Vidjeti
te, vjerovati, bonaca
je srcu mom, bijela
jedra odaslati u
nebeski sveti dom
s
porukama mira, sreće
tihe kao malen dah. Neka
anđeo ti svira onu
melodiju koja diže prah
da
se s njega potpuno uzvise dobre
želje, topli sni. Nije
lako preletjeti klise kada
progone te svi,
nije
lako ni običan biti sred
oluja iskušenja, svoje
jade porobiti na
tom moru otrežnjenja,
nakon
bure mirno sjesti, reći
sebi sad sam svoj. Opet
mi ćemo se sresti. Mirno
more, kapetane moj.
Kada
živimo onako kako to nalaže Zakon i Riječ Boga u Deset zapovijedi
Mojsijevih i one Dvije zapovijedi ljubavi koje je Isus posebno
naglašavao te ako smo čuli Blaženstva iz one Isusove propovijedi
na Gori, dobivamo kraljevstvo nebesko koje spominjemo u molitvi
Očenaš i koje ulazi u nas i u kojega ulazimo sa svojom sviješću o
vječnom životu; tada se odvikavamo od vremenitosti, od zemaljskoga
poimanja svijeta i ljudi, sebe samih. Duša se vježba u razmišljanju
i pogledima na način kakav postoji u vječnosti, izlazi iz dimenzija
ovoga svijeta i ulazi u vječni život gdje se živi onako kako se
moli i mole se i Psalmi onako kako se žive.
Taj
život u kraljevstvu nebeskom je izravan susret s Isusom.
Direktan
odnos u Duhu i istini vjernika, molitelja i Gospodina Isusa,
uslišavatelja. Tako Isus također zna zamoliti i uputiti vjernika u
neko čitanje iz Pisama i evanđelja, a vjernik, koji je molitelj
Isusa Krista, postaje nalik uslišavatelju jer s velikim žarom
ljubavi čita i osluškuje Božju Riječ kao što na to upućuje
Gospodin.
Susreću
se, dakle, vjernik, molitelj i Krist, ali također i Krist, molitelj
s vjernikom koji Ga čuje. Razvije se među njima dijalog, razgovor
međusobni.
Za
život vjernika u kraljevstvu nebeskome potreban je rad takve vrste,
potrebno je znati i čitati Sveto pismo te živjeti po Božjoj
riječi.
Potrebno
je naći mjesto i vrijeme prioriteta u kojem i na kojem se dolazi u
dodir s Isusom u molitvi i gdje se ulazi u duhovnu usredotočenost.
Tek
tada vjernik zna što čini, čini ono što mu srce traži i nalazi
Gospodina u svome srcu. Prioritetno mjesto i vrijeme postaju molitva
i dijalog u Duhu i istini.
Gospodin
također u tom odnosu i dijalogu radi.
Isus
kod vjernika čini sve novo.
Isus
vjernike povezuje i okuplja u jedno.
Na
taj način svi vjerni molitelji Isusa Krista u svako doba i na svakom
mjestu održavaju plamičak ljubavi, zajedništva i jedinstva s
Kristom, po Kristu i u Kristu. Na taj način većina vjernika postaje
svjesna svoga vječnoga dostojanstva, postaje narod milosrđa i
opraštanja jer u tim dijalozima jednostavno isparavaju boli,
frustracije, srdžba i slično, gube im se razlozi za postojanje jer
čovjek u kraljevstvu Isusovom postiže najveći dobitak u kojemu se
nalaze sve utjehe, ostvaruju obećanja Isusova, a sve bolje se vide
ogromna prostranstva života u vjeri, nadi i ljubavi.
Živjeti
u kraljevstvu nebeskom ne znači za čovjeka biti pasivan i smiren,
postati nerealan za probleme svijeta.
Živjeti
u kraljevstvu nebeskom znači naći se svakome čovjeku pri ruci kada
zatreba milostinju, utjehu, savjet ili bilo što drugo što vjernik
za ljude izmoli Krista. Molitva za druge najčešća je aktivnost
vjernika koji živi s Kristom vrlo često ili čak neprekidno.
„Spominji
se Isusa Krista, uskrsla od mrvih, od potomstva Davidova – po mojem
evanđelju. Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime
ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga
zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran
ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!” 1
Tim 2,8. 11-13
Ipak
postoji onaj privilegirani susret za vjernike u kojemu se okupe svi
sveti, svi anđeli, svi ljudi koji su Isusovi molitelji i koji su
Isusovi uslišavatelji, odnosno oni koji Isusove savjete čekaju i
slušaju u ljubavi i istini; i u kojemu se okupe apostoli Kristovi,
svećenici i sluge Božje da bi predvodili Euharistijsko slavlje,
žrtvu i zahvalu za spasenje, da bi posvećivali vjernike na
zemaljski i opipljiv način, da bi posvetili njihova djela u službi
Kristu, da bi odriješili vjernike od grijeha, da bi zajedno
iščitavali Božju Riječ, i da bi, zajedno s Kristom, svi umrli
grijesima i živjeli svome Bogu svemogućemu. Na taj susret dolazi
Gospodin na Križu, Gospodin u svetoj Slavi svojoj što je otkriva
svojim Uskrsnućem na uskrsnuće svih vjernika s kojima je u dijalogu
gdje se Isus smiluje, a mnoštvo Ga slavi i klanja Mu se. 18.07.2021.
08:29
„Vi
ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom,
nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca
zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i
Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što
snažnije govori od Abelove.” Heb 12,22-24
PSALAM
23
1Psalam.
Davidov.
Gospodin
je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
2na
poljanama zelenim
on mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodi
3i
krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi
imena svojega.
4Pa
da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa
mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
5Trpezu
preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi
glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
6Dobrota
i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U
Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.