Jesen '75

Bilo je sumračno i osušeno

kad ih nađoh u lišću

što je bilo u tonu tvojih očiju

ili nečije kose,

ne sjećam se više.

Divlji, veliki,

po dva na dlanu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Danas su nostalgija,

splasnuti,

izgubljeni u mrazu.

Pedeset pet centimetara snijega.

Na Sljemenu.

Ovdje susnježica,

tek s mirisom zime.

Klasična šetnja Perivojem

s rukom u ruci

ili šuštanje lišća,

ne sjećam se.

Nije više bilo ni ljudi,

ni ptica,

ni pjesama.

Nije se imalo što raditi,

osim čekati,

smireno i tupo, bez misli.

Nije se imalo što misliti.

Ne sjećam se,

trajalo je dugo.

Oblak je zasjenio

nečije ruke,

zagrljaj bujne kose,

ne sjećam se.

A jučer su još bili tu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Divlji, veliki, po dva na dlanu.

28.06.2021. 01:15

„Kestenovi” - nadopunjeno po sjećanju :)

oko 1975.

 

Pjevaj, dušo, svima o Ljubavi

 

Pjevaj, dušo, o Ljubavi slavnoj

što te oslobodi zauvijek od uza.

Uvijek iz početka istu pjesmu vrti

ovim svijetom i po zemlji ravnoj

što se ledi sva od lažnih suza,

da te Ljubav oslobodila od smrti.

Pjevaj, dušo, pjesmu jadnika i bijede

svima koji gladuju i žeđaju u polju

na kojemu žanju blagostanje bogovima,

bez nadnica što trbuhu ne vrijede

i bez malo hljeba, začinjenog solju;

o Ljubavi pjevaj zvijeri s rogovima.

Pjevaj, dušo, žalosnima, bolesnima

i njihovim depresivnim vođama

da je Ljubav zadržala tvoje stope

tamo gdje i suha blata ima,

ali gdje je isparila tama,

gdje se žalci smrti tope.

Idi, reci im za ljubav Boga

i da nije ono što ljudima biva

nego da je odozgora i s visoka.

Da se duša mora odvratiti od toga

da se uvijek u tunelu skriva

da ne vidi nitko suzu joj iz oka.

Pjevaj, samo pjevaj, Bog će dati

što će srce tvoje stihovati,

što će čuti, tko će imat sluha.

Nikad, nikad nećeš znati

da će Božja slava likovati

u jedinstvu i ljubavi Duha.

28.06.2021. 00:18

Duhovni most

Nadnevak je uvijek sigurnosti znak,

čas je toga obavezno neki strogi tren,

ono „jednom” izvjesno je jako.

Breme pada kao sud na Nebu jak

sve se slijeva kao jedna gusta sjen'

koja iščekivanjem je puna tako.

Dan je susreta označen pravilima,

kako je na cesti jednoj,

tako i na svima ostalima.

A Duh laki čvrste znake ima;

kako padne duši bijednoj,

tako zarobi me blistavim kristalima

pa zauvijek slavim godišnjice,

vremenite oznake i sate.

Kao kada jesen tiho zamiriše

koja ima svoje obljetnice

kada vjetar odasvud se klati,

kad se nose samo te prozirne kiše.

I Duh laki čitave te dane radi

dok se srca ljuljaju na pjeni

što ih čini hladnima u žezi.

I ja gorim kao mjesec mladi

ili opet gorim u sunčevoj sjeni,

dok mi čas iz jednoga u drugi bježi.

Tako mijena ide od Marka do Luke,

ili Pavao i Ivan, Jakov ili Matej, Petar,

nazvani po nekom značajnom vremenu.

Mada se ružarij moli usred muke,

uvijek miluje me Sveta Duha vjetar

da se molim preslatkome Bremenu.

Godine prolaze, ali sve su ostale u duši,

makar zaboravljam pa se ipak sjetim.

Najlakše se pamte skori dani, noći

jer od njih me Duh još uvijek guši

kao ptica zarobljena što bi da poleti

jer je kumulacija to Božje moći.

Siguran je duh moj na tom drumu,

više nego kaldrma i čelična krila.

Ne sjećam se točno kada,

ja sam preskočila most u svome umu

jer ni jedna druga veza nije ovdje bila

tako čvrsta kao moja nada.

27.06.2021. 22:13

 

Znakovi

 

Čekam dane, večeri i zore,

mada znam da ugledati neću

niti snove, ni rosu, ni more,

niti neku određenu sreću.

Već odavno gledam sve u slici

i u znakovima poput Neba;

očekujem sud u svakoj prilici,

kao da mi drugo ne treba.

Samo ponekad se srce prene,

ovo tijelo kao da je slabo ime,

ali zato puno manje traži mene;

zaboravljam gdje ću s njime.

Kažu, dobre su dubine,

kontemplirajući stil života

pa se duša u slobodi vine

preko ovih zemaljskih ljepota

sve do na kraj svaka kraja.

Sjenicu bih sagradila

koja visjela bi sve od raja,

a ptice bih sve nagradila.

27.06.2021. 18:21

Ljubavna muka

Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.

Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.

Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.

Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora

zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.

I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati

poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14

 

Majka

 

Usred nesreće i njezine gorčine

još sam uvijek mogla vjerovati

jer je bilo takvo Božje izabranje.

Nada vodila me preko guste tmine,

znala sam da moram sljedovati

samo milosrdnu ljubav i opraštanje.

To je malo izmučilo moju snagu

kad se moralo sve praštat iz početka,

svakog sata, svakog Gospodnjega dana.

Nisam nigdje otkrila ni utjehu blagu,

čekala sam samo naznake svršetka

sve te muke što je bila otvorena rana.

Strahovala sam od veća grijeha,

suditi mi nije bilo u mom srcu,

Krist, Gospodin bio mi je baština i čaša

koji uvijek ima za sve lijeka.

Ipak, bila sam u nekom jakom grču,

ali kraj mene se našla Gospa naša.

Izlila si milosrđe Boga na me,

čistila me kupeljima poput rose,

oslobodila me mnogih sitnih zala.

Nisam molila da to učiniš za me,

ali još i danas tvoje kupelji me nose;

samo ti znaš, Majko, ljubav što si dala.

26.06.2021. 02:27

Svijetla luka

 

Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,

izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.

To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.

Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,

pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti

u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.

A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22: