gordanatomljanovic

Wednesday, November 13, 2019

Zasigurno čula su nebesa,

anđeli i sva ta svita

da sam pobjegla u krajnji čas.

Tolika bijaše čeznutljivost plesa

svjetla, sjene koja skita,

a ja žustro tražih mojoj čežnji spas.

Što bi htjeli sad od mene

i od moje vatre, moga jada

anđeli predivni što me tješe.

Nema moći, ma gdje da se djene,

koju dodala bi anđeoska nada,

a i ako žele, neka me odriješe

mojih snova, pjesama i potraga

što ih molitvama osokolim,

neka učine sve ono što se mora.

Samo da ja ostanem ta draga,

samo da ja i u raju tako volim

moga Kralja, Ljubav usred dvora.

13.11.2019. 19:29