Klanjat ću se, klečati dok mogu,
u sve dane podizat ću ruke
da se svidim sve to više svome Bogu,
uskrslome poslije strašne Muke.
Nazivaju me pogrdnim imenima, da ne bi,
i bez tolerancije su kao invalidi duha;
kao Zloduh strašno viču, bune se u sebi,
prodali bi dušu jer sam za to kao gluha.
Kažu da sam primitivna, zaostala,
ne znaju ni što je civilizacija,
jer na koljena sam kao klasje pala,
jer ne drži mene birokracija
već ta kršćanska kultura živa.
Zloduh sav podivlja, ne zna
da ja nisam za sve njima kriva,
zaboravili su što je ljubav nježna.
Ako ja sam samo klečavica,
tada gdje se ta opasnost krije?
Sva poludi stoga kmečavica
koja nikad žena bila nije.
Razvratna je strašno vila ova,
predebela, ranjiva i slaba.
Mrzi zvona i svu buku svatova,
a čeka je provalije graba.
Otišla je predaleko već odavno,
sotonskim se djelima prepustila
dok ja ljubim Krista, Ime slavno
pa sam glavu svoju pred Njim spustila.
Za njih sam fanatik katoličke vjere,
neka znaju za to kobne vile
što se razgolitile bez ukusa i mjere
dok mi duša nosi odoru od svile
jer je Bog naš tako sve uredio
da su mirni, da su sretni ljudi,
svatko tko je Isusa naslijedio
jer je Riječ ta koja srce budi.
08.06.2023. 05:32
