavanje

Duh će Sveti pravednošću još raspiriti.

To je posvećena zemlja, kamena i plodna,

tlo od svetinja i ponornica, visova i žita

zaboravljenih ratara i književnika doma rodna;

rajska mora s tisućama otoka i lakih gigabita.

Apostoli te dijaspore vjekoviti su stanovnici

ona svijetla grada što ga raspinju i napadaju

bičem, trnjem, križem što ga prte časni uzvanici;

oni domoljublje sapinju i svakom kruha daju

što ga lome danomice, to je dio im osobnosti.

Po tom poznat ćeš ih kada vidiš tu ljepotu

što je ispunjena, načinjena od sposobnosti;

tada dovest će te k vječnome životu.

10.11.2023. 11:45

Sluga sjećanja

Jedan otok sretan

kao mala kap u srcu,

k'o trenutak sjetan,

kao nektar ptičjem srču,

rosi sjećanja na dlane

pa ih sve okuplja

kao mjesec svoje dane,

kao sakrivena šumska duplja

pa ih sažima u srži

kao da je predinfarktno stanje

i ekstraktom prži

cjelovito životno imanje.

To je slavlje, obljetnica,

jubilarno posvećenje Sina;

to je tko zna koja godišnjica

berbe ploda koji nudi vina

i ne namjerava stati.

To je jedan čas na visovima

koji može izobilje dati

što ga čuva daleko, na klisovima.

Kršan čovjek ondje je na straži

i pripušta samo izabrane,

traži nektar što mu je najdraži

da počasti goste rane.

Ne, neće naći svatko u životu

takvu privilegiju od svoga Gospodara,

degustirati odjednom tu divotu;

to je tajna sluge s puno milodara.

09.11.2023. 22:24 

Mjesto za molitvu

 

Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29

https://www.youtube.com/watch?v=XMbvcp480Y4

Pročišćenje vremena

 

Praštanje je ljubav sva na djelu;

za taj podvig snaga Duha treba

da iz moga srca uzme dušu cijelu,

da te čvrsto ljubim sve do neba.

Mnoge prispodobe rekli su mi stari,

al' su bile sasvim nezgodne za hram

u kojem se ovo suho deblo žari,

vrijeme mu je kao razgoreni plam.

Memorija prazna svu me smrvi,

duševne me trzavice more;

daj da operem si haljine u tvojoj krvi

da mi moji dragi sa mnom ne izgore.

Praštanje je rijeka, voda tekućica

koja meni samoj moje vrijeme mjeri,

a strpljenje tako pasivna je vrućica

u toj ljubavi i nadi, i obnavljajućoj vjeri

što je izvlačim iz Rane, Isuse i Kriste,

da obnoviš dane, haljine da budu čiste.

09.11.2023. 11:36