Gospodine, psalmist Ti pjeva da si čovjeka načinio malo manjim od anđela, samo malo manjim od sebe, Gospodina svega.
„Gledam
ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih
učvrsti –
5 pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin
čovječji te ga pohodiš?” Ps
8
Predodredio si čovjeka kao svoje najdivnije djelo stvaranja, Gospodine, svaku ljudsku osobu si zacrtao kao posebno i divno remek – djelo. Svaki čovjek, ikada na zemlji, u Sinu Tvome može zaista to i postati, svetac Božji.
Sigurno si znao koliko puno strpljenja Ti je potrebno za čovjeka, i to u odnosu prema onom strpljenju kojega gotovo niti jedan čovjek nema.
„Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte ih, nemojte ih proklinjati”, govorio si ljudima na razne načine, mnogo puta.
Kako da čovjek shvati da mu je to najbolje i najmudrije za njegov plodan život, za život kakvoga bi mogao imati i to upravo određeni čovjek i niti jedan drugi?
Je li to Tvoja raskoš u stvaranju, ona Tvoja rasipnost?
Da, sigurno jest.
Ti puštaš da ljudska okorjela srca propadaju sve dok ne naiđu do dna, na muke paklene i dok ne vide i ne zavape da si im Ti, Gospodine Bože, jedini spas od muka.
Ali zar je to sve?
Spas iz blata, spas od ljage, spas za novu slobodu života u novim grijesima?
Sve više sam sklona vjerovati da su mnogi ljudi potpuno nemoćni pred Tobom, a sloboda im služi samo da još više potonu. Sve češće mi izgleda da se mnogo truleži nakupi na svijetu, truleži koju se mora u peć baciti da izgori, kao u spalionici otpada, jer toliko si duhovne neplodnosti pokazao meni u životu.
Moje opraštanje, moje zajedničko i apsolutno opraštanje svima, postaje mi sumnjivo.
Evanđelist Ivan spominje da se ne mora baš za svakog čovjeka moliti; ta me riječ baca u sumnju jer živjela sam kao stari čovjek u nekim idejama o tome kako svaki čovjek ima svoju životnu priliku za dobro.
„16 Vidi
li tko brata svojega
gdje čini grijeh koji nije na smrt,
neka
ište i dat će mu život
– onima koji čine grijeh
što
nije na smrt.
Ima grijeh što je na smrt;
za nj ne velim da
moli.
17 Svaka je nepravda grijeh.
A postoji grijeh
koji nije na smrt.
18 Znamo:
tko god je rođen od
Boga, ne griješi;
nego Rođeni od Boga čuva ga
i Zli ga
se ne dotiče. „ 1 Iv 5,16-18
I kada gledam i slušam te psovače, mnogi ne znaju što čine, uglavnom su bolesnici dok neki drugi kršćani u tim psovačima vide samo zlo i oličenje zla, bježe od njih, ali barem ih ne proklinju.
Čovjek mora biti jako svjestan što čini kada psuje i to psovanje je već okorjela navika, mnogi ne znaju uopće koliko često psuju u jednom razgovoru. To su okorjele navike, kao prvo. Morate reći da to ne želite slušati, ali ne možete ni sebi, ni psovaču puno pomoći, mada uporno tumačite kakvo si zlo čine. Često psovači jesu i tradicionalni vjernici čiji su roditelji vršili preveliki pritisak u svojoj vjeri umjesto da nauče razlikovati duha života od samoga slova koje ubija.
U tom smislu stavljam na tezulju pitanje o jednakim prilikama za sve protiv pitanja koje sve češće susrećem, a to je pitanje zloće ljudske.
Jedini si odgovor Ti, Kriste, Gospodine.
U Tebe se krstiti znači riješiti se Istočnoga grijeha, grijeha naših praroditelja po kojemu je zlo i ušlo u svijet; grijeha koji je izvor ogromne rijeke ljudskih grijeha u povijesti čovječanstva; onoga grijeha koji navodi svako ljudsko biće na zlo; grijeha koji ostavlja iza sebe nepopravljive posljedice u vremenu, u životu određenoga grešnika, naročito ako se krstio u zrelim godinama pa se prisjeća tih posljedica Istočnoga grijeha, posljedica koje su nastale kao njegovi osobni grijesi.
Mada krštenje u Katoličkoj Crkvi briše taj Istočni grijeh u čovjeku, ja, evo, i danas u promišljanju nailazim na posljedice koje su ostale u mojoj duši, na mom srcu kao tvrdokorne navike. Ne kažem da se nisam pomakla naprijed u vjerskom životu, ali napasti me vrebaju neprekidno i moram se dobro izučavati o tome kako i kada ću se othrvati napasti. Moram je predvidjeti. Spriječiti molitvom, dobrim djelima koja mi nikako ne uspijevaju kao dobra djela, izbjegavanjem svake prilike koja bi mogla donijeti napast u srce, a to znači da se u svojoj nemoći moram osamiti što opet može biti jako opasno.
„Najčešći prigovor doktrini predodređenja je da je ona nepravedna. Zašto bi Bog odabrao određene pojedince, a ne druge? Važno je zapamtiti da nitko ne zaslužuje spas. Svi smo sagriješili (Rimljanima 3:23) i svi smo vrijedni vječne kazne (Rimljanima 6:23). Kao rezultat toga, Bog bi bio savršeno pravedan i dopustio svima nama da vječnost provedemo u paklu. Međutim, Bog odlučuje spasiti neke od nas. On nije nepravedan prema onima koji nisu izabrani, jer oni primaju ono što zaslužuju. Božji odabir milosti prema nekima nije nepravedan prema drugima. Nitko ništa ne zaslužuje od Boga; stoga se nitko ne može usprotiviti ako ništa ne primi od Boga. Ilustracija bi bila čovjek koji nasumično dijeli novac petorici ljudi u gomili od dvadeset. Bi li se petnaestak ljudi koji nisu primili novac uzrujalo? Vjerojatno je tako. Imaju li oni pravo biti uzrujani? Ne, nemaju. Zašto? Jer čovjek nikome nije bio dužan novac. Jednostavno je odlučio biti milostiv prema nekima.
Riječi prevedene „predodređeno“ u gore spomenutom Svetom pismu potječu od grčke riječi proorizo, koja nosi značenje „unaprijed odrediti“, „zarediti“, „odlučiti unaprijed“. Dakle, predodređenje je Bog koji određuje da će se određene stvari dogoditi prije vremena. Što je Bog unaprijed odredio? Prema Rimljanima 8: 29-30, Bog je unaprijed odredio da će određene osobe biti prilagođene sličnosti Sina, biti pozvane, opravdane i slavljene. U biti, Bog unaprijed određuje da će određene osobe biti spašene. Brojni zapisi govore o vjernicima u Krista koji je izabran (Matej 24:22, 31; Marko 13:20, 27; Rimljanima 8:33, 9:11, 11: 5-7, 28; Efežanima 1:11; Kološanima 3:12 ; 1. Solunjanima 1: 4; 1. Timoteju 5:21; 2. Timoteju 2:10; Titu 1: 1; 1. Petru 1: 1-2, 2: 9; 2. Petru 1:10). Predodređenje je biblijski nauk da Bog u svom suverenitetu bira određene pojedince za spasenje.
Ako Bog bira tko će biti spašen, ne narušava li to našu slobodnu volju da odaberemo i vjerujemo u Krista? Biblija kaže da imamo izbor- svi koji vjeruju u Isusa Krista bit će spašeni (Ivan 3:16; Rimljanima 10: 9-10). Biblija nikada ne opisuje Boga kako odbija bilo koga tko vjeruje u njega ili odbija svakoga tko ga traži (Ponovljeni zakon 4,29). Nekako, u Božjem otajstvu, predodređenje radi ruku pod ruku s osobom koju je Bog privukao (Ivan 6:44) i vjeruje u spasenje (Rimljanima 1:16). Bog predodređuje tko će biti spašen, a mi moramo izabrati Krista kako bismo bili spašeni. Obje činjenice su podjednako istinite. Rimljanima 11:33 objavljuje: „O, dubino bogatstva mudrosti i spoznaje Božje! Kako su neistraživi njegovi sudovi i njegovi putevi izvan trasiranja!” ('gotquestions').
Ima nas raznolikih kao što je raznolik na zemlji svijet flore i faune, kao što je raznoliko nebo sa svojim svjetlilima, kao što je raznolik čitav svemir, odnosno makro i mikro kozmos.
Radosna vijest je da je Bog neke ipak, i to mnoge, predodredio za spasenje.
Tužno je što ima bezbroj milijuna ljudi kojima je Gospodin više puta dao priliku da Mu povjeruju, da se obrate od svojih zlih puteva, da im je već pripravio stanove, ali ti su Ga ljudi napustili, iznevjerili.
Odbija me kada ljudi govore: „Pazi, on ti je zao, nije dobar čovjek”.
Zar nismo svi zli? Zar nije zao koji misli da je netko zao i još upozorava druge ljude na to?!
Odakle mi možemo znati za druge: koliko su grešni, jesu li zaista tako zli kako nama izgledaju.
Po djelima, samo po njihovim djelima znamo, po plodovima.
Ako su plodovi zli, to nama ne daje pravo da se bacamo na zlikovca drvljem i kamenjem, da ga vrijeđamo, da pljujemo po njemu – to je ono što me sablažnjava često.
To može biti značajan pokazatelj neke osobe.
To može biti znak za opasnost.
Taj znak za opasnost može upućivati na dolazeće napasti.
Riječ i pojam „znak” potječe iz praslavenske riječi i pojma „znati”, odnosno lit. „žinoti” - glagol i pojam koji potječe od latinskog pojma „co-gnoscere” ili grčkog pojma „gi-gnoskein”, imenica: gnoza=znanje.
Dakle, kada ugledamo znak za opasnost, već smo svjesni i mogućnosti da ulazimo u grijeh.
Znak jest ONO ŠTO UPUĆUJE NA NEŠTO.
Za razliku od pojma „znak”, koji može predstavljati u nekim slučajevima i simboliku, stvarno značenje riječi i pojma „simbol” jest nešto sasvim drugo i potpuno drugačija dimenzija, punija i veća, dublja i šira.
Simbol jest znak koji JEST ONO ŠTO POKAZUJE.
Problematično je kada kršćani kažu da su Tijelo i Krv Kristova na oltaru „samo” simbolično kao da to nisi uistinu Ti, Kriste.
Riječ i pojam „simbol” potječu od znakovite grčke riječi „symbolon”=SIM- +ballein: bacati, pogađati (latinski „symbolo”), a znamo da su stari Grci imali simbole u obliku pločica na kojima je bila upisana obaveza i obećanje; tu bi pločicu prepolovili i polovice podijelili među sobom kao znak raspoznavanja i ugovora kojega se moraju držati pod svaku cijenu; često se to činilo prilikom rastajanja na dulje vrijeme.
U svakom slučaju simbol je velika dubina, za razliku od znaka koji, poput prometnoga znaka na cesti, može biti i pogrešan, odnosno privremeno izvan značenja(dok su radovi na cesti ili kad je izvanredno zaustavljen promet).
Tako kršćani imaju znak ribe, ali to nije vjerodostojno.
Pravi kršćanski simbol, „fuit symbolum Credo= a symbol of trust, engl.= simbol povjerenja i pouzdanja” jest CREDO – SIMBOL KRŠĆANSKE VJERE. Mi to uglavnom izgovaramo: ispovijest vjere, Vjerujem.
„Nicejsko-carigradsko vjerovanje
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.
I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.” 07.08.2021. 09:47
„Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju” 2 Kor 5,7