Wednesday, June 16, 2021
Krizanteme
Rekli su mi da si ti, znala sam da ćeš se pojaviti,
da ću plodove okusiti slatke od moje matere.
Sinovstvo mi od tebe čvrsto postaje plijen poglaviti;
meku svoju svilenkastu kožu derem.
Tko bi rekao da je koža tako čvrsta, meka, tako debela.
Daleko je meni do nutrine moga puta prijeći;
lakše preko zida preletjeti, preko trnja razna, stara i uvela.
Križam se uglavnom kada nemam kamo pobjeći.
Tada me ponesu vjetroviti vali, opuštam se bar na kratko
pa zaboravljam sve, baš sve drugo, mrtvo, izgubljeno
kao neki leptir, kao vrabac mali, kad preleti zrnje slatko
da bi dostigao preko zida ono tragovlje ljubljeno.
Zvonici stoje, zvona ne trebaju, samo u visinama označuju
gabarite određenih raznih pogleda na puteve druge neke, nove.
Lijepo li je pogledati pa se zaletjeti dolje gdje se dobacuju
mrvice i lišće, pelud, trulo voće i promatraju se supernove.
Ponekad se i s vrhunaca spuštam kako bih u molitvi prenoćila
ili danju sakrila se lešinara sunca. Još si uvijek odijevam i tamu
oko svjetlucavih zjena kojima se vodim da bih slađi sanak svila,
da bih vijencem ja na Križu pozdravila svoju svijetlu mamu.
Ponornice postadoše rijeka bistra, padajuća, koja nosi samo biser
od svjetla presijavajući, ipak mutne boje pod rumenilom zapada.
Usred stijena nosi meni planove i karte, opise terena i tanke obrise
uskih ulaza i prolaza u dubine, ondje duga gdje se stvara i nada.
Tijelo Kristovo mi svoju povijest pripovijeda i moju budućnost,
sjaj veliki iz očnih duplji tada kreće k Duhu Svetom: ti na križu
vodiš mene, a ja moram ići svijetom, makar i sa Crkvom kućnom,
iako bih najradije te dohvatila krilima mi što za tobom gmižu.
Da ti drvo meko ja poravnam, da mu niti ja podmetnem tanke
koji bi ga uzvisili u tim oblacima od nebesa; ali ne, ti si prorok
koji samo čuva, pazi moje staze i dubine, sanke i uranke
pa me šalje niže dolje, samo kratko i na određeni rok.
Tamo dolje zemlja viče, crnica je, sva je plodna;
sva je rahla, propusna i stvara male humke za sve tuđe anateme,
a ja onda poslušna sam, silazim, od ljubavi rodna,
usaditi se povremeno dok pokrivaju me meke krizanteme.
28.08.2013. 23:03
Biserna ogrlica
Neki zvukovi, šušanj
damske biserne ogrlice
molitvu uresi.
Štropot, kao tutanj
kada krene uz lice,
dami se desi.
Prstima popravlja narukvicu
i gleda na zlatan sat,
tiho i diskretno.
Dodirne bisernu ogrlicu,
u glavi tutnji rat,
a smiješi se sretno.
Poslije toga je muk
u očekivanju novih
nekih zvukova.
Za udvarača napinje sluh;
zbog šapata njegovih
šušti ogrlica ova.
24.06.2012. 15:53
Moj sokole
Sedamnaest smrtnih grijeha
počinila sam, moj sokole,
svijeća se ugasila.
Nikakva me sveta streha,
niti moje kole,
ne bi nikada spasila.
Nisam više vična letu,
udari me munja
paklenoga zloga;
udari mi Ahilovu petu
iza gustog žbunja
gnijezda moga.
Krila mi se polomiše,
moj sokole, tvrda
kao stijena,
i zamalo se odlomiše
jer on vreba iza brda
kao hijena.
Moj sokole, nosi pismo gore
da sam na paklenim mukama
ovdje dolje
i da oko mene ljudi gore,
da je plač i škrgut zubima,
pusto polje.
Sedam puta po sedamnaest
brojim grijehe naokole.
Sedam puta po sedamnaest
života imam, moj sokole.
Korizma, 2012.
Dodir
Dodirni me, Nevinosti,
još jedamput,
daj mi sve što čuvaš
jer znam po iskustvenosti
da je tvoj put
da se dobro ugruvaš
prije nego što čistoću
izkristaliziraš
iz blata i mulja.
Ja bih...ja to hoću
iako me kritiziraš.
Želim sretanja dulja
koja bi me posvetila
još više, još dalje
i moje usne, moje kosti;
koja bi osvijetlila
ovu kostrijet, bijele halje;
dodirni me, Nevinosti.
05.07.2012. 16:55
Primirje
Ne spominjući male nevažne trenutke,
šećemo ozbiljnošću pozvanih vitezova
na veliki ogled, pred značajne lutke
po kojima padaju pera sokolova.
Hodamo podalje, na pristojnom razmaku,
onako kako vitezovima i priliči,
spuštenih vezira, s kopljima u pomaku
prema zemlji što na nebo sliči.
Nestadoše protivnici, ali još smo na ogledu,
još nam je krvca uzavrela. Tek sada
kad je sve pri kraju, vidim u tvom pogledu,
predstoji najteža bitka i budi se nada.
Zatišje je. Sokolovi odlaze u suton,
jedno pero pa drugo s lutaka spada.
Doguravamo se, zamahujemo šutom
i perje leti uokolo. Koplje zemlju probada.
20.08.2013. 20:24
Nijeme ptice
Ljetno radno vrijeme
puno je simbolike,
duh je tiho.
Moje ptice nijeme
prhte svakolike;
prostor njihov
ustupile su mislima.
I oblaci surađuju,
i podobna svježina.
Slušam svim čulima,
poruke zrakom putuju;
bremenita tišina.
Nebo je spustilo
počasne zastave
i udovi su laki.
Nekome se snilo
da ih drhtave
smeta šušanj svaki.
15.07.2012.
Popular posts
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje...
-
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, * jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: * »Vječna je ljubav njegova!« ...
-
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, * hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
-
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Psalam 63 Čežnja za Bogom „ Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. 2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; ...
-
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
S radošću zahvaljujmo Ocu † koji nas osposobi * za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame * ...
-
Isus Krist, trajni lik Božji, * nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši l...
-
" 20 Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21 da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ...





