„Poslije
ovoga izlit ću duha svoga na svako tijelo,
i proricat će
vaši sinovi i kćeri,
vaši će starci sanjati sne,
a vaši
mladići gledati viđenja.
2 Čak ću i na sluge i
sluškinje
izliti duha svojeg u dane one.
3 Pokazat ću
znamenja na nebu i zemlji,
krv i oganj i stupove dima.«
4 Sunce
će se prometnut’ u tminu
a mjesec u krv,
prije nego
svane Gospodnji
dan,
velik i strašan.
5 Svi što prizivaju ime
Gospodnje
spašeni
će biti,
jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti
spasenje,
kao što Gospodin
reče,
a među preživjelima oni
koje Gospodin
pozove.” Joel
3
Glava
I
UVOD
Po
svojoj smrti i uskrsnuću Isus udjeljuje Crkvi dar svoga Duha.
Kad
Isus umire i predaje svoj Duh Bogu, On Duha u isti mah prosljeđuje
svojoj Crkvi (Iv 19,30).
Kao
novo stvorenje, Crkva se može roditi samo od Duha u kojemu je
izvorište svega što se rađa u Bogu (Iv 3,5 sl.).
U
Djelima apostolskim djelovanje Duha ima one dvije crte koje su
zapažene već u Starom zavjetu. Na jednoj strani čudesa i neobična
djela:
-
nadahnuti Duhom su zanosom obuzeti,
-
bolesnici i opsjednuti izbavljeni,
-
junačka neustrašivost učenika.
Na
drugoj strani, te neobične pojave, kao znakovi konačnog spasenja,
svjedoče:
-
da je obraćenje moguće,
-
da su grijesi oprošteni,
-
da je došao čas kad u Crkvi Bog izljeva svoga Duha.
Taj
je Duh Isusov Duh:
On
djeluje da se ponavljaju Isusovi čini, da se propovijeda Isusova
riječ, da se ponovno govori Isusova molitva, da se u lomljenju kruha
trajno nastavlja Isusovo zahvaljivanje; Duh podržava jedinstvo među
braćom, jedinstvo koje je okupljalo učenike oko Isusa, zahvaljujući
snazi Isusova Duha bez kojega bi se svi razbježali (Dufour 224.-225.
str.).
Riječ
„Pentekostes” znači u grčkom da je blagdan svetkovan na pedeseti
dan poslije Pashe. Predmet se te svetkovine razvijao: najprije je to
bila poljodjelska svetkovina, a zatim se njome slavio spomen na
povijesni događaj Saveza, da bi najzad postala blagdanom darivanja
Duha, čime na zemlji otpočinje novi Savez.
Stari
zavjet i judaizam
Blagdan
„Pentekostes” („Pedesetnica”), zajedno s Pashom i Blagdanom
sjenica, jedan je od triju blagdana o kojima se Izrael mora pokazati
pred Gospodinom na mjestu koje On odabere kao prebivalište svom
Imenu.
1.
U početku je to Blagdan žetve, dan radosti i zahvaljivanja; tada se
prinose prvine onoga čime je urodila zemlja. U Knjizi Izlaska 34,22
je ovaj blagdan dobio naziv Blagdan sedmica, taj naziv ga smješta
sedam tjedana nakon Pashe i prinošenja prvog snopa:
„A
počevši od sutrašnjega dana po suboti – dana u koji donesete
snop za žrtvu prikaznicu – nabrojte punih sedam tjedana”.
2.
Zatim ovaj Blagdan postaje godišnjicom. Savez je sklopljen pedesetak
dana nakon izlaska iz Egipta, izlaska koji se slavi Pashom; tako je
Blagdan sedmica prirodno postao godišnjicom Saveza već od drugog
stoljeća prije Krista pa nadalje: kao takav, dakle, općenito se
javlja početkom nove ere, sudeći po rabinskim spisima i kumranskim
rukopisima.
Glava
II
KRŠĆANSKI
BLAGDAN
1.
TEOFANIJA
Darivanje
Duha, uz znakove koji ga prate: vjetar, oganj, dolazi kao produžetak
starozavjetnih teofanija.
Dvojako
čudo naglašava smisao ovog događaja: prvo se apostoli, veličajući
Božja čudesa, izražavaju raznim „jezicima” (Dj 2,3) i razumiju
se svi prisutni. Govoriti jezicima jest karizmatski oblik molitve
koji se susreće u prvim kršćanskim zajednicama. To govorenje
jezicima, iako po sebi nerazumljivo, razumiju svi prisutni i to čudo
čuvenja je znak sveopćeg poslanja Crkve, jer ti slušaoci dolaze iz
najrazličitijih krajeva.
2.
SMISAO OVOG DOGAĐAJA
a)
Eshatološki izljev Duha
Pozivajući
se na proroka Joela, Petar pokazuje da Duhovi ispunjavaju Božja
obećanja: u posljednja će vremena Duh biti dar svima (usp. Ez
36,27). Preteča (Ivan Krstitelj) je već ranije navijestio
prisutnost Onoga koji je imao krstiti Duhom Svetim. A Isus je poslije
svog uskrsnuća potvrdio ta obećanja:
„A
vi ćete uskoro biti kršteni Duhom Svetim” (Dj 1,5).
b)
Kruna Kristove Pashe
Prema
prvotnoj katehezi Krist, mrtav, uskrsnuli i uzvišen s desne Očeve,
dovršava svoje djelo dijeleći Duha apostolskoj zajednici. Duhovi su
punina Pashe.
c)
Okupljanje mesijanske zajednice
Proroci
su navješćivali da će razasuti biti sabrani na brdu Sionu i da će
se tako izraelska zajednica sjediniti oko Gospodina; Duhovi ostvaruju
u Jeruzalemu duhovno jedinstvo Židova i prozelita iz svih naroda;
oni se priklanjaju nauci apostola i imaju zajedništvo u bratskoj
ljubavi oko euharistijskog stola (Dj 2,43 sl.).
d)
Zajednica otvorena svim narodima
Duh
je sišao radi svjedočanstva koje je potrebno pronositi do krajeva
zemlje. Čudo slušanja naglašava da se prva mesijanska zajednica
širi na sve narode. „Duhovi pogana” čine to konačno
očiglednim.
Razdor
što se dogodio u Babilonu (Post 11) ovdje nalazi svoju protutezu i
svoj završetak.
e)
Početak poslanja
Duhovi
koji okupljaju mesijansku zajednicu polazište su poslanja te
zajednice: govor Petra koji je stupio s Jedanaestoricom jest prvi čin
poslanja što ga je Isus zadao:
„Primit
ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas pa ćete mi biti
svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja
zemlje (Dj 1,8)”.
Oci
su ovo krštenje Duhom Svetim – neku vrst apostolske investiture
Crkve – usporedili s Isusovim krštenjem, tim svečanim
bogojavljenjem na početku Njegova mesijanska, javnoga djelovanja.
Oni
u Duhovima otkrivaju darivanje novog Zakona Crkvi i novo stvaranje
(Jeremija, Ezekiel, Postanak): ove teme nisu izražene u Djelima
apostolskim 2, no one se oslanjaju na stvarnost, nutarnje djelovanje
Duha i ponovno stvaranje što ga On provodi.
3.
DUHOVI – MISTERIJ SPASENJA
Dok
je vanjska strana bogojavljenja bila prolazna, dar Duha Crkvi jest
konačan. S Duhovima otpočinje vrijeme Crkve koja u svom hodu u
susret Gospodinu od Njega stalno prima Duha koji je okuplja u vjeri i
ljubavi, posvećuje je i šalje ju na misiju. Djela apostolska – to
„evanđelje Duha Svetoga” - otkrivaju neprekidno aktualnost ovoga
dara, karizme u najvišem smislu riječi, i po ulozi Duha u ravnanju
i misijskoj djelatnosti Crkve, i po Njegovim vidljivijim
očitovanjima.
Darivanje
Duha daje obilježje posljednjem vremenu, razdoblju koje počinje s
Uzašašćem, a doživjet će svoje dovršenje na posljednji dan, kad
se vrati Gospodin. (Dufour, str. 228.- 230.)
Glava
III
ZAKLJUČAK
Početno
očitovanje tog poslanja Duha je zapravo smisao Duhova, to poslanje
traje dok bude Crkve.
Duh
čini Dvanaestoricu Isusovim svjedocima; dobili su Duha da bi mogli
ispuniti svoju zadaću kao izaslanici. U tome Duhu će propovijedati
Evanđelje kao i propovjednici nakon njih, propovjednici svih
vremena.
Poslanje
Duha je, dakle, inherentno samom misteriju Crkve kad ona navješćuje
Riječ kako bi ispunila svoju misionarsku zadaću.
Stoga
je Isusova Crkva izvorište posvećenja svih ljudi. Krštenje i
posinjenje te poslanje Duha postaje predmetom i sadržajem kršćanskog
iskustva.
Tako
se dovršava objava misterija Boga: poslije Sina, Riječi i Mudrosti
Božje, i Duh se očitovao kao božanska Osoba, ulazeći u povijest
ljudi, nutarnje preobražavajući na sliku Sina Božjega (Dufour,
921. str.).
02.06.2022.
02:25
„Branitelj,
Duh Sveti,
kojega
će Otac poslati zbog mene,
naučit
će vas sve.
On
će svjedočiti za mene.
Evo,
ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao”
reče
Isus, Gospodin;
(Iv
14,26; Iv 15,26; Iv 16,7;
zatim:
Lk 24,49; Dj 1,4; Ez 36,27; Jl 3,1 sl.).