"Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj" Ps 63,2 |
„Neću vjeru Boga, tebe želim”,
govore mi ljudi koji ljubav traže.
Kada god te tragove podijelim,
uzimaju od mene najdraže:
povjerenje koje vječno traje.
Ali to im se ne sviđa,
to im nije dosta kad se daje.
A ljubav, ona se rijetko viđa.
Što bi bila ako nema pouzdanja
koje svjedoči je i dokazuje?
Da li gradili bi ljudi moćna zdanja?
Da li imali bi što ih obrazuje?
Stvoreni od ljubavi, ljudi čvrsta tla
teže neprekidno i bez kraja
da se njima samo daje ljubav ta,
samo njih da u sebi uvijek zbraja.
Nosi svoju čežnju, čovječe, do dna.
Ako treba, padni i poklekni.
Tebe samo nosi tvoja ljubav sva,
zbog nje sebi blago stekni.
Stvoren si od ljubavi pa ne traži
da te prašna zemlja vuče
nego znaj da Bog te snaži
da ti čežnje plodove poluče
kada padneš u ponore stresa.
„I ta zemlja prašna sva je moja,
ali ja ti nudim sva nebesa”,
božanska te zove ljubav tvoja.
10.06.2021. 20:34