gordanatomljanovic

Wednesday, December 9, 2020

Znam da jedini mi možeš pomoći,

da je Tvoje breme ova krunica na vratu

kad se budim odmah poslije ponoći,

u Tvom zagrljaju, u tom ranom satu.

Provala je osjećaja bila moja uspavanka,

rekla sam Ti glasno, Kriste, o ljubavi strasnoj

koju gajim prema Tebi prije lakog sanka,

i sad gledam očinsku Ti pažnju u toj gesti krasnoj.

Ti me odmah zamilova, Ti mene probudi,

Ti mi dade jasan odgovor na očitovanje

što ga svježim duhom čujem da ne kudi

već da hvali moju stazu kojom vlada poštovanje.

Kako prikladno je za tu dušu što u meni diše

da ju Ti pohvali, da joj podari svoj putokaz i znak!

I za Tebe, i za narod moje srce zakon piše

da se ljubav prema Bogu nosi kao teret lak.

Svaki čovjek nosi životnu energiju u tijelu,

svaka duša hraniti se mora samo medom.

Makar i pod stare dane u životu cijelu,

nabujat će vjernost osjećajnim redom.

Ljubi me, moj Bože, svojom veličinom,

Tvoje nježnosti me neviđene krijepe.

Za Te živim, Kriste, punom količinom,

i za ovaj svijet su strasti moje slijepe,

mada sve su oko mene primamljive boje.

Strast je da se nosi za Te i nije za gašenje.

Samo je u Tebi, Kriste, radost duše moje,

samo je u Tebi sladak mir i spasenje.

09.12.2020. 05:30

Wednesday, December 9, 2020