Svjetlo uzdaha

 

Žižak još tinja,

a jutro će doći

niz ove dvore.

Tu mi je svetinja

i usred noći

grudi mi gore.

Prigrljena ludosti

što ne daješ zdravlja,

bar um je tih.

A svetoj Mudrosti

red je slavlja

pa izađe stih.

Nedostatak je mladosti

sve što se pamti

i kinji siromaha,

željna ti radosti

u kojoj plamti

ova noć uzdaha.

Nema te hrane

pokraj Kruha

ta poniznost tvoja

za kratke dane

u izobilju Duha;

ovisnost moja.

Dar je vjere

u ljubavi Sina,

a nije praznovjerje,

dostojnost bez mjere

jer to je istina

i nije licemjerje.

O, žižak mali

hoće li proći,

što li će dati

da srce zapali

ovakvoj noći?

Bi li potrajati,

ti, slatka tišino,

sabirateljice

moždana jada?

I ti, visino,

neprijateljice

životna sklada,

što mi se sakrivaš

u sjenici lampiona,

u dubinama?

Kome se darivaš

kao vasiona

u trinama?

Jutarnja podatnosti

ovih svijeća,

svemirska mliječ;

a i tebi, odanosti,

neka je sreća

i blaga riječ.

09.11.2023. 02:26

Raspelo

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira

energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

 

Prinos tišine

 

Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.

Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.

Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.

Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00

Ognju neugasivi

 

Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.

Niti nebo, niti zvijezde

 

Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.

I s Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.

Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.

Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je čeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.

Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,

van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.

Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.

Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.

Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.

Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22

Nebeska Žena

 

Dugi dani putovanja moga

rasuli se kao snježna gruda,

svi u jedan i to ovaj sada

jer u sebi nađem Tebe, Boga,

Uskrs vječni plodna spruda

na kojemu uspomena na Te vlada

i to živa kao susret nenadani

poslije čekanja i šutnje Tvoje.

Radujem se jer presjajna Ti si Stijena

na kojoj se grade vječni stani

i gdje blagoslivljaš ruke moje

da ih darovima puni ta Nebeska Žena,

Majka trudna što se nikada ne vrijeđa,

Zaručnica Duha, odvajkada Sveta

jer je prebogata sva blaženstvom

i sva prepuna je slavnih pređa

što ih čuva kao žlijezde svijeta

svojim materinstvom, svojim ženstvom

da se sve opravda što se mračno psuje

i čega se straši čitav ljudski rod,

plodnosti i nemoćnice koja šuti,

mada njeno mjesto srcu uvijek tu je

jer bez njenih osobina ne bi bio Plod,

ne bi smisla imale nam staze, niti puti.

18.11.2020. 18:56 

Molitva s tminom

 

Tamnoj večeri

oblačna svoda

obilazi dveri

sluškinja broda,

a sunce opeče

njegova jedra,

obuzme ga žešće

u zalazna njedra.

Ona ih gleda,

srce si grije

i misli poreda

gdje svjetlo se krije

po dolasku noći.

Hladna li mraka!

Tu neće pomoći

molitva svaka,

zaziv prebrzi

na pola riječi.

Ona do srži

srce ne liječi.

Ah, i to vrijeme

traži si pravo

posijati sjeme

na nebo plavo.

Gusta već tmina

na vjeđe pada,

u grudima tinja

sunčana nada.

Možda već sutra

vjetar donese

ta proljetna jutra

i dušu zanese,

ugrije ljude,

zemlju i more,

zapali sprude

da molitve gore.

11.04.2021. 20:50