„Poslije
ovoga izlit ću duha svoga na svako tijelo,
i proricat će
vaši sinovi i kćeri,
vaši će starci sanjati sne,
a vaši
mladići gledati viđenja.
2 Čak ću i na sluge i
sluškinje
izliti duha svojeg u dane one.
3 Pokazat ću
znamenja na nebu i zemlji,
krv i oganj i stupove dima.«
4 Sunce
će se prometnut’ u tminu
a mjesec u krv,
prije nego
svane Gospodnji
dan,
velik i strašan.
5 Svi što prizivaju ime
Gospodnje
spašeni
će biti,
jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti
spasenje,
kao što Gospodin
reče,
a među preživjelima oni
koje Gospodin
pozove.” Joel
3
Glava I
UVOD
Po svojoj smrti i uskrsnuću Isus udjeljuje Crkvi dar svoga Duha.
Kad Isus umire i predaje svoj Duh Bogu, On Duha u isti mah prosljeđuje svojoj Crkvi (Iv 19,30).
Kao novo stvorenje, Crkva se može roditi samo od Duha u kojemu je izvorište svega što se rađa u Bogu (Iv 3,5 sl.).
U Djelima apostolskim djelovanje Duha ima one dvije crte koje su zapažene već u Starom zavjetu. Na jednoj strani čudesa i neobična djela:
- nadahnuti Duhom su zanosom obuzeti,
- bolesnici i opsjednuti izbavljeni,
- junačka neustrašivost učenika.
Na drugoj strani, te neobične pojave, kao znakovi konačnog spasenja, svjedoče:
- da je obraćenje moguće,
- da su grijesi oprošteni,
- da je došao čas kad u Crkvi Bog izljeva svoga Duha.
Taj je Duh Isusov Duh:
On djeluje da se ponavljaju Isusovi čini, da se propovijeda Isusova riječ, da se ponovno govori Isusova molitva, da se u lomljenju kruha trajno nastavlja Isusovo zahvaljivanje; Duh podržava jedinstvo među braćom, jedinstvo koje je okupljalo učenike oko Isusa, zahvaljujući snazi Isusova Duha bez kojega bi se svi razbježali (Dufour 224.-225. str.).
Riječ „Pentekostes” znači u grčkom da je blagdan svetkovan na pedeseti dan poslije Pashe. Predmet se te svetkovine razvijao: najprije je to bila poljodjelska svetkovina, a zatim se njome slavio spomen na povijesni događaj Saveza, da bi najzad postala blagdanom darivanja Duha, čime na zemlji otpočinje novi Savez.
Stari zavjet i judaizam
Blagdan „Pentekostes” („Pedesetnica”), zajedno s Pashom i Blagdanom sjenica, jedan je od triju blagdana o kojima se Izrael mora pokazati pred Gospodinom na mjestu koje On odabere kao prebivalište svom Imenu.
1. U početku je to Blagdan žetve, dan radosti i zahvaljivanja; tada se prinose prvine onoga čime je urodila zemlja. U Knjizi Izlaska 34,22 je ovaj blagdan dobio naziv Blagdan sedmica, taj naziv ga smješta sedam tjedana nakon Pashe i prinošenja prvog snopa:
„A počevši od sutrašnjega dana po suboti – dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu – nabrojte punih sedam tjedana”.
2. Zatim ovaj Blagdan postaje godišnjicom. Savez je sklopljen pedesetak dana nakon izlaska iz Egipta, izlaska koji se slavi Pashom; tako je Blagdan sedmica prirodno postao godišnjicom Saveza već od drugog stoljeća prije Krista pa nadalje: kao takav, dakle, općenito se javlja početkom nove ere, sudeći po rabinskim spisima i kumranskim rukopisima.
Glava II
KRŠĆANSKI BLAGDAN
1. TEOFANIJA
Darivanje Duha, uz znakove koji ga prate: vjetar, oganj, dolazi kao produžetak starozavjetnih teofanija.
Dvojako čudo naglašava smisao ovog događaja: prvo se apostoli, veličajući Božja čudesa, izražavaju raznim „jezicima” (Dj 2,3) i razumiju se svi prisutni. Govoriti jezicima jest karizmatski oblik molitve koji se susreće u prvim kršćanskim zajednicama. To govorenje jezicima, iako po sebi nerazumljivo, razumiju svi prisutni i to čudo čuvenja je znak sveopćeg poslanja Crkve, jer ti slušaoci dolaze iz najrazličitijih krajeva.
2. SMISAO OVOG DOGAĐAJA
a) Eshatološki izljev Duha
Pozivajući se na proroka Joela, Petar pokazuje da Duhovi ispunjavaju Božja obećanja: u posljednja će vremena Duh biti dar svima (usp. Ez 36,27). Preteča (Ivan Krstitelj) je već ranije navijestio prisutnost Onoga koji je imao krstiti Duhom Svetim. A Isus je poslije svog uskrsnuća potvrdio ta obećanja:
„A vi ćete uskoro biti kršteni Duhom Svetim” (Dj 1,5).
b) Kruna Kristove Pashe
Prema prvotnoj katehezi Krist, mrtav, uskrsnuli i uzvišen s desne Očeve, dovršava svoje djelo dijeleći Duha apostolskoj zajednici. Duhovi su punina Pashe.
c) Okupljanje mesijanske zajednice
Proroci su navješćivali da će razasuti biti sabrani na brdu Sionu i da će se tako izraelska zajednica sjediniti oko Gospodina; Duhovi ostvaruju u Jeruzalemu duhovno jedinstvo Židova i prozelita iz svih naroda; oni se priklanjaju nauci apostola i imaju zajedništvo u bratskoj ljubavi oko euharistijskog stola (Dj 2,43 sl.).
d) Zajednica otvorena svim narodima
Duh je sišao radi svjedočanstva koje je potrebno pronositi do krajeva zemlje. Čudo slušanja naglašava da se prva mesijanska zajednica širi na sve narode. „Duhovi pogana” čine to konačno očiglednim.
Razdor što se dogodio u Babilonu (Post 11) ovdje nalazi svoju protutezu i svoj završetak.
e) Početak poslanja
Duhovi koji okupljaju mesijansku zajednicu polazište su poslanja te zajednice: govor Petra koji je stupio s Jedanaestoricom jest prvi čin poslanja što ga je Isus zadao:
„Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje (Dj 1,8)”.
Oci su ovo krštenje Duhom Svetim – neku vrst apostolske investiture Crkve – usporedili s Isusovim krštenjem, tim svečanim bogojavljenjem na početku Njegova mesijanska, javnoga djelovanja.
Oni u Duhovima otkrivaju darivanje novog Zakona Crkvi i novo stvaranje (Jeremija, Ezekiel, Postanak): ove teme nisu izražene u Djelima apostolskim 2, no one se oslanjaju na stvarnost, nutarnje djelovanje Duha i ponovno stvaranje što ga On provodi.
3. DUHOVI – MISTERIJ SPASENJA
Dok je vanjska strana bogojavljenja bila prolazna, dar Duha Crkvi jest konačan. S Duhovima otpočinje vrijeme Crkve koja u svom hodu u susret Gospodinu od Njega stalno prima Duha koji je okuplja u vjeri i ljubavi, posvećuje je i šalje ju na misiju. Djela apostolska – to „evanđelje Duha Svetoga” - otkrivaju neprekidno aktualnost ovoga dara, karizme u najvišem smislu riječi, i po ulozi Duha u ravnanju i misijskoj djelatnosti Crkve, i po Njegovim vidljivijim očitovanjima.
Darivanje Duha daje obilježje posljednjem vremenu, razdoblju koje počinje s Uzašašćem, a doživjet će svoje dovršenje na posljednji dan, kad se vrati Gospodin. (Dufour, str. 228.- 230.)
Glava III
ZAKLJUČAK
Početno očitovanje tog poslanja Duha je zapravo smisao Duhova, to poslanje traje dok bude Crkve.
Duh čini Dvanaestoricu Isusovim svjedocima; dobili su Duha da bi mogli ispuniti svoju zadaću kao izaslanici. U tome Duhu će propovijedati Evanđelje kao i propovjednici nakon njih, propovjednici svih vremena.
Poslanje Duha je, dakle, inherentno samom misteriju Crkve kad ona navješćuje Riječ kako bi ispunila svoju misionarsku zadaću.
Stoga je Isusova Crkva izvorište posvećenja svih ljudi. Krštenje i posinjenje te poslanje Duha postaje predmetom i sadržajem kršćanskog iskustva.
Tako se dovršava objava misterija Boga: poslije Sina, Riječi i Mudrosti Božje, i Duh se očitovao kao božanska Osoba, ulazeći u povijest ljudi, nutarnje preobražavajući na sliku Sina Božjega (Dufour, 921. str.).
02.06.2022. 02:25
„Branitelj, Duh Sveti,
kojega će Otac poslati zbog mene,
naučit će vas sve.
On će svjedočiti za mene.
Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao”
reče Isus, Gospodin;
(Iv 14,26; Iv 15,26; Iv 16,7;
zatim: Lk 24,49; Dj 1,4; Ez 36,27; Jl 3,1 sl.).
