Duboka je stara rana,
ne može se ići u visine.
Ostarjele i djevojke dana,
sjet im pada u pličine.
Sve još dušu boli, trza
i na svak se šušanj strese,
reakcija neprimjetna, brza
koja cvijeće sve odnese.
Starci su već oni mlađi
koji ostadoše pripovijedati
kao uhvaćeni nekoj krađi;
ne možeš im zapovijedati.
Nervi pamte, kose sijede
i podočnjaci otvrdlih lica,
al' im uspomene tako vrijede
kao da je stalna nesanica.
Protok vremena ne liječi,
al' u Kristu, evo, žive,
stoje spomenici riječi
koje nisu pogrešne, ni krive.
Pustite ih dok si rane dijele,
dok razmjenjuju si fotografije
jer ne žele da im ožiljci zacijele
da bi mogli umrijeti bogatije.
Samo Križ je Kristov njima
svjedočanstvo raja na toj Cesti
koja stopu svaku vječno prima
da se može svoj sa svojim sresti.
28.10.2023. 21:31