„Boga nitko nikada nije vidio, Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio”, Iv 1,18
Naslovni izvadak je iz Biblije, Knjige vjerske i kulturne, moralne, a pomalo i povijesne, Knjige koja bilježi i izvještava o davnim događajima tadašnjega naseljenog svijeta, Knjige koja je književno i umjetnički, filozofski i teološki vrlo vrijedna zbirka najrazličitije literature svoga vremena.
Za razliku od ostale vjerske i filozofske literature, Biblija, Sveta knjiga kršćana, ali i židovstva i islama, triju jednobožačkih religija u svijetu, vrlo je iscrpna, često jasna i konkretna knjiga, a ispunjena tajnama i misterijem, mistikom i kontemplativnim tekstovima.
Kako drugačije govoriti o Bogu?
Ljudi su filozofi i mistici, više vjeruju nečemu što nije tako jasno i konkretno prikazano, vole razvijati svoju maštu te tako izvlače iz sebe i svojega čovještva mnoge pogrešne zaključke o Bogu.
Istovremeno, ljudi su pragmatični i vole dokazivati na najrazličitije načine ono što vjeruju.
O Bogu se premalo govori, o Bogu se šuti. Ta, tko bi se usudio bilo što tvrditi? Ipak, to je najvažnije pitanje i problematika svakoga pojedinog čovjeka koji je ikada živio, koji živi i koji će živjeti; ujedno je pitanje o Bogu jedna jedina zajednička tema svih ljudi, svega čovječanstva.
Je li sam Bog tako želio kada je stvarao svijet, da se ljudi pitaju o Njemu i da istovremeno o Njemu šute jer ne znaju ništa?
Kao prvo, Bog je stvorio čovjeka i sve ostalo što je dobro, lijepo i isti nito.
Ono što je teško također stvara i uređuje Bog.
Ono što je loše, ružno i lažno Bog nije stvorio, ali uređuje na najbolji i najsavršeniji mogući način kako bi opstalo što više ljudi i to zato da bi što veći broj ljudi dostigao do konkretnog odnosa s Njim, svojim Stvoriteljem. Kada čovjek postigne taj cilj, živi dobro, lijepo i istinito, a to znači da živi vječno, sretan i blažen, kod Boga i u Bogu.
To je Milost, milosrđe koje ukazuje Bog svome stvorenju, čovjeku za kojega piše da je stvoren veoma dobro. Naravno, jer je na sliku Boga stvoren, a to znači da je čovjek osoba, a nije ono sve što osoba nije, jer Gospodin Bog je Osoba.
Najupečatljivije je za osobe što imaju svoju vlastitu volju, a to znači da imaju i razvijeni um i razum. I ne samo to, već sve osobe čine ono što im njihova volja nalaže činiti što znači da ljudi kao osobe odlučuju, uvijek odlučuju što će učiniti. Sposobni su čitav život bez prekida razmišljati, promatrati i razmatrati razne mogućnosti i čežnje.
Ono što pokreće ljude također je Bog jer On je Život, Duh i Istina.
Na sliku Božju čovjek također ima duh i dušu koja ga pokreće na život prema istini.
Što je Bog u biti nije tako značajno za ljude, ali je jako značajno odgovoriti na pitanje tko je Bog. To je pitanje jedan savršen primjer kako možemo razlikovati osobe od svega što osobe nisu.
Prikladno je reći da nisu svi duhovi, anđeoski i ljudski, u milosti Boga na isti način.
Svjetlonoša, anđeo koji bijaše zadužen da pronosi Boga, koji je ljudima Svjetlo, svim narodima i svakom čovjeku, pade na prekrasno stvorenu zemlju i svemir, na dno najnižega dna kada umisli u sebi da je veći nego što jest, da je moćniji nego što jest. Upravo taj grijeh u kojemu se umislio i uzoholio, učini ga zloduhom koji više nije bio tako dobar nego loš, nije više tako lijep, nego ružan, nije više u potrazi za istinom, nego laže.
No, svaki čovjek ima bezbroj prilika da ostane i dobar, i da mu duša postane čišća i ljepša, i da dopusti da ga Bog koji je Istina – pronađe i pozove k sebi.
Da, Bog je htio da Ga ljudi traže i čeznu za Njim, barem približno i slično onome načinu na koji Bog traži čovjeka i čezne za čovjekom.
Da bi se približio ljudima što više, Bog postaje Čovjekom, postade pravi Čovjek, a osta pravi Bog.
Bogočovjek, Isus Krist, je ruka koju nam pruža Bog da nas privuče k sebi, ali i da nas na taj način otme iz ruku zloduha. 11.06.2022. 16:22
„Ja
sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj
donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.”
Iv 15,5
