Hosanna Filio David, F Pearce

Easter Day 2019

Good Friday 2019

Cvijeće za krv Isusovu

„A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!« Jr 11,19”.

Želim iz te svoje egzistencije pobjeći u duhovno.

Želim promatrati Cvjetnicu kada Ti pobjedonosno ulaziš u Jeruzalem, a ljudi Ti kliču kao što su klicali svojim kraljevima.

A Ti stižeš kao Kralj na mladome magaretu.

Znam da to magare predstavlja Tvoju poniznost i krotko predavanje rulji. Znam da to magare još nitko nije jahao, ali nisam sigurna znači li to Tvoju čistoću i svetu nevinost Tvoje duše i tijela ili još predstavlja i veliku Samsonovu snagu ili to u prvom redu predstavlja Tvoju tegleću ulogu u Božjoj ekonomiji spasenja čovjeka od smrti jer Ti si taj koji tegli na sebi sve te naše opačine sa sobom u smrt; kao što pjeva ogorčeni Psalmist: „Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili (62,10)”. Pri tome ne misli kako je i on samo čovjek i još traži Boga kao čovjek koji je laž. Laž nikada ne traži Boga koji je Istina.

Kad pomislim da je veliki kralj David, koji bijaše u Tvojoj milosti čitavog života, mogao biti tako ogorčen i tako usamljen, tada malo bolje vidim, Kriste, koliku si Ti novost donio na svijet: iako su ljudi bili od početka nadahnuti Tvojom izvornom duhovnošću, nisu znali da su dionici božanske naravi. Znali su za Tvoju ljubav, ali nešto je nedostajalo i tek kada si Ti pokazao svima Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, tada su svi ljudi dobili priliku da postanu dio Tebe kako bi se ljudska srca u Tebi smirila.

Palmine grane su bacali pred Tebe, a sunce Te je obasjavalo kao da stižeš iz nekog Boeinga i kliziš po crvenom sagu, tako je taj doček nekima izgledao veličanstven i zbunjujući u isti mah.

Začudo, rulja se nije zbunila zbog magareta. I mi danas plješćemo kad na vlast dolaze „ljudi iz naroda”, samo što je to, naravno varka jer čovjek iz naroda preokrene svoje običaje i navike kada dođe na vlast, možeš ga slobodno zaboraviti onakvoga kakav je bio, gotovo kao da je umro.

Toliko smrti, toliko smrtnih slučajeva u ovom naraštaju, diskretnih ubojstava.

Cvjetnica. Najljepše liturgijsko doba, cvijeće, narcise, proljeće, maslinove grančice, jaglaci, šafrani, ljubičice, ljiljani, palme, tamjan, obilazak, procesija, kapljice blagoslovljene vode, Kriste, Bože, kako si lijep u svojim stvorenjima! I kako je nama lijepo u Tebi kada se iz Čitanja izvlače ti posljednji događaji prije Pashe. I kako si lijep u svojoj milosrdnoj ljubavi za tu rulju koja je sva lakša od jednoga daha, a grijesi joj teški kao smrt samoga Boga, kao Muka Tvoja.

Nisu vidjeli kao što mi možemo vidjeti danas: Ti si krvavi znoj te noći prolijevao u Getsemanskom vrtu. Da Te mimoiđe ta čaša, molio si. Jer sve Ti se sručilo na ramena, na moždane Tvoje, sve si unaprijed vidio i znao, a to je nešto najstrašnije što se može događati čovjeku. No, ljudi žele znati što će biti, kada će biti, kako će biti. Ne daj, Bože, da znaju. I ovako nas uhvati panika i depresija kad dolazi ponedjeljak, a kako ne bi kada bismo vidjeli svoje patnje unaprijed.

Ali Ti si vidio, znao si, dobro si znao nestalna i povodljiva srca ljudi. Ne kaže Sveti Toma Akvinski uzalud da je čovjek životinja koja misli. Ozbiljno, najozbiljnije. Ljudima je to malo uvredljivo, a na svoje profile stavljaju fotografije mačaka i pasa i slično i kraj toga lijepo napišu svoje ime, prezime i nadimak. I sami se šale da je to uvreda za životinju. Da, kad rulja postaje zvijer, nema pojma da je podivljala do krajnosti.

I Pilat je načinio diskretno ubojstvo što je nemjerljivo gore od ubojstva i zločina iz strasti. Presudio je tako nelogično i nerazumno, i za Tvoj narod, i za njegov narod potpuno neprihvatljivo. To je bila takva farsa, montirani proces, karikatura ljudske pravde, cinizam neviđeni s puno sarkastičnosti u čitavoj toj plejadi zločinaca. A to boli u duši, znam da boli i ta bol ostaje poslije kao uspomena koja te uništava i grize, čini od tebe nemoćna bolesnika pa te na kraju prerano ubije. Duševna bol zbog zvjerstava ismijavanja i ponižavanja, tjelesna totalna potlačenost mučenju, grozna smrt, gušenje, ali i duhovna bol zbog nepravde i nevjere.

Da se taj upravitelj iskazao kao nespretna kukavica, vidljivo je već iz toga što pregovara s narodom kojega je potlačio i što ga oni vrte oko malog prsta, kao lutku na koncu. Veliki stari Rimljani, puno novaca, ogromna vojska, lude filozofije, nepravda na svakom koraku. Da, nisam prije tako primjećivala koliko je o Pilatu ovisilo što će se dogoditi s Tobom, Isuse. Veliki dio velikoga povijesnog zločina leži upravo u toj neprimjetnosti, u toj diskreciji, valjda zato što su se naučili klanjati dijalektici, oni tamo u starom Rimu. Govorim zapravo i o današnjim vremenima jer se ta antička kultura uspjela dogurati i do „kršćanske Europe” pa danas doživljavamo poniženja i omalovažavanja najslavnije, otkupiteljske smrti Boga. Hedonizam birokrata na vrhu, države koje ne znaju što je lijevo, niti što je desno u pravosuđu, klanjanje neprijateljima, a zbog tih neprijatelja je i došlo do ideje o ujedinjavanju, između ostaloga.

To su bile Tvoje kaplje krvi što su klizile kao suze po licu i ljepile Ti kosu, prljale Ti dlanove, kapale na tlo. I taj Tvoj narod, nevjera, prokleta nevjera: podučavati Mojsijev Zakon, a ne prepoznati Tebe. Sve je Mojsije o Tebi rekao, Isuse, da će Ti se riječi obistiniti, da ćeš govoriti ono što Ti zapovijedi Otac, Gospodin Tvoj i njihov:

„Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! (Pnz 18,15 sl.)

16Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ 17Nato mi reče Gospodin: ‘Pravo su rekli. 18Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. 19A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.” 

Štreberi, obični licemjerni štreberi, ti pismoznanci. Kao kad mi danas slušamo izborna obećanja. Neznalice vladaju. I još potiču rulju na neznanje i slijepu poslušnost.

Ali Ti si, Isuse, Bože moj, usrdno molio Oca u tom Vrtu i, na kraju, kada Te i anđeo došao osnažiti, konačno si rekao istom strašću neka bude volja Očeva i volja Tvoja. I bio si miran, sasvim miran. 30.03.2020. 00:56

Molitva u Getsemanskom vrtu

(Mk 14, 32–42; Lk 22, 39–46)
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«
39I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
45Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.« Mt 26,36-46

Sveti nemir

Usamljene svjećice na oceanu,

poput zvijezda iza magle,

a na mojoj lađi ljubav mirno spava.

Uspavanku sluša raspjevanu,

makar su se zvijezde sagle.

Ona čeka da zablista svjetlost prava.

Glad ne mori, nije bolest, niti trese;

niti usamljenost nije, niti siromaštvo.

Godine su one što ih Bog pošalje.

Bojim se za ljubav, da je ne odnese

neki novi vjetar, neko nestašno dječaštvo

jer me tada primit neće, otići će dalje.

Bolje da je čuvam, da je grijem,

tu, na klupi što je zauzela pramac,

da je bolje slušam kako sniva.

O, da barem grliti je smijem,

da u srcu joj postavim neki mamac

koji uvijek u mom smjeru pliva!

Pa kad i ja krenem sva u more,

da mi tada netko barem zna za stope.

To bi ljubav bila, to je ona, kao svemir,

ona jedino je što pomiče gore.

Samo da se njene snage ne utope!

Samo da sačuva ovaj sveti nemir.

Za njeg znadem još prije rođenja,

on me nosio kroz život i do kraja,

on je srž od mog identiteta.

Zato buknuo je tako kod krštenja,

zato dobila sam Sveta Duha raja,

zato me ne dira pošast ova svijeta.

Kad sam čula Boga, on mi šapnu:

„Bdijte!” kao da je spoznao me svu.

Predugo su gledali me kao san,

kao uspavanku koju majke kapnu

da im djeca ne bi sanjala o zlu.

Ljubav malo zaspala je, a ja čekam dan.

Ovih dana načiniše ljudi maske

pa su svi motori otišli u drugi plan.

Brodovi ne plove, zrakoplovi stoje.

Treba uzet jedra, vjetar, neke daske,

potrebno je postaviti krik na dlan;

zaobići mirnu lađu od ljubavi moje.

29.03.2020. 20:51

Gozba s Kristom

Čekam Tvoju besjedu i riječ,

glasa Tvoga dugo čuti neću

i još dulje potrajat će ovaj muk.

Gradu lice blijedo kao kreč,

ali ja svejedno palim svijeću

jer će pasti tama kao dragi zvuk.

To su prizori s nebesa i od Boga,

to su trube anđela i plaštevi, i mač;

to su intimne prostorije u duši

gdje ja bdijem radi mira velikoga

što sam ga zadobila kroz Krv i plač,

gdje me nehotice olakšanje skruši.

Blago meni, sada i ja priznajem,

ne mora mi nitko svečano izreći,

mada to je ono što mi srce čezne čuti

kao blagoslov i prihvat zagrljajem,

kao potvrdu o nesagledivoj mi sreći

što mi poput blaženosti u nutrini šuti.

Iščekujem opet onaj Kruh, Tvoj dah

kojime mi daješ da smo jedno,

Otac u Tebi je, Kriste, a u meni Ti.

I sad, evo, nitko ne vidi taj krah

u kojemu nekada sam biće bijedno

pa odjednom hoću samo Tebe slaviti.

Blago pozvanima gozbi Jaganjčevoj,

tu si, Janje moje, na sred uma,

u toj duhovnoj mi pričesti života

koja spušta milošću se kao prijevoj,

uzima mi lake zvukove od šuma

što mi nastaje od sreće sred divota.

29.03.2020. 16:14

Sveto stanje

Zemljo sveta, ljubavlju si načinjena,

slava Boga ti si neprekidna,

tvoje bilo osjeća i svemir tajnoviti

kojemu si svijeća, suncem začinjena;

svakom stvoru ti si vidna,

ljepota ti blista kao raj bajkoviti.

Za mene si centar izbjeglički

cijela svijeta, puka protjerana;

buduća si ti dolina uskrsnulih,

pravednika sud si izdajnički

kad zasvijetli Danica ti rana,

Isus koji Kralj je sviju posrnulih.

Stvorovi su tvoji sva stvorenja

gdje im čovjek sad upravlja,

njegovi su jer im čovjek Božji znak,

onaj koji vapi izbavljenja

dok na zemlju svoju ruku stavlja.

Pogled spušta kad se kaje svak'

da ga Stvoritelj pridigne,

da mu stope gaze čvršće, jače

pa da vidi grijeh i da se obrati.

Tada Uskrsnuli ga uzdigne,

nosi pravednika koji plače

da se pogled plavom nebu vrati

odakle mu Duha Sveta šalje

što posveti stvora, čovjeka i tlo

da bi Bogu čovjek vjeran bio,

da bi bolji kročio još dalje,

da bi izbjegao svako zlo,

da bi slavu oko sebe uvidio.

29.03.2020. 09:41