Opet bila sam u kraju zvjerskom,
tamo gdje mi bez Tebe je uvijek tama,
a bila sam i blizu raju nebeskom,
tako tužna, tako ranjena i sama.
Sam Sotona smijao se meni,
u to moje lice, oteo mi sve.
I ja sama mnoge ostavih u sjeni,
shvatila sam: drugo ne preostaje.
Htio mi je srce, duše dragih ljudi,
i okljaštrio mi stan i neke uspomene,
sve je uzeo za sebe pa sad bludi,
spremajući se da proždere i mene.
Ima puno saveznika na tom svijetu,
mnoge duše za sobom je poveo
koje će istruliti kao prah na cvijetu.
Čitav svijet je na poprište sveo.
Bože moj, Bože moj, sunčana Ljepoto,
kaznu traže mnogi naraštaji!
Kao da su oni ikad rađali životom,
kao da su ikada opraštali.
Blagoslov mi sa usana siđe,
suza kapnula je na moj stol.
I Duh Sveti tad mi priđe
da oprosti meni svaku bol,
da učvrsti mene ljubavi i pouzdanju.
Iza mene bezdan, a preda mnom Bog.
Utjeho i Sunce, Isuse u svetom zdanju,
Rano mi u duši smilovanja svog.
17.08.2021. 05:59
